Tri godine bez Roka…

by Ribafish
12 komentara

Dođe tako i taj dan u godini kad se iskopčam, navučem zastore na dušu i poput fetusa morskog konjica, ne mogu zamisliti ništa sklupčanije, stisnem i zavučem u najtamniju rupu. Probudim se u gluho doba noći i krenem vrtjeti slike i uspomene, lijeganja i buđenja, putovanja i zadaće, toplice i lektire, smijeh i gunđanja, sreću kad te vidim i tugu kad odlaziš, sve što čini jedan život oca i sina koji ne žive zajedno…

Jednom je davno Zlatko Krilić u Živom pijesku pisao samome sebi u budućnost. Ono, super ideja, kao tinejdžer od 15 godina šalješ svoje sadašnje stanje i emocije samome sebi i obećaš si da ćeš to pročitati tek kad budeš imao 25. Čuvao sam tu knjigu za Rokov petnaesti rođendan, nekako mi je u mojim godinama dala volju da malo više mislim svojom glavom, zabavljam se, ne brinem o stvarima na koje ne mogu utjecati i pišem, više pišem… Pa bih htio pisati Tebi i ne samo glupo stajati kraj groba svaki put kad skupim hrabrosti otići tamo, nego ti prenijeti kako mi fališ i što bismo sad mogli raditi za naše vikende i druge dane.

Danas je tri godine kako te nema, vjerujem da možda u nekoj drugoj dimenziji nadgledaš tu i tamo što se događa nakon tvog dvanaestogodišnjeg fizičkog dežurstva na Zemlji, i apsolutno mi je jasno da ne shvaćaš išta. Ne shvaćam ni ja, sve je stalo, ljudi su sivi, razočarani, tumaraju u gomilama ili čame zatvoreni, veliki prijete, loši ljudi se bogate, dobri rade sve više, ne vrijede ista pravila za sve… Gripa je mutirala, sad se zove corona i ima jako dobar PR. Umjesto da civilizacija napreduje, idemo nazad, uz Španjolsku gripu uskoro ćemo dobiti i kugu jer su neuki ljudi počeli iz takozvanog bunta bacati smeće po ulicama i prirodi, a mafija koja vlada ne nalazi za shodno smeće i sakupljati pa sve smrdi. Još malo pa će i Križari, bokte…

Ne znam kako da ti se obraćam, kao onom mališi od dvanaest i pol kojeg sam zadnji put vidio to jutro u pidžami s knjigom pred nosom prije zadnje puse u obraz, ili nekog današnjeg dripca od metar i devedeset, punog sebe, inteligentnog, drskog i s milijun interesa čije objašnjenje moram tražiti po internetima ili od slično zbunjenih roditelja. Čisto sumnjam da bi sad s oduševljenjem išao sa mnom  u neke Tuhelje i Jezerčice, na pizze i ćevape, slušati moje vizije smisla života, vjerojatno bi me tražio lovu i dopuštenje da ideš s ekipom u grad radit neke gluposti. A ja bih se nervirao i razmišljao trebam li te pratiti sa sto metara udaljenosti ili ne, brinuti se oko svega što ti je dostupno i kad trebaš biti u krevetu…

Ja sam ti i dalje prazan, pokušavam napuniti srce time što organiziram novu sezonu RokOtoka, ali sve je stalo, i ne mičem se, pa se onda udebljam, pa naglo krenem vježbati kad se ukaže malo sunca, pa nekaj strgam jer sam stara konjina… I tako ti sada ležim doma prerezan napola zbog bruha, kilav doslovno i preneseno, odlučan i nestrpljiv da u svibnju krenem s ozbiljnim treninzima i pripremama kako bih  ispunio tebi davno dato obećanje, otplivam do svakog otoka i tamo pričam klincima i roditeljima o ljubavi prema samima sobom, svojim bližnjima, daljnjima, otocima, moru, zraku i našem Planetu. Radim prekrasan posao s kvalitetnim ljudima, Kasandra bi ti se svidjela jer dijelite istu ljubav prema junk foodu i fanti, Dživu bih ti uvalio samo tako da bariš cure po kvartu, škvadru ti nemam snage nazvati, ne zamjeri, naš prastari Clio kao da ne želi otići od mene, toliko je uspomena i kilometara u njemu. A i hrane pod sjedalima, baš smo bili prasci, sretni veseli putujući prasci. Tako boli kad se okrenem i želim provjeriti sjediš li zavezan i je li sve u redu pa nešto skupa zapjevamo…

I tako bih htio dalje kroz ovih desetak ili više godina što mi preostaje prije nego što odem i ja, smijati se i donositi veselje, sprdati se, klaunirati i biti s dobrim ljudima, spominjati te kao nešto divno i najljepše na svijetu, što si upravo i bio, i to sam si zadao i zacrtao. Hvala svim ljudima koji su znali Roka što su tu i bili u blizini i mislima kada je trebalo, volim vas sve.

A ti Rokatanski, ti si uvijek tu uz mene da mi budeš zvijezda vodilja i da me paziš, ma gdje sad bio i što god radio, puno te voli tvoj tata.

 

*naslovna fotka je nedavno snimljena iz Clija, rijetka nebeska pojava, odnosno preneseno – jedan tvoj osmijeh s neba….

I ovo bi vam se moglo svidjeti

12 komentara

Nik 28 veljače, 2021 - 11:48

Pozdrav Roku. Tu je on s nama. A ti tata, vježbat! Neće otoci Ribi sami doplivat 🙂 Drž’ mi se!

Odgovori
Melita Marčelja 28 veljače, 2021 - 12:25
Odgovori
Deya 28 veljače, 2021 - 13:52

❤️

Odgovori
Diana 28 veljače, 2021 - 17:31

Rok je s nama❤ zauvijek u našim ❤❤❤❤drzi se nas dragi Riba

Odgovori
Sonja 28 veljače, 2021 - 17:42

Duša mi se razdire…. i uvijek sam i uvijek ću Boga jedino moliti za zdravlje moje djece… prije 4 godine sam u svojoj 43. godini nakon 21. godine radnog staža u istom poduzeću odlučila dati otkaz i biti domaćica. Pucala sam po svim šavovima. Djeca su već bila relativno velika (17 i 13), život je preletio, oni su bez mene i supruga odrasli jer smo jako puno radili da bi njima i nama stvorili lijep život. Zaključila sam da nitko od nas nema neke velike koristi od toga, stalno stres, žurba, nikakvog užitka. Sada mogu reći reći da je moja/naša odluka bila najbolje što nam se moglo dogoditi. Toliko smo se zbližili, toliko smo svi smireniji i ništa nam ne nedostaje. Ljudi, uživajte u ovom životu punim plućima jer nitko od nas ne zna što nam donosi sutra. A gosp. Ribafish Vama želim svu snagu ovoga svijeta da izdržite bol i tugu koju osjećate, duboko sam uvjerena da njegova duša stalno uz Vas

Odgovori
Elvira 28 veljače, 2021 - 20:16

Razumijem te covjece dragi. Kako se prisiliti da ponekad budes sretan. Kad ne ide. I onda krenu i fizicke bolesti.

Odgovori
Diyal 28 veljače, 2021 - 22:07

❤️

Odgovori
Vladimir 28 veljače, 2021 - 22:23

Srce puca dok citas

Odgovori
ana ermacora 28 veljače, 2021 - 22:39

Kroz ranu te vidim ; budi tužan , bilo bi loše da nisi, ali sačuvaj dušu , jer tamo negdje odozgo Netko tvoj koji te voli to od tebe očekuje

Odgovori
Milena 1 ožujka, 2021 - 10:38

Uvijek suza suzu stiže, kad čitam i barem u mislima ovako na daljinu šaljem podršku. Hvala Vam.

Odgovori
Emil 8 ožujka, 2021 - 14:52

Dijelim istu sudbinu s tobom!
Nažalost ima nas sve vise

Odgovori
Kristina 9 travnja, 2021 - 11:21

I opet placem. Drz se!

Odgovori

Ostavite komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.