Stanje zubi u Hrvata

Stanje zubi u Hrvata

Ponekad volim izgubiti sat vremena s kvartovskom legendom Dadom, na jednoj od rijetkih pivica u lokalnome ćumezu. Dado je ikona nerada, najbistriji u osnovnjaku, u srednjoj počeo vatati krivine, na kraju imao problema sa sitnim drogama, napustio dva faksa i od dvadesete, umjesto da počne delat, živi na bogatoj i izdašnoj sisi majke odvjetnice i tate u nekoj državnoj dobrostojećoj firmi. I ne izlazi iz birtije, osim kad ima probe benda koji nikad neće izdati ploču.

Iako nikad nisam niti ću zbariti u birtiji, uvijek se potrudim ostaviti dojam, uredno operem zube iako će me miris Plidente peckati tijekom prvoga gutljaja pivkana (slanac liječi sve), pošpricam pazuhe i zasjednem u dim. Pričamo ni o čemu, gleduckamo tekmu, red mojih sranja s poslom, red njegovih s nesrećama benda kojem je usred snimanja materijala jučer u Kanadu na par godina otišao basist. I onda skrenemo na žene. Naravno, čim jedan poluseksualac poput mene, i istinski faker u vidu Dade krenu prepričavati urbane legende, ruralne legende i svoje priče koje prerastaju u legende, odmah se stvore i znatiželjni kibicer. Ili kibici, nikad to nisam uspješno znao deklinirati, ah taj Đole… Tako su nam se priključili i Pero Prdac i Smuki, dečki koji su ozbiljno prijetili zaglibiti u tame birtije i zauvijek protratiti svoj život, znate one tipove koji se hvale da voze 300 na sat na zadnjem kotaču dok kraj njih od veselja i uzbuđenja skviči Jenna Jameson. A onda vas žicaju za pelinkovac…

Nije da sam nešto uspješan sa ženama, ali u karijeri se skupilo komada za solidnu nogometnu momčad. Nisam baraba, guzonjin sin, ni fudbaler, i uvijek sam više cijenio kvalitetu od recki. Ali sam i bez toga bio heroj kvarta jer sam 1987. srušio rekord u podrigivanju, djeca, što ćete… No Dado, Dado je bio šarmer, jedan od onih koji udahnu dim, zadrže ga i do tad je sugovornica već pala. Imao je takvu neku mirnoću, stil i savršeni duh kojim je lomio i najtvrđe hridi. I sad, kad smo se malo pospominjali o starim vremenima, uvale nam se ta dva bahata klinca, koji em žele biti viđeni s važnijim ljudima kvarta (moš mislit, ali kaj je – je), em misle da već jesu na našem nivou (to pogotovo), kad im Dado elegantno, kako samo on zna, kaže. “Dragi mladići, ma jeste li vi to netom došli sa ćevapa”? “Je, Dado, legendo, kak znaš?” “Pa usmrdili ste pol birtije skupa sa špajzom i zahodom, eno Milica plače, a da nije zbog Sulejmana. Ajd sad obojica doma malo proplidentirat to groblje, Smuki, kad si već doma, vrati mi uvez Stripoteke, a ti Pero note od Zeppelina, jel bi to bilo u redu. Sad će mi doć neke potencijalke, pa da ih ne preplašimo, OK?”

I tako, dva konja od 22-23 godine trče doma prat zube, ja sjedim, točim pivicu i ne vjerujem da kvartovske legende stvarno postoje. I tefterim i ovaj, valjda stoti ulet među Dadine izdvojene bisere. Hm, uopće mi nije spominjao te potencijalke, sva sreća da stara garda poput nas još uvijek pazi na oralnu higijenu, moram Dadi okrenut još jednu rundu…

(Autor: Promo – ali vjerujte mi na riječ da neću ne reć ako mi nešto neće valjat)