Iskreno smo zaljubljeni u fuziju Slavonke i Talijana zvanu Papavero (naglasak na drugom a!) koji hrabro guraju kroz ova teška vremena za ugostitelje i stalno iznenađuju novim kreativnim majstorijama. Dakle, Ana je na Pasqualeovo tijesto s kakaom (?!) stavila pola zimnica, turšiju, hren i buncek, no to nije bilo jelo dana nego rižoto od gambera i mandarina.
Čudo ljudi, čudo, ako stignete, probajte ove delicije.
Kasandra se raspisala i raslikala, ja sam zalegao nakon par točenih APA Nove Runde, brutala!!!
Preneseno s portala Vilicom kroz Hrvatsku
Papavero nas uvijek dočeka raširenih ruku i nekom toplinom koju rijetki restorani imaju. Osjećamo se kao da smo došli doma, samo netko tamo kuha bolje od mame.
Jelovnik se u ovom simpatično uređenom restoranu koji vode nasmijana Slavonka Ana i Talijan Pasquale, koji već sad vrlo dobro barata i hrvatskim jezikom, sezonski mijenja, a okupilo se tamo šaroliko društvo da isproba što su novog pripremili za svoje vjerne goste.
Tim ovog restorana se ustabilio i s Brunom koji je, uz Pasqualea bitna karika iza njihove peći za pizzu, a u kuhinji je Ana svoju desnu ruku pronašla u Željku i možemo po ovoj divnoj večeri zaključiti da se ova ekipa odlično uštimala i da sve funkcionira besprijekorno.
Dok se Pasquale može pohvaliti jednom od najboljih pizza u Zagrebu i jedinom pizzom contemporaneom, Ana skromno nudi i svoje specijalitete iz kuhinje koji, čini nam se, sve više napreduju i svaki put kad zavirimo i van svijeta pizza, ostanemo oduševljeni.
Ovog nas je puta uspio iznenaditi i Talijan s novom pizzom koja u svom tijestu ima – kakao. Ok, ovo smo očekivali za desert, premazano nekim čokoladnim namazom, no kombinacija zanimljive podloge, koja je ipak nešto gušća od ostalih pizza u ovom restoranu, i bunceka je nešto što smo upamtili. Moramo vam priznati da smo pojeli i koju krišku previše jer ovo jelo jednostavno zove na još istraživanja neobičnih okusa, a neočekivana turšija na kriški pizze s blagim umakom od hrena je zaista nešto čemu smo se, na početku sezone bunceka i kiselog zelja, iskreno razveselili.
Stigao je poslije toga savršeno odrađeni confitirani pačji batak s gustim pire krumpirom, chutneyem od suhih smokava i slatko kiselim umakom, a čips od kovrčavog kelja je dodao taj hrskavi element i kompletirao ovo sočno jelo.
SLAvonkaNINA je još jedna zvijezda iz krušne peći na klasičnom tijestu koje ljubi špek crne slavonske svinje dodan poslije pečenja, a na ovoj se pizzi ponosno kočopere naši favoriti – vrganji i ukiseljene lučice. Brzo je nestala sa stola, a ova se kombinacija još spominjala tijekom večeri.
A onda je došla na stol sarma! O da, prava, kao mamina, mirisna, taman kisela u društvu opet odličnog pire krumpira čiju pripremu Ana strogo kontrolira i pazi na svaki korak. Počistili smo tanjur i mislili da smo pri kraju, ali smo bili tek na sredini ovog kušanja poslije kojeg nismo trebali jesti dva dana.
La buđ je još jedna pizza razmažena mesom crne slavonske svinje i to – buđolom koju su ovaj put sparili s artičokama, a rub ove pizze je punjen i to kremastom ricottom! Dok su neki mastili brk drugim komadom ove slasne pizze, mi smo gledali širom otvorenih očiju u tanjure koji su dolazili.
Dva kremasta rižota, a onaj nježni je proglašen definitivnim iznenađenjem večeri – risotto s gamberima i mandarinom koji nam je otvorio neke nove poglede na kombinaciju morskih plodova i citrusa, a Ana nam je čak i otkrila da Talijani u rižota s morskim plodovima i ribom uvijek ubace malu žlicu mascarponea umjesto maslaca za još veću kremoznost, a sam mascarpone puno ljepše komplimentira ovo jelo.
Drugi je rižoto bio onaj s vrganjima, bučom i hrskavom slaninom koji nam je nakon mandarine i gambera spao u kategoriju klasičnih, no nikako ga ne podcjenjujemo jer nam je ovo i dalje jedna od najdražih kombinacija, a drago nam je da ovdje u potpunosti iskorištavaju kralja gljiva i njegovu sezonu.
I tu nije kraj, iako smo već otkopčavali gornji gumb na hlačama, morali smo probati i njihov Baš baš burger na kvadrat. Sočno juneće meso domaćeg porijekla u, naravno, njihovom pecivu sparili su sa stracchinom (svježim talijanskim sirom), slaninom i pečenom rog paprikom, a uz ovaj pozamašan burger dolazi i pečeni krumpir, salata i aioli umak. Uvijek imamo onog jednog u društvu kojem se baš jede burger pa je ovaj dodatak iz kuhinje odlična nadopuna ovom meniju u kojem zaista svatko može naći nešto za sebe.
Nama je ostala za probati još samo pizza od metra koju nikako da probamo, no ni ovaj put nije stala u nas iako smo ipak ostavili malo mjesta za desert. Klasični cheesecake sa šumskim voćem smo već nahvalili, ali nikad dosta. Nježan, pjenast, a bogat, nismo mu mogli reći ne pa čak nas je s druge strane stola gledao pravi jesenski desert – crumble s dunjom, jabukom, cimetom, kestenom i sladoledom od vanilije, a nastao je muk za stolom dok su svi zadnje snage uprli u ovu jesensku milinu koja mirisom i okusom zaustavlja vrijeme na onom najljepšem šarenom šuškavom lišću dok sve miriše na to čarobno godišnje doba.
Savršen je to bio kraj večeri koju ćemo dugo pamtiti, a nadamo se uskoro i ogrebati se za recept za taj čarobni rižoto s gamberima i mandarinom!
