Službena objava:
Grad Sveti Ivan Zelina zahvaljujući Gradskoj udruzi umirovljenika, već 15 godina za redom priređuje Loparijadu, jednu vrstu gastro-natjecanja- prezentacije, kojim se slavi tradicionalnu lokalnu slasticu – tanku gibanicu loparku, a u kojoj obično sudjeluje i do dvadesetak žena s područja grada Sveti Ivan Zelina i Prigorja.
Riječ je o slastici sličnoj tankoj gibanici
Riječ je o autohtonom starinskom tankom kolaču – gibanici sličnoj vrbovečkoj peri, odnosno vrsti zljevanke koja je tipična za Prigorje i kraj koji gravitira gradu Sveti Ivan Zelina. Slastica je to koja u podlozi ima tanko tijesto na koji se stavlja nadjev od sira i vrhnja, a iako može biti i u slanoj varijanti i s podlogom od različitih vrsta brašna, češće se, kaže nam Marinka Zubčić Mubrin, direktorica Turističke zajednice grada Sveti Ivan Zelina, servira kao slatki kolač. Loparku se u prošlosti posluživalo za vrijeme radova u polju, raznih blagdana, a danas je ona sve češće kao izvorni prigorski desert glavna slastica raznih proslava, domjenaka, svadbi i drugih i svečanosti.
Tajna je u domaćim sastojcima
Tajna dobre loparke je ne samo u domaćim sastojcima – kravljem siru i vrhnju, brašnu te jajima iz domaćeg uzgoja nego i u izgledu – sjajnoj površini slastice. Naime, domaćice da bi dobile ravnotežu u okusu i izgledu to postižu tako da na vrh stavljaju maslac sa šećerom. Taj odsjaj je poput providne glazure koja je, ako je kolač uspio svjetlucave površine, zbog rastopljenih kristalića šećera, a posebnost loparke su i zavrnuti rubovi tijesta na krajevima.
Naziv slastice po drvenoj lopati – loparu
Naziv je loparka dobila po tradicijskoj lopati – loparu s kojim se slastica u prošlosti stavljala u krušnu peć, a u originalu pekla se u zemljanim protvanima i okruglim cimpletima.
Loparka je tradicionalni desert koji je karakterističan za ovaj kraj – s ponosom nam je objasnio gradonačelnik Hrvoje Koščec, ne krijući oduševljenje što Loparijada svake godine ima svi više poklonika, a prošlogodišnja rekordna posjećenost to je i dokazala.
Recepti mogu biti različiti
Tijesto se priprema od kombinacije samo mekog, tj. glatkog brašna ili mješavine pšeničnog i malo raženog. Neke domaćice dodaju sol, neke ne, druge brašno samo pomiješaju s vodom, a neke s mlijekom i malo vrhnja, odnosno cijelu šalicu vrhnja ali bez mlijeka. Neki recepti za tijesto su s dodatkom ulja, ili sirutke koja tijestu daje glatkoću i finoću. Ponegdje dodaju žličicu šećera. Za loparku se umijesi vrlo mekano tijesto s jajetom.
Foto: TZG Sv. Ivana Zeline
