Četiri godine rada na Novoj TV natjerale su me da obrstim svaki pajzl i restoran u blizini za konkretan gablec, pa sam bio jako tužan kad se zatvorila pečenjara Remetinec kao perjanica kvarta.
Srećom, kasnije se pojavio Bicko, Bonaca je uvijek bila preskupa ali korektna, tu su došle i Fianona, Paesano i pizzeria Re, a nakon što je prvo napravio hotel Sundial pa kafić Pablo’s bar, voditelj Antonio Križić je zaključio kako se u Remetincu može stvoriti i kvalitetna priča s modernim restoranom – i to u istoj kući s prekrasnim dvorištem!
Iskustvo vođenja lokala, kuhanja i pravljenja pizza, odlučio je ujediniti na jednome mjestu i od Sundiala, Pablo’sa i Botanista napraviti mjesto za uživanje na kraju metropole.
Toni je odmah krenuo na dva fronta, brutalno uredio vrt ostavivši četu borova da ponosno gledaju u nebo i ukrasivši ga raznim ludim skulpturama gljiva i zaljubljenih svjetiljki, ali i angažirao arhitekta Nedjeljka Mikca Caka za unutrašnjost lokala koja izvrsno kombinira drvo, stare artefakte i daje dašak nježnog steam punka. Uglavnom, ne znate gdje vam je udobnije, a iako ste na deset metara od frekventne ulice, imate osjećaj kao da ste na nekoj livadi na Plešivici. Dubok naklon.
Na 1500 kvadrata prostora ima parkinga, mjesta za klince i ljubimce, a bogami i svirke, pa je tako svaki vikend nekakvo događanje.
Što se hrane i pića tiče, vinska karta za sezonu je skoro gotova, a uz Šoškićev Haiku smo doznali da im je ova vinarija na vrhu liste najpopularnijih, ali da uz klasične Adžiće, Josiće i Coronice – spremaju i dosta iznenađenja. Rakije i likere također potpisuje Šoškić, dok su pivima povezani s Heinekenom, ali imaju i Zepelinove craftove. Bijelo vino kuće je inače – graševina Iločkih podruma.
Nakon početnog dogovora s chefom Robertom Slogarom, na njegovo je mjesto ovoga ljeta došao rođeni Sarajlija Kornelije Malić, koji nas je odmah zašamarao izvrsnim juhama. Rajčica gusta, moćna, puna okusa, goveđa onako tamna, jaka i mirisna, pun pogodak. Tu smo ušli u priču o Botanistu kao mjestu s domaćom, mrvicu modernijom kuhinjom u kojoj ima svega, od tri dnevna jela (10-15 eura – jetrica, buncek, juneći obrazi…), preko klasičnih a la carte jela do njihovog favorita – jela s roštilja.
Vikendi su im krcati krstitkama, krizmama, obiteljskim i inim zabavama pa bismo vam svakako preporučili da dođete od utorka do četvrtka, pogotovo predvečer, kada ćete punim plućima moći uživati i u unutrašnjosti, a pogotovo u čudesnom vrtu – poput Piccola na Krugama.
Ovaj pretežno mesni restoran uskoro će za dirigentskim mjestom za roštiljem imati i novog, proslavljenog člana, ali o tom potom, sada smo se koncentrirali na njihovu platu, odmah da vas upozorimo – porcije su stvarno velike. Pulled pork u pecivu umjesto predjela traži ozbiljan zahvat jer je golem, a svinjetina je taman mekana uz obilje coleslaw salate pa pruža kompletan obrok uz domaće, ručno rezane krumpiriće. Kruh i njoke rade sami, lepinja je iz provjerene Rusice, a većina mesa dolazi iz mesnice Martinjak.
Bilo je vrijeme da se bacimo na platu, odnosno barem probamo, stvarno je velika. Kao prvo, grabim ćevap, koji je apsolutno korektan, velik, dobro pečen, izvana ne pregoren, iznutra vlažan. Kajmak je iz privatnih izvora, izvrstan, a posebne pohvale za odabir svilenkastog, flafi ajvara. Luk je po meni presitno rezan, ali kad je chef iz Sarajeva, nisam niti probao komentirati, pljeskavica je vrlo kvalitetna, ali pobjednik dana je definitivno uštipak. Da je ljući ne bi bilo problema, ali kompletan dojam je izvrstan.
Na plati je još bilo istih, već pohvaljenih krumpirića (Kornelije ne dopušta klasičan pommes u svojoj kuhinji!), ozbiljno dobra punjena, kao i meni mrvu pretvrda dimljena vješalica. Pileći batak i zabatak skroz OK, dapače, a jedinu osobnu ozbiljnu zamjerku imam na rebrica koja i dalje tražim po Zagrebu kao Diogen čovjeka ili Jacques hit. Preferiram sočno, mekano, od kosti odvojivo meso s umakom koji će naglašavati meso, a ne sebe, a ovdje su trenutno u ponudi klasična rebrica kao i na 90% mjesta u metropoli.
Ništa loše ni negativno, samo smatram da može i bolje, pogotovo nakon obje juhe i uštipaka zbog kojih svakako treba posjetiti Botanista, najbolje na nekom poslovnom ručku usred tjedna kad je ovdje na terasi totalni zen…
Fini deserti s naglaskom na opaku panna cottu i izvrstan ne presladak tiramisu zovu na novu posjetu i priliku koju trebate pružiti najljepšem dvorištu u Novom Zagrebu. Ponedjeljkom restoran ne radi, ali uvijek možete u Pablo’su upoznati divnog zelenog papagaja po kojem je lokal dobio ime. Kvalitetna priča, korektne cijene, jako dobar roštilj – vidimo se u Botanistu!
Restoran Botanist
Remetinečka cesta 101, Zagreb, Croatia
Tel. 01 6640 000
Web. https://www.botanist.eatbu.com/?lang=hr
FB. https://www.facebook.com/vrtlar0308
