Stari pisker, Celje: Steakovi na najvišem nivou i još puno toga za iskonske hedoniste
Nije da Zagreb nema dobra mjesta za vrhunske steakove – Marble, Mano 2, Beštija, El Toro, Cortes i još par lokacija, sjajno su utočište za prave mesofile. Ali Stari pisker u slovenskom Celju je jedna sasvim posebna priča i meni osobno vjerojatno i omiljena destinacija u regiji. U to smo se kao i svake godine otišli uvjeriti ubacivši prijatelje i Dživu u Kašu, kupili vinjetu za 16 eura i za dva sata bili u srcu prekrasnog Celja. Miran i čist gradić, uredan i pun svega, od slastičarni do kafića i nevjerojatno puno frizeraja, prekrasnom šetnjicom uz rijeku Savinju te starim gradom na brdu do kojeg se nikada nećemo popeti kako nam je namjera, jer je tu – Stari pisker. Možde da dogodine dođemo ranije?
Prije nekih milijun godina otkrio sam da tamo flambiraju tomahawk drito na vašem stolu, skupio šaku hedonjara, otišli u avanturu i nepovratno se zaljubili. Cijena je bila više nego korektna, konobari tako uslužni i zabavni da bi se budio kraj njih, atmosfera takva da ne želiš doma, uglavnom – našli smo hram mesa koji njegov vlasnik Stanko Žilnik iz godine u godinu gradi i unapređuje, pa je tako sada došao do stotinjak sjedećih mjesta, uglavnom po terasama, i preko dvadeset zaposlenih, što u njihovoj mesnici, što u kuhinji i stvarno izvrsnom odabiru posluge.
Stari pisker ima i dnevne ručkove (malice) s namirnicama vrhunske kvalitete, plodove mora, čak i bazenčić sa živim hlapovima, a deserti su maštoviti i gigantski. Ali ipak, ovo je je bio i ostao hram mesa, spomenik nulte kategorije za sve žene i muškarce koji vole uživati u pravim aromama, mirisima i okusima odležanog kvalitetnog goveda. Naravno, kada sam ovo napisao, naravno da ću se odmah demantirati i početi priču s neizbježnim predjelom – pečenom koštanom srži posluženom u dvije prepiljene bedrene kosti.
Stara vikinška fora, reći će neki, ali kod nas se to koristi dosta rijetko (pozdrav braći Čučković, onaj dan na Tavanu se ne zaboravlja), a ako i niste od kolesterolnih bombi, u cijenu predjela dolazi i Piskerov novi hit, kućna pinsa, s jajem na oko, chimichurrijem i ozbiljnim tartarskim odreskom – beer tenderloin. I sve to za 15 eura! Naravno, smisao svega je da se kost teško oglođe, i da onda pozoveš konobara da ti lijeva meksički mezcal odozgora preko kosti u usta. Mislim da je tako bilo i Tarantinu kad je pio sa Salme Hayek… Oprostite mi doktorice, ali na ovo se ide samo jednom godišnje…
U Piskeru je velika ponuda craft piva iz cijele Slovenije, a lokalci im rade i kućni lager i IPA-u. No, Stane je prokleto zaljubljen u kvalitetna vina, pa ćete se oduševiti ponudom od Slovenije preko Austrije do Španjolske, i to po puno boljim cijenama nego u nas. Nađite žrtvu koja će voziti i prepustite se uživanju, jer ako ćete rubiju gallegu zalijevati kolom light, ne želim dovršiti ovu rečenicu… A teta rubia je bila samo jedan od pokera steakova koje je danas poslužio Stari pisker, čisto kao neko pokazivanje snaga. Naravno, nemojte propustiti tradicionalni selfie s dry agerom u interijeru!
Prvo je na stol došao maleni japanski roštilj koji gori satima poput neke štafete, u slučaju da netko od ljudi za stolom nije presretan svježinom odnosno (nedo)pečenošću steakova. Koliko ljudi, toliko ćudi, divna opcija da svi budu zadovoljni. Onda su došli steakovi na gledanje. Pa su svježe pofotkani steakovi otišli na pečenje, a mi na novu butelju, dok se naš psić presretan borio s koščurinama pod stolom. A onda su došli friško naoštreni noževi (hvala Žiga), i gospoda steakovi…
Nedavno sam glumio matičara na jednoj divnoj svadbi gdje su uz tortu mladenci u ponoć išli rezati i steakove. E pa tako smo se i mi osjećali. Koje bogatstvo, kakve boje, kakvi mirisi… Uz svaki steak dođe i papirić na kojem piše što jedete, njih nismo pojeli, ali skoro sve ostalo jesmo. Nevjerojatno je da se u ljudskoj unutrašnjosti nađe toliko mjesta kad shvatiš da jedeš nešto senzacionalno…
Uglavnom, jeli smo redom: vaca rubia gallega, vaca conjunto mestize, wagyu fullblood te striploin wagyu Japan A5 fullblood. E sad, što reći. Za većinu nas koji smo odrasli na goveđim juhama i krmenadlima od svinjetine, divno je svake godine dizati ljestvicu i upoznavati nove okuse. Amen. Naravno, moramo spomenuti i hrpu priloga, s Japancem je tako došao wasabi, a uz ostale steakove kućni umaci, chimichurri, začinjeni maslac, čvarci od viška masnoće žute boje u kojima je stacioniran sav okus, ukusni i hrskavi krumpirići te povrće sa žara. Povrće nisam probao jer – meso.
Što je umami u steakovima, pitao me Stane, a ja sam samo u glavi vagao što mi je bolje, mramorni, poput bakine duše meki Wagyju, ozbiljna teta rubia (10 godina starosti), ili pak zreli, orašasti conjunto (Galicija, Špajolska, također starija grla). Sve je stvar osobnih preferencija, ali ozbiljno razmislite o kolektivnoj posjeti Celju, neka vas bude četvero gladnih, i onda sami donesite zaključak. Netko će preferirati svježinu, neko strukturu, neko masnoću, svakome će drugačije sjesti okus, ali ljudi – dođite i probajte. Ovo je jednostavno vrh.
Za preddesert sam, kao međunarodni sudac za fileke, na probu dobio i mini porciju izvrsnih kućnih vampa! Ne klasično zgusnuti, taman tvrdi i zanimljivo rijetko jušni, dosta drugačiji od naših zagrebačkih pajzlovskih s puno gustina i pojačivača okusa. Izvrsni. A onda su neki od nas našli i mjesta i za nadaleko poznate deserte, od kojih izdvajamo banana split u boci od Jackieja (ima više pregleda na Tik-Toku od Domena Prevca!) te ogromnu kremšnitu s Moho slojem u vidu kompota od višanja!!!
Za kraj, kako uz svaki ozbiljan steakhouse mora ići i teška artiljerija, u Celju je uvijek spremna paljba iz tridesetak vrsta viskija (uglavnom single maltova), XO cognac, rumovi iz cijele Amerike, šljivovica, kao i kućna rakija, sve za savršen dan iskonskih hedonista.
Pisker svoje burgere radi od mesa vlastitih životinja na eko ispaši kod Kočevja, imaju i svoje zrione, meso nabavljaju iz Australije, Urugvaja, Italije, a trenutno su im hit – rebrica… Stane pak svake godine ide na novo obrazovanje i polaže ispite o poznavanju mesa po cijelome svijetu, čak i u dalekom Japanu, u potrazi za savršenim umamijem. Cijene nisu male, ali su manje od zagrebačkih, a i kvaliteta je dokazano na najvišem nivou – zato su njihove pinse celeie odgovor na razna pizza tijesta, hrskave i jako ukusne, i stoje od 13 – 20 eura. Stari pisker u centru Celja priča lijepu priču evo već 13 godina, a ako je još niste isprobali, nadam se da vam je ovo najbolja preporuka.
Pozdravite mi Staneta, divno je kad netko toliko voli posao koji radi. Dobar tek!
————–
Stari pisker steakhouse
Savinova ulica 9, Celje, Slovenija
+386 3 544 24 80
https://www.facebook.com/stari.pisker.steakhouse
Foto: Saša Prižmić
