Par slika koje su mi obilježile 2011. (1. dio)

619

Kako riječima opisati koliko obožavam ovog svog jedinog Durivoja Maznog Rokatanskog Prvog Nedokazljivog?

A nikak, zato su tu slike od godine za nama, godine koja je bila jedna od najtežih u životu, ali i najljepših, upravo zahvaljujući baš mom najdražem rastavitom šestogodišnjaku.

Čovječe, a ko da sam jučer cmizdrio u Cliu vozeći iz rodilišta uz slučajnu, ali vječnu “Zadnju večerju” u playeru.

A sad je predškolac, bokte…

No, krenimo.

Rok je postao braco, mama je rodila seku Brunu i čovječuljak oduševljava sve žive svojom brigom i ljubavlju.
Divan je!
Jedino je mamu pitao “Čuj, jel za svako dijete treba novi tata?”, ali još malo i shvatit će…

U međuvremenu je probao i svog prvog jastoga, riječima – “U tata. kak je ovo fino, kaj je to?”, našto sam ja promrmljo da se neće toga često najedat pa nek sad uživa.

Par puta smo osvajali Tuhelj, a rjeđe Čatež jer su skupi ko šafran.
Iako mu je ovaj tobogan kraj svijeta.
I meni kraj ganglija, mnogo je dugačak, sav se userem da ne zapne negdje…

A kad smo u Tuhlju, naletimo i do Zaboka do Igija koji u garaži ima sve za bend.
Pa bubnjamo…
Velike isprike mački koju je Rok zalijao pištoljem na vodu, dijete se šalilo…

Bijasmo i u Eko selu i svaki put se osjećamo nekako zakinuto.
Srećom pa nema onog mini veprića koji ga je naganjo 2009.
Iako je u dobrom društvu – sve dobro!

A gostovali smo i u susjednoj Sloveniji, na tulumu u Brežicama kod vječne Kojotice, neumorne blogerice i prave frendice.

Nakon zakapanja do grla u pijesak u Zatonu kraj Zadra,

uslijedio je i (pr)očišćavajući skok u more.
Kakav divan dan…

Proveli smo desetak dana skupa na moru kod mojih u Gradini, detalje ćete pronaći ako proskrolate po blogu.

“Tata, di se danas kupamo?”

Mirna, Zvonko, Rok i Biba na obiteljskom sijelu zorom prije odlaska na kupanje.

A kod Badije je tata zasluženo kažnjen što je glasno rekao ružnu riječ onoj teti što je krivo parkirala ispred nas…

Tatino senzualno nježno buđenje, koje dijete ne bi istog trena otrčalo na doručak!

Izoštrili smo ribičke vještine, šteta što još ne jede ribu, crni sine…

…pa je dida zvonkovog brancina uglavnom pojeo tata Riba.

Proizd je i dalje najljepša plaža na svijetu, iako je Rok uspješno probao glavom probit stijenu…

A virtualno otkriće godine su bile Angry birds na Nokiji,

pa sam nabavio i trodimenzionalnu verziju!

U Korčuli smo zahvaljujući teti Vinki gledali Morešku.

A tata je bio heroj kad je uhvatio bijesnog glomaznog cvrčka koji stvarno svira.
Da, pustili smo ga nakon upotrebe.

I šli smo i na viteški turnir u Svetu Helenu,

kupili mač, barili komade,

jurišali na neprijateljski štit,

i uzalud izvlačili mač iz kamena.
Ne, nije ni tata uspio.
Da, probao sam…

A onda je došla jesen….