Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Hrvatska je imala 50 naseljenih otoka, među kojima su bili i Veli Budikovac i Šćedro. Do njih smo doplivali u prvoj fazi projekta RokOtok 2019., te nastavili plivati dalje od juga prema sjeveru prekinuti na godinu dana zbog lockdowna. Kada smo krenuli na treću fazu i posljednjih 17 otoka sjevernog Jadrana, prema novom popisu stanovništva iz 2021. ni Budikovac ni Šćedro više nisu bili naseljeni, ali zato jesu – Babac i Vrnik.
Uglavnom, kako je za svako plivanje trebalo desetak poziva, dozvola, pratnji i privola, a kako ni Babac ni Vrnik nisu neki udaljeni pučinski otoci, odlučili smo ih u tišini preplivati u ljeto 2022. nakon povratka s Krka jer smo morali vratiti brod u Primošten. Rečeno, učinjeno, u zoru predzadnjeg dana na brodu ljeta 2022., Boris i ja smo brzinski i uz dosta problema s kurentom došli s Pašmana na Babac. Pade i 51…
Svi su se vratili kućama, mi nakon tjedan dana odrađivanja obaveza prema sponzorima krenuli na odmor na Korčulu s planom da jednog dana kad se oporavimo (ja sam opet puknuo osam kila), ležerno trznemo naše Vinku i Škafu i doplivamo i do zadnjeg zadnjeg od zadnjeg – pitoresknog Vrnika.
Kako to obično biva, život ne mari za tvoje planove i ja par dana kasnije kao u lošem filmu s Dživom u rukama padam niz stepenice u potpalublje Bartola Kašića uz pucanje bicepsa tetive desne ruke i osam mjeseci oporavka, tako da nisam vidio ni V od Vrnika, nego proveo ljeto u Traumi, hvala osoblju i doktoru na svemu. Pa je tako došlo i ovo ljeto u kojem nije bilo plivanja nego samo čišćenja i skupljanja ideja za sljedeću akciju. Osim, naravno, odlaska na prekrasnu Krmaču (prelijepo more i obala, čarobno mjesto) pored Lumbarde i tek stotinjak metara udaljenu od Vrnika. Problem? Da, to je najprometniji dio ičega ikad, nešto kao Splitska vrata, stotinjak prometala u sat vremena i nimalo pametno mjesto za ići solo plivati.
U to ime smo zamolili pomoć braće Curać (hvala na ponuđenoj pomoći Mariji Žuveli, Škafi i Vinki), sjajnih blizanaca koji su netom izašli iz obiteljskog posla s konobom i pivnicom Pinjac i prebacili se na pomoć na moru – moćan gumenjak Sea help. I tako su oni ukrcali Kasandru, upalili motore i jedva nekako pratili tustu ćelavu lignju od mene na putu od otoka do otočića dugom gotovo dvije minute.Nisam se stigao ni prepast, i već sam rukom pogodio ježinca, a onda i dotaknuo obalu. Broj 52. Je li to konačno to? Ne biste željeli tog trenutka biti u mojoj glavi, a kamoli u duši, ali to stvarno je bilo to.
Vrniku, kao i Badiji, definitivno treba ozbiljna akcija čišćenja (čujete li Čisteći Medvjedići), ali to nimalo ne umanjuje ovu prelijepu oazu između Korčule i Pelješca, pa sam se uspeo, podigao fejk zastavu i poklonio se onom tko je zaslužan za spajanje svih naših otoka u jednu cjelinu. Hvala ti Rok, hvala za sve.
Još jednom hvala svima koji su ikad sudjelovali u projektu RokOtok, zagrljaje, srcem, dušom, mislima i fizički, Kasandri na dokumentaciji i organizaciji, braći Curać na pratnji i svima vama koji želite da ovaj Planet postane ljepše mjesto za život.
Uskoro novosti o sljedećem projektu RokPoluotok i plivanju – oko Istre. Voli vas Ribafish.
