Kosovo vs Mekdonalds

Dok iščekujem da Bobika pošalje grupne slike pobjede iz Orahovice s gostovanja Čačinaca te pripadajućih im Alkosa, lagano upadam u dedlajn i depru kaj je vani tak šljiva.

A pred tri godine u ovo doba sam se pentro po Egiptu…

Vid me, isti Laro Kroft.

By ribafish

Tamo sam uz predivne krajolike i hramove doživio i nevjerojatno drukčiju kuhinju (batak od goluba je najbolji, a i on je ko cica one kaj vodi Exspluziv – taj Ivanišević fakat ne zna birat) na koju se nikako nisam pelcao.

Pa sam u Kairu zbriso u Mekdonalds.

I nakrko se ko kralj onih bijednih, gejšino-stopalo-s-paltfusom mizernih mini hamburgerčića bez okusa boje i mirisa i onda tri dana kakao crno i tvrdo.

Što je svejedno bilo bolje od onog začina (mislim da se zove Khamun) kojeg Egiptosi posipaju po svemu, od riže do šnenokli, pa je osjećaj ko da ženu ljubiš u usta nakon što si joj oblizo parfem s vrata…

—————————————————————————

U rujnu 1989. Godine krenuo sam kao i hrpa svježe ošišanih i od oproštaljki mamurnih srednjoškolaca na dug put ka jugu Srbije.

Na pola puta čekali su me frendovi s mora Gile i Goran i odveli u beogradski Mekdonalds, što sam ja dočekao s istim žarom i divljenjem kao kad sam 1983. bio odveden prvi put preko granice, a mama mi u Trstu kupila limenku Fante.

Koju sam pio tri dana i još godinama koristio kao posudu za olovke.

Kako je i tamo to bilo friško, gužva je bila neopisiva.

Mislim da je Gile rekao – «vidi bre, Gazimestan», ja sam izbjegavajući laktove i masu izlazio van, zaključio da ima više plastike nego mesa, bio općenito razočaran te pitao Gileta da što mu je to Gazimestan.

Šest mjeseci kasnije, vjerojatno na današnji dan ili bar blizu, moja je kasarna pod uzbunom odmarširala do granice Kosova i Albanije (Vakula je u drugom kamionu bio veza, ja dizo i ukopavo topove veličine mamutove punice, sunce mu sretno…), pritom prošla preko dotičnog Gazimestana.

I kroz ružni sam zimski dan držeći ručno zastavicu na vrhu kamiona na -10 gledao sav jad i bijedu prirodnog siromaštva te tadašnje pokrajine, a od nedavno i države, svu međusobnu mržnju lokalnog stanovništva, bosonogu prljavu dječurliju i napaćene djedove s dijelovima kućanstva koje su u bescjenje prodavali izlažući ga na prljavim plahtama pred vlastitim kućama.

Srbi iz jedinice (baterije) su mi pričali kako sve Šiptare treba pobit ili bacit nazad u Albaniju jer je Kosovo uvijek bilo Srpsko, Šiptari mi se povjeravali da će Kosovo kad-tad biti samostalno i da im Srbi rade odvratne stvari dugi niz godina…

Ja sam bio mali debeli razmaženi purgerčić-pankerčić i nisam imao blage veze o čemu oni pričaju.

I htio doma gledat tekme i čitat krimiće i stripove.

—————————————————————————-

Bio sam nekih petnaestak dana na planini iznad Uroševca, držo neku polustražu s puškom bez metaka po noći na -20.

Ukralo mi prvi dan pastu za zube.

Drugi dan četkicu.

Kupanja nije bilo 18 dana.

Htio sam mami, mame mi.

Bio sam u totalnom bedu, dvadesetak kila lakši od zadnje poštene klope – onog Meka u Begešu.

————————————————————————-

Kako to i obično biva, pamtim dvije anegdote iz tog tako dugog razdoblja.

Onu s masturbiranjem na požarstvu, kad sam dežurao vani u voznom parku među kamionima, pa iz očaja što nije prošlo ni pola vremena, a ja se smrzo ko zeko, išao bacit očajnički drk.

Pa taman pred kraj (jedva ga našo kroz trosloj bokserica od doma, dugih SMB gaća i nedjeljnog izdanja Borbe – sjajan izolator) neko naišo, a ja hop na drugu stranu i pljuc na gumu od FAP-a.

To bilo u 1 ujutro, ja došo na smjenu u 6, a tamo na gumi – siga!!!

———————————————–

Druga anegdota i nije anegdota nego više scena iz Tarantina.

Sjedim ko Mirko u žičanoj graničnoj ogradi visokoj tri-četiri metra.

Žica sa sjevera i juga.

Snijeg pola metra, četiri i pol ujutro i opet minus dvadesetak.

Testisi pod pazuhom, vadim bajunet, sklapam bajunet i brojim sekunde do povratka u iskopanu rupu u zemlji i pokrivenu šatorskim krilom u kojoj se već gužvaju šestorica tipova a ima mjesta za četiri.

Čujem škripanje snijega, podignem pogled, a tamo sitni tip grubih crta lica u nekakvom ovčjem kožuhu i polovicom janjeta na glavi.

Userem se ko kolibri i pokušavam dić bajunet al nemrem od straha.

Frajer stane na metar od mene i pogleda me u oči.

Zastane kao dijete koje se pokušava sjetiti recitacije i kaže: «Srbin, je*em ti majku!»

Ja se, zmoto, uštipnem bajunetom i izbezumljen kažem. «A!?»

Tip ponovi, ogledavajući se lijevo i desno: «Srbin, je*em ti majku!»

Gledam ga i ne vjerujem, srce pucketa ko kokice…

«Ali, ali, pa ja nisam Srbin, ja sam Hrvat!»

Ritmom pokvarene ploče, zaključujete da od tipa koji ne zna ni srpski ni hrvatski osim tih pet nabiflanih riječi – dobivam sljedeći odgovor: «Srbin, je*em ti majku!»

Spuštam svoju jadnu Papovku zahrđale cijevi, čistim snijeg sa šljema, dižem se s kamena i da ću mu na engleskom objasnit kako je moja jedina majka jedna divna osoba i da se možemo nas dva pomlatit al da prestane srat i da je više ne spominje, kad me čovjek pogleda, oči mu narastu ko mjesec, zaurla i počne trčat paralelno uz žicu.

Ne kontajuć što ga na meni osim podočnjaka i zadaha može prepast, gledam u čuđenju i nevjerici za njim, a onda mi na metar od nosa projuri – vuk.

Vjerojatno gladan.

Definitivno gladan.

I tako gledam uživo scenu iz “Nu zajec, pagadi” i sjednem nazad na kamen ni ne sluteć da zarađujem pritom svoj prvi hemeroid.

Da sam Dilan, bio bi bi i usnu zasviro da mi se par dana prije od hladnoće nije sljepila za istu …

————————————————————————————

Jučer Srbi u prosvjedima da ima da im se vrati Kosovo – razbili beogradski Mekdonalds…

Kao da se naljutiš na Meksikance pa razbiješ kineski restoran…

Neko je mudro napisao da ga je strah od sukoba, nemirenja, osveta, buktinja, svega…

Neko je još mudrije napisao da je svaka samostalnost krvavo plaćena i da je najbitnije da se oprosti onima koji su ti nanosili zločine i počne prijateljska politika.

Nije li to uvijek tako kad imaš prevelike apetite?

I želiš osvojiti Karlobag da bi mogao u njemu ljetovati…

Kosovarima želim da žive u sreći, bogatstvu i blagostanju, fer i pošteno tretiraju manjine (jer su i oni do jučer bili manjina), da ih ne raseljavaju i da što prije nađu naftu jer bu im tako najlakše da se izvuku.

—————————————————————————————-

A uskoro slijedi i reklama za moju prvu krnju knjigu!!!

By ribafish

http://www.planetopija.hr/