Pecanje, ribolov, ribanje, jedan je od onih hobija kojeg ili potpuno obožavaš ili te uopće ne tangira. Milijun je podvrsta ribara, ribiča, amatera i profesionalaca, mirnovodaša, jezeraša, potočnjaka, isključivo morskih, čamdžija, obalnjaka, sa štapovima, na mušicu, na prst, plovak… Čak sam upoznao i predsjednika udruge ribolovaca iz kajaka!
Uglavnom, ako vam se neki gen tako upleo, čim osjetite miris mora i otpakirate stvari za godišnji, sljedeće što ćete napraviti je pronaći ješku, doći do mora i na neki način se putem najlona spojiti sa svim morima svijeta i doživjeti samo sebi svojstven zen. Osim ako shvatite da ste zaboravili plovke u Zagrebu…
Da skratim, ja sam jedan od tih pecaroša amatera, ne zanima me kontinentalni ribolov nego isključivo morski i sve što ulovim – to i pojedem. San mi je imati barku i otploviti na pučinu, ali nit imam love, nit imam koga da se brine o tom brodu dok rintam u Zagrebu 90% godine, a ni ne volim se nervirati ako ne ulovim ništa, pa se moj trotjedni godišnji svodi na obilazak uvala i hridi i ulov sitne ribe, pretežno kneza, srdara, kanjaca, pirki, špara te drugom tehnikom i pokojeg cipla, salpe, ušate, a bogami i orade.
Ove sam godine tako ulovio nekih tri kilograma ribe s obale na kruh i račiće, a onda sam shvatio da sam potrgao i zadnji plovak. Nazvao sam par velikih dostavljača, ali penis – nigdje tih specijalnih waser kugli kojih se ribe uopće ne plaše pa sam preduzeo najveći rizik i posljednji plovak posudio od rođenog tate. A ako poznajete mog tatu…
Uglavnom, kako i pretpostavljate, strgal sam i tog i tada se javio najbližem ribomaterijalu Poseidon u Veloj Luci, ali ni tamo nema onog oblika kojeg tražim kao Žak dijetu… Požalim se vlasniku Dariju da ništa ne grize, da se s tim mršavim i tankim plovcima sav zapleten i da su sve ribe u dubokom (prodavači ribarske opreme su najbolji psihoterapeuti za muškarce, baš kao i frizerke ženama), a on mi kaže – pa ja ti vodim ribarske ture oko otoka. Idemo? O da, idemo!
Rečeno, ispunjeno, sutra u 7.00 Dario je bio ispred moje kuće s ribarskim brodom, ješkom i još puno toga… Brod se zove 23’ Ocqueteau 715, pokretan motorom Volvo Penta od 150 KS s maksimalnom brzinom do 20 čvorova i jako je velik i stabilan. Maksimalan broj putnika na brodu je šestoro, tako da je u biti idealan za dva ili tri para, pa polovica lovi i navija, a polovica se sunča na provi ili pijucka gemište.
Sam brod je opremljen kuhinjom, tušem, WC-om, Humminbird Solix i Helix, Minnkots trolling motorom, ledenicom, opremom za ronjenje i svom potrebnom sigurnosnom opremom. Dario napominje da tehnike uključuju tradicionalni ribolov s dna, lagani jigging i trolling. Sva potrebna oprema, uključujući štapove, role, varalice i živi mamac je osigurana, a svaku ribu unutar zakonskog ograničenja možete zadržati ili očistiti i pojesti na licu mjesta, odnosno u samom brodu. Kako imam dozvolu jer mi je stalo do mora, a s obale pored kupača i jedrilica mogu uloviti kao slijepi pelikan, jako sam se poveselio kad je Dario rekao da se najviše love pagari, podvrsta zubaca.
Uglavnom, polako smo izašli iz vale (svaka čast, gade mi se debili koji glisiraju dok plivam 50 metara od obale), i doveo na poštu. Uključio je sonar i vrtio se dok se na ekranu nisu pojavile zelene točkice, zaustavio makinu i nadjeo srdele na velike udice na kratkom, ali moćnom štapu. Rekao mi je, puštaj, i ja sam pustio najlon da vođen 300-gramskim olovom hitro juri prema kamenom dnu. Dario je tu iza vas da uputi, signalizira i pomogne ako treba, ali iskusnom barbi poput mene je bilo dovoljno da vidim vrh štapa, osjetim kako kucka/zdruca po luški, i povučem svom snagom prema gore. Tu je, osjećam ga!
Kreće naporno izvlačenje jer inače lovim bez olova pa ne znam procijeniti, ali nešto je lijepo na udici. Ajme, uzbuđenja… Nikad dočekat da vidim što će izaći iz dubina, pa sam nekako glupo sanut kao upitnik, već sam i malkice umoran, a onda to bjelasanje iz dubina i onda divna ružičasto crvena boja u trenu izlaska iz mora i evo ti pagara od 40 deka! Dakle, sreće…
Uskoro sam izvadio i par kanjaca, pa jednog pagara od pola kile i na kraju gospodina od sedamdeset deka, kad su ribe polako prestale gristi unatoč srdelama i lignjama koje je Dario stalno rezao za mamac. Kasandra je tada tiho primijetila da je Dario bio spomenuo nekakve lignje, pa je kapetan okrenuo brod i odveo nas bliže Proizdu te našao novu poštu. „OK, evo ti drugi štap, spusti do dna i kad osjetiš trzaj, lagano povuci prema gore.“ Kako sam do sada lignje lovio isključivo na prst, bilo me strah da ne sfušam, ali pet liganja i sat vremena kasnije, Dario nas je vozio na Proizd, a ja sam lagano pjevušio zamišljajući sebe kao kapetana Ahaba ili onog Hemingwayevog barbe koji dofura samo kostur doma, ali mu se ipak svi dive.
Bacili smo sidro, okupali se, očistili ribu i stavili na gradele. Dario je izvadio par butelja vinarije Bačić iz Blata i gozba je mogla početi. Vjerujte mi, nema toliko slasne i ukusne ribe poput one koje ste netom ulovili i odmah je poslužili, bilo frigane gavune, lešadu od kanjaca ili u našem slučaju – tri pagara i tri lignje. Apsolutno savršen obrok, usred mora, s domaćim vinom i pogledom na najljepši otok Planeta s toliko divnih uspomena. Pa se onako mastan od maslinjaka baciš u more, mama…
Dario nas je vratio doma po planu do 17.00, morao nas je malo tjerati jer nam se nije silazilo, ali čovjek mora popraviti udice (oprosti Dario, slučajno mi je zapelo), počistiti inače besprijekorno uredan i održavan brod i vratiti se na svoju smjenu u Poseidon. Barem mu nisam puno troška nanio gubljenjem triju udica i olova, ali rekao mi je da nisam kriv…
„Radio sam svašta u životu, i u trgovini, i kao brodski kuhar, ribario… I znao da jednog dana želim nešto svoje. Otvorio sam tako prodavaonicu opreme za ribolov i uskoro iz Francuske nabavio i brod. Ideja mi je bila turistima i gostima Korčule približiti naš otok i vale i pružiti im priliku da ga bolje upoznaju, mirišu, osjete. Neka se vrate kućama s još ljepšim utiskom, a di ćeš ljepše nego kroz dobru spizu, zar ne! Ja sam iz Vele Luke pa na brodu imamo domaće maslinovo ulje, cura je iz Blata pa imamo vina, riba i lignje su u moru i mislim da imamo sve što je potrebno da se netko zaljubi u Velu Luku i Korčulu.“ Govori nam Dario, inače 29-godišnjak, ali s puno sati, dana i godina na moru. „Godišnji? Pa i nema ga baš puno, ali meni je samo bitmo da sam na moru, odmah sam odmoran i sretan i sve se može…“
Iznajmiti Poseidon na jedan dan nije jeftin sport, na linku fishing bookera imate sve informacije, nekad se po Dariovim riječima riba jednostavno toga dana ne želi uloviti pa uvijek ima par zamrznutih komada kao rezervu za uspješan piknik (nama nije trebalo, hihihihi)…A i sada nakon prespavane noći razmišljam da mi je falilo borbe i istraživanja, pogrešaka nakon kojih dolaze pbjede, i da nekako i nije sportski prema ribama da te netko uzme za ruku, dovede na tulum i kaže, evo tu ti je šank, sjedni i pij. Ili je? Ne znam, mene je beskrajno veselilo, baš sam se ispuhao i izuživao… Na vama je da odlučite, uzmete sunčane naočale, ručnik i dobru volju, a Dario će se pobrinuti za sve ostalo.
Kasandrin najljepši dan ljetovanja, a bilo ih je, ja sretan kao dijete na ćevape, bacite oko na ponudu i rezervirajte svoj fishing piknik što prije. Ako vas put nanese na otok preko zime, Dario radi i lov na lignje, pa umjesto da kupujete svoju barku i nervirate se što ne stignete na more od posla, jedan dan tijekom ljeta definitivno rezervirajte za Poseidon. Hvala na iskustvu, vidimo se i dogodine!
Ribomaterijal Poseidon
Obala 3, Vela Luka 20270, Hrvatska
Rezervacije: https://fishingbooker.com/charters/view/34298
FB: https://www.facebook.com/RIBOMATERIJALPOSEIDON
Mob: 091 795 0820
Mail: dario.zabica@gmail.com
