Nekada je stvarno užitak guštati u jelima sastavljenih od više komponenti, ali isto tako vas može oduševiti i najosnovnija namirnica, ali pripremljena s puno znanja, kreativnosti i ljubavi. Još od Asterixa i Obelixa pamtim pečeno prase kao nekakav tradicionalan specijalitet koji stanovnici maloga galskog sela jedu na zadnjoj stranici ovog sjajnog stripa. Odojak je i sastavni dio jelovnika od Slavonije do Zagorja, Istre do otoka, a isto tako je i s našim susjedima. Pečeni praščići se i tamo okreću u svim slojevima stanovništva, ne može se zamisliti fešta bez “prasića”, ali i tu se stvari mogu dići na viši nivo. Upravo smo se u to uvjerili ovog utorka u Maredu.
U sklopu gostovanja poznatih kulinarskih zvijezda u dva restorana iste grupacije kod chefa Marija Mihelja (El Toro) i Luke Džamarije (Maredo), došao je tako i Pretop iz Zemuna, ljudi iz street food kioska na placu u kojem se služe bread & schwein & champagne. Upravo je to bio naziv i ove večere, koja je uz dvije čaše Piena pjenušca Saše Štule stajala 50 eura po osobi. Pretop na pijaci Zemun, ne previše fensi, ali s dušom, pokrenula su trojica prijatelja – kuhar Nikola Nikolić, pekar Nenad Pajević i vlasnik Java coffee pržionice Miloš Dodig. Ukratko su predstavili što ćemo jesti, ulovili smo čak i poneki savjet oko suhog pacanja i suvidanja četvrtine praščića prije krajnje obrade, a onda su uz pitak šampus došla prva tri jela.
Kao predjelo smo dobili kremaste krokete (arancine) od praseće glave s hrenom i umakom od mayo srirache, odimljene svinjske uši glazirane u sweet chilly misou te chicharrónes, odnosno snack od hrskave svinjske kožice koji je dodatno podigao prstohvat dimljene mljevene crvene paprike. Nekima od nas koji su bili na kolinju, ovo svakako nisu prve tri stvari koje bi nam pali na pamet da bi se mogle odmah iskoristiti, ali nije bilo lošeg detalja. dapače, bilo je izvrsno. Hrskava ne pretvrda kožica poput ogromnog svinjskog flipsa, žilave i otporne uši za dugo žvakanje i teksturom nježan a taman pikantan arancin su odmah nestali, a na naše tužne pozive za repete, rekli su nam da su pripremili točno pet odojaka i da nema ni za kralja…
Nakon duge pauze, jer smo bili načeti sjajnim okusima (sjajne pečene papričice nisu puno pomogle), i uz još dosta Piene, konačno je na stolove stiglo i glavno jelo – praseće pečenje s pretopom (sok od pečenja, moča, juhica od onog s dna protvana), sourdough kruhom, hrenom, rajčicom i mladim lukom.
I tada se zaboravila pristojnost, ljudi su nakon prvog komadića shvatili da je ovo odojak nad odojcima, Pret O Porter, ma čudo… Meso se topilo u ustima, kožica je hrskala pod zubima, sve u savršenim omjerima, kombinacijama, apsolutno savršeno, pogotovo uz mekan umak od hrena i taj jedinstveni pretop. Kako je juhica od svinjskih sokova i masti bila poslužena u posebnoj zdjeli s minimalnom žličićicom za polijevanje, vrlo brzo smo svi počeli močiti kruh u istu. I počistili apsolutno sve. Desert nije imao ni smisla ni šanse jer smo prisustvovali nezaboravnoj večeri. Pretop ima svoju sektu obožavatelja iz Zagreba, bilo ih je dvadesetak u Maredu, imaju i svoje majice (!), a sad se krug definitivno i zasluženo širi.
Najtoplija preporuka za Pretop, hvala Maredu na ideji, još puno takvih gostovanja želimo!
