Zeznuli smo. Opako smo zeznuli. Kasandra i ja smo ovih dvadeset i nešto dana druženja sa starcima u njihovoj kući u uvali Gradina pored Vele Luke odlučili posjetiti barem pet novih restorana i vinarija. Ali eto, malo nas je samljeo RokPoluotok, malo su nas preplašile cijene, malo iritirala gužva, ali najviše nam je u biti trebalo iskonskog odmora.
Pa smo ležerno i nenapadno, u skladu s temperaturama i mojim godinama napravili ovu kompilaciju i uglavnom se družili s provjerenim ljudima, uz koji novi obilazak i pokoju kritiku. Uglavnom, ako smjerate uskoro na otok – bacite oko!
Vela Luka
Što se tiče restorana u i oko naše Gradine, i Šiloko i Gulin i Pićena i dalje rade punom parom, ali sam nekom igrom slučaja sam nalovio dosta ribe pa smo je pekli doma. U biti, pekao je tata, jer ja ni u svojoj 55-oj nisam dovoljno dobar da se igram s vatrom. Vratit ću mu to. Mi smo povrće kupili kod Kasandre na selu, a izbor na otoku je prilično grozan i nebeski skup – u Dalibora kod benzinske je i dalje najbolje.
La Spizza je popravila pizze, tijesto vrlo ukusno i dan poslije, a burgeri su najbolji u cijeloj Luci – više balkanski nego američki stil, ali svakako value for money. Ako nemate para, samo imajte na umu da je u Veloj Luci sve skoro dvostruko jeftinije od Korčule… Također, postoji i Željkov Pub Quiz u kafiću Bobovišća pa se dobro zabavite!
Najbolje jelo Vele Luke smo jelo na 500 metara nadmorske visine iznad iste, u Amoru, pržene kozice s domaćom pogačom. Ovo mjesto s najljepšim pogledom na Hvar, Vis, Sušac i Lastovo (doći pola sata prije zalaska sunca), doduše izgleda kao mamuran san Tima Burtona, ali je prekrasna obiteljska priča s uvijek novom spizom i svakako se isplati posjetiti. Još da nađu malo bolje vino…
Fenomenalne juhe (riblja i od povrća), najbolje u dugo vremena smo jeli u Davorinu, oduševili su nas zapravo prilozi: domaći pomfrit, blitva s krumpirom i mahune. Ali ramstek je bio nevjerojatan spoj gnjecavosti i žilavosti, a ulje za lignje pamti i bolje dane. Juhe i dalje – briljantne, a cijene skroz korektne, dvoje ljudi – 70 eura…
Za najljepši pogled Vele Luke ove godine titulu osvaja OPG Amor, jeziv zamak iz mokrih snova Tima Burtona koji nas je oduševio jednostavnošću i kvalitetom hrane – em si sam točiš travaricu dobrodošlice, em su kozice i pogače baš domaće, a sabljarka s kuhanim krumpirom je bila apsolutno izvrsna. Problem je s kućnim vinom koje ne zadovoljava moje štreberske standarde. Ali pogled, i atmosfera, ma divota…
Blato
Blato smo ove godine mimoišli jer smo zakasnili dva dana na centralnu manifestaciju – Dane vina. O kako smo omašili, svi su bili tamo i svi su bili oduševljeni… Zato smo uspjeli stići u uvijek dobru pizzu u Tinela (iako smo se kao i uvijek načekali) te na feštu u kušaoni Vinarije Blato 1902, gdje se uz stonske kamenice rezao i sjajan pršut iz Pakova Sela.
Korčula za razliku od morskih ima vrlo malo mesnih i mliječnih resursa, a da netko otvori kvalitetnu pekaru – imao bi jako puno posla. Inače, vina su im za klasu bolja od prijašnjih godina, od klasične Korkyre za gemište pa do pošipa i izvrsne crne kupaže Nocturno. Stolna cetinka se za kućne potrebe i dalje nabavlja u Vinariji Dine, na čiju sjajnu peku ove godine – ipak nismo stigli. A i njihova vina idu samo naprijed…
Ne znam gdje idu čarski pošipi Vinarije Marelić-Šain jer su i dalje besprijekorni, moćni i slasni, a jedan od trisa smo pili i na Vrniku, gdje nas je odvela uzgajateljica, proizvođačica i distributerka najboljeg maslinovog ulja Korčule Torkul, neumorna Marija Žuvela. Iako nismo stigli jesti u restoranu Arts, popili smo sjajan koktel, pojeli sve od gostujućeg Beef shopa, a ja i zaigrao u revijalnoj utakmici najboljih svjetskih vaterpolista. To je to, više ne igram, ne zanimaju me pare ni slava!
E da, Vrnik je razglednica, ono je čudo. Baš kao i istoarhipelaška Badija, na kojoj smo pili najgore vino desetljeća u istoimenom restoranu. Koliko je Badija prekrasna, toliko nas je ovo vratilo na tvorničke postavke. I košta 4 eura, mali…
Inače, cijene na Korčuli nisu dobre, ali pokušajte se resetirati kao kad ste prvi put došli u London, Pariz ili Reykjavik i reći sami sebi – gle, ovo je godišnji, plakat ćeš u Zagrebu u rujnu… Naravno, cijene rastu od zapada prema istoku, ali nekad je kvaliteta toliko visoka da zaboraviš na sve… Uz druženje s Marelićima i Šainima, bili smo i u čarskoj Zavalatici u Konobi Albert kod najzgodnijih brata i sestre konobara, kirnjom porcijašicom, kućnim pošipom i Kasandrinim omiljenim crnim rižotom. Pogled iz snova, najsvježija moguća riba i moćan dizajnerski tiramisu za kraj…
Smokvicu ovo ljeto nismo obrstili restoranski, ali jesmo grožđem, jer smo bili u berbi s ljudima iz vinarije Željko Pecotić Baran. Divan jutarnji doživljaj, ali bole leđa… Sjajan pošip i pagadebit, preporučujemo, baš kao i oba restorana u Prigradici, pretpostavljate, nismo stigli, ali i vječnoj Temperi u kojoj je opet palo desetak gemišta i utrka do prve bove.
Ono što je Prigradica za sjever, to je Prižba za jug blatskog dijela otoka, a tamo smo se iznova oduševili restoranom Čerin. Najbolji pozdrav iz kuhinje na otoku, tartar od škampa, a onda i savršen limoncello. Konačno kiseo, a ne gorak i prazan. Oduševljenje! Izvrstan rižot i gof, a bogami i domaće slastice. Pogled brutalan, uz podsjetnik na jedinog luđaka koji je ikad plivao do Lastova na koje puca pogled iz visina…
Konoba Mate u Pupnatu i alfa i omega Biba, zaslužuju ne svoj tekst nego knjigu, a ovog ljeta smo bili pozvani na kulinje, ono što se spremi od iznutrica nakon što strada kozlić. Znate i sami, ili volite ili ne volite iznutrice, ali ako će vas nešto prebaciti na našu stranu, onda je to Bibin Čipi Čapi, umak s većinom unutrašnjih organa ove prekrasne životinje, pokoj joj duši. Naravno, nigdje bez najboljeg sladoleda i sorbeta u Županiji i puno lijepe priče, Bibu u sabor! Propustili smo Pagar, izvrstan riblji restoran, ali ne sumnjamo da je i dalje s normalnim cijenama i vrhunskom ponudom.
Žrnovo smo isto mimoišli, ali Lumbardu nismo, posjetivši vinariju Zure i opskrbivši se sjajnim Grkom, te zaglavivši u konobi Gavuni. Fenomenalne sipice u pivskom tijestu i otkriće – Grk Nobilo! Nakon što je obitelj Curać na žalost odustala od kuhanja piva i samog restorana u Žrnovu, divna je novost da se u Korčuli otvorio Craft bar, odnosno Pub Nordes.
Preko 75 piva, vrhunski burgeri i rebarca (još da je krumpir umjesto batata, ali to sam samo ja) i imamo konačno mjesto na otoku za pivoljupce. Prste u tome ima legendarni Marijo Čepek koji je sa suprugom Suzanom Kvesić (ajme sladoleda, ajme kolača, ajme…) uz Nordes otvorio i Pepper & Choco, de luxe bistro koji ruši sve rekorde. Topla preporuka za sjajne slane fritule, koje su ipak totalno različite od klasičnih otočkih, koje mi zovemo pršurate, i koje je savršeno napravila Franetu mat prije nego što smo se okupili u Zagrebu na obućama u svibnju. Jurice, kad nastavljamo s igranjem, treniralo se…
Iako smo se sasvim fino najeli i u fast foodu Aminessa u resortu Port 9, Punto Mare, s jako dobrim tuna steakom, naš favorit je ipak restoran 7Seas na morskom ulazu u Stari grad. Matija Bogdan je postavio jelovnik, a jela su stvarno fantastično dotjerana, spremljena i sljubljena s vinom. Puno hvala gospodinu Fatonu što razumije kombiniranje i otočka te poluotočka vina, pa smo se oduševili i Skaramuča Dingačem 2021. Izvrsno! I da, kvaliteta osoblja u Aminessu je teško prepričljiva. To trebate doživjeti – od doručka, preko bazenskog bara do kasno u noć. Dubok naklon.
Rujan i listopad su savršeni za posjet Korčuli. Ima smokava, rogača, naranči, limuna, furešti, oni naporni, lagano su se vratili kućama, počele su lignje (Hvala Dario iz Poseidon fishinga na odavanju lokacije, ide sa mnom u grob), a lokalci su sad konačno malo opušteniji i veseliji i nažicajte ih da vas odvezu barkom na škoj. To je kraj svijeta, to je Korčula i sav smisao života – žmul beve i što se ulovi usput, poput ježina i gavuna uz obaveznu zalihu „čavapa“ i brodski roštilj. Hvala Zerme…
Veloluški Plaf sad postaje centar zbivanja za cijeli otok, pije se gemišt od svojte mi – Šarenko, kreće berba maslina i kulinje, a peke se valjda nikada ne gase. Prijatelji ostaju dole, neki su se vratili i sad kao i mi čekaju novi susret. Uglavnom, ako ste od viška godišnjeg ili starog bolovanja – dođite na najljepši otok.
