Prvi znaci krize?

Jučer me šef ponudi čokoladom.

Inače nisam neki ljubitelj.

Čokolade.

Dapače.

Mogao bi se slobodno do kraja života odreć te zubno i nepčano ljepljive smjese ulja i šećera.

Al sam jučer izždro cijeli red.

—————————————————————————

Jutros kad sam se zbudio, sjednem na školjku i pišnem.

Da, otkako sam stariji i teže mi se zbudit a kamoli dić.

Pa kako još usto i prekrasno stalagmitno erektiram, prvo jutarnje pišanje – prosjedim, držeći rukom Neodoljivog pritiščući ga prema dolje.

Bem ti erekciju od 80 stupnjeva, oću 75!!!

Pogledam se u ogledalo.

Umoran, zgužvan, podočnjakast, obrastao na krivoj strani glave, crte od jastuka ko škrge u ajkule…

Što bi reko DMJ, ne bi sam sebi dao kad se vidim takvog…

Šišam se brijačem, dok mi tužni paperjasti izdanci padaju u kadu.

Zakleo bih se da ih je nekad bilo više.

Ni za šaku…

Brijem se, trljam zube, delam sklekove i smješkam u špigl radeć labuda od bicepsa i budalu od sebe.

Ajde de…

—————————————————————————

Sve češće planem bez razloga.

Ono, kad me neko nešto pita, prvo reagiram negacijom ili napadom, onda razmislim i tek onda skužim da koji mi je penis.

To me nerviralo kod mog starog, a eto, geni proradili.

—————————————————————————

Prekjučer sam pojeo žlicu Rokovog griza sa svježe naribanom kruškom.

Tri sata poslije, opet sam imao svoj grkljan, a ne osinjak napučen nadrkanim Zulu-stršljenovima koji žele proslavit tijesnu pobjedu u finalu protiv hruštova.

Zašto me nakon triespete uz već postojeću alergiju na lješnjake i jabuke ulovi i ova na kruške?

—————————————————————————

Sve više ljudi s kojima pričam mi nametne ili glupe teme (vrijeme, pritisak, parking) ili odma krenu sa žalopojkama, pa im se pridružim.

Mrzim jadanje, mrzim tračeve.

Ja bi nešto veselo, zeku, pod*ebavanje pa makar i sebe…

Di su takvi ljudi?

Damn, upravo se jadam i tračam.

—————————————————————————

Ljudi moji, pa je li to moguće – pa ja postajem žena!!!

Ili ulazim u krizu srednjih godina?

—————————————————————————

Prije ono drugo.

Jer još uvijek ne želim davati tisuće kuna da bi lice namazao bijelom gnjecavom kremom koja će me navodno pomladiti, niti za kupnju neudobnih odjevnih predmeta koje ne uzimam radi sebe nego da bi druge žene bile ljubomorne kako te štikle meni lijepo stoje pa da će si sad one iziritirane morati kupiti još skuplje a možda se i frajeri na to pale.

E pa ne pale.

—————————————————————————

Jutarnji, danas, zadnja stranica:

«Engleski profesor matematike i tjelesnog Tom Wates izmislio je stolicu na kojoj se ne može ljuljati, jer godišnje u Velikoj Britaniji u bolnici zbog pada sa stolice završi 7000 učenika.»

a) Matematike i tjelesnog? Halo!?
b) Tom Waits?
c) 7000 motoričkih debila, ili imaju beton umjesto parketa?

—————————————————————————

Jutarnji, danas, zadnja stranica 2:

«Australac slika portrete penisom… Sam sebe naziva Prickasso!«

Ajde, konačno jedno muško koje sigurno pospremi alat nakon posla.

Ali i nosi posao doma…

—————————————————————————

A sad tri vica od kojih je samo jedan loš i moj!

Na koju bi adresu Krleža smjestio Obamu?
Baraka 5b

Kako se na ruskom kaže vazelin?
Karamazov

Napušen ko zvjer, James Bond bari plavušu za šankom…
“Hi. I’m Bond, James Dean.”

—————————————————————————

Idem danas skakat za Rokom po gradu, yesss!

Čovjek obožava uzbrdice, pokretna vrata te lopsice-hopsice.

Ali ne bilo kakve.

Gdje mogu kupit lopsicu-hopsicu na ljudsko oko koja svijetli plavo kad ju hitiš jako u pod ili tatinu tintaru?

Fala!