Studio OctopusInk za svoju je ambalažu svježih tartufa Pietro & Pietro dobio nagradu Hrvatskoga dizajnerskog društva. Kako se radi o nečemu stvarno izvrsnom, upitali smo ljude koji stoje iza toga otkud ideja i sve što slijedi nakon toga…
Brand design boutique OctopusInk nudi cjelovita rješenja za klijente i njihove brendove, a svojim briljantnim idejama nedavno su zaposjeli razne naslovne stranice i osvojili nagradu Hrvatskoga dizajnerskog društva za ambalažu za svježe tartufe. Postavili smo par pitanja alfi i omegi – Miranu Tomičiću…
Tartufi su sami po sebi skupi, ali ambalaža ima, čini se, još jaču priču! Otkud ideja, koliko je trebalo do finalnog proizvoda?
Kada govorimo o tartufima, govorimo o podzemnim gomoljastim gljivama koje, zahvaljujući svom jedinstvenom mirisu, okusu, teksturi, ali i nekim posebnim svojstvima koja im se pripisuju, u kuhinji (i izvan nje) imaju zvjezdani status. Istina, njihova je tržišna cijena visoka, ali rekao bih da je i posve opravdana. Oni su čista esencija prirode, šume, različitih procesa koji se odvijaju na zemlji i ispod nje. Sve u vezi s tartufima dio je jedne fascinantne, slojevite priče koja spaja tajnovitost i mističnost, istovremeno je svečana i sasvim iskonski zemaljska pa onda opet ritualna. Zato smo se unutar našeg tima potrudili da tu malu, naizgled neuglednu, ali posve čarobnu gljivu, dostojno i zapakiramo.
Riječ je o ambalaži za svježe tartufe – kutija je izrađena od fosilnoga hrasta starog 4.600 godina, izvađenog iz naplavnih područja rijeka Kupe i Save. Služi za transport i čuvanje ovog dragocjenog tereta. Samo otvaranje kutije treba predstavljati ritual, poput svečanosti i trenutka samog pronalaska tartufa. Izrađena je i kartonska kutija za transport svježih tartufa koja je klijentu riješila i poslovni problem.
Naime, godinama su se vrhunski kuhari, koji su glavna ciljana skupina našega klijenta, žalili da im tartufi u vrećicama i transportnim pakiranjima ne stižu u zadovoljavajućem stanju. Danas, u kartonskim kutijama dolaze netaknuti, a iskustvo ‘čeprkanja’ po krupnoj piljevini iz koje moraju iskopati tartuf, chefove čini ‘lovcima na tartufe’. Tako osim gomolja u savršenom stanju, dobivaju i djelić tog neponovljivog iskustva. Kutija je rezultat dobre suradnje između produkt dizajnerice Sanje Roter i tima OctopusInka, a potvrđuje koliko je važna multidisciplinarnost na projektima brendiranja.
Kao i kod svih naših projekata, i ovoga smo puta sam kreativni proces započeli dubinskom analizom, potom nastavili definiranjem strategije, da bismo zatim krenuli u sam proces kreiranja. Budući da smo mi brand boutique, a ne gigantska agencija, imamo nišni pristup i sve svoje snage, znanja i vještine kombiniramo kako bismo se što temeljitije posvetili klijentu i odgovorili na sve njegove potrebe.
Dakle, ovdje rezultate ne mjerimo štopericom, nema foto finiša, nema instant varijanti. Duboko promišljamo, poštujemo kontekst, naslijeđe, krajnje korisnike i samoga klijenta. Brusimo i lakiramo dok mi sami nismo u potpunosti zadovoljni svojim radom. Tek tada klijentu nudimo ono što mislimo da je najbolje za njega, njegov brend, njegov proizvod i njegovo poslovanje. Finalni rezultat je, bez ikakve lažne skromnosti – vrhunski dizajn.
Imate li još radova u gastro segmentu?
U našem portfoliju imamo doista lijepe projekte koje smo napravili za gastro i FMCG industriju. Klijenti koji su nas slijedili iz agencije Bruketa&Žinić gdje sam radio kao kreativni dizajn direktor, među ostalima su Chiavalon i Natura tartufi. Napravili smo rebranding „Karlovačkog piva“ za Heineken kao i rebranding slovenskog „Uniona“ za istog klijenta.
Tu je i Podravka i serija Eva konceptualnih premium chef sardina koje su namijenjene stranim tržištima. Za Feravino smo kreirali pjenušce Francesca i Grasecco i niz drugih etiketa koje postoje na tržištu. Niz nastavljaju neke nove etikete za vinariju Kozlović, Galić vina i pjenušci, Vina Prgin, Dom Kalebić sa Šolte, Dopo dropo ulje koštica grožđa, na kojima je radio cijeli tim.
Kako gledate na situaciju u hrvatskim restoranima (ako zanemarimo koronu) i gastronomiji? Nedostaje li nam ozbiljnog dizajnerskog rada?
Mislim da tu nije dobro generalizirati jer i ovdje, kao i na svim drugim područjima postoje krajnji dijelovi spektra i nekakva sredina, koju ne bih nazvao zlatnom. Postoje restorani čiji vlasnici duboko promišljaju ono što rade te izuzetnu pažnju i brigu posvećuju doslovno svakom detalju svog biznisa. Od slaganja menija, preko dobavljača i namirnica, sezonalnosti ponude, preko interijera, glazbe, pribora za jelo, pa i dizajna – vizualnog identiteta koji obuhvaća sam logotip, jelovnike i vinske karte, uniforme kuhara i osoblja, tekstile koji se koriste, pa sve do dizajna ambalaže za izdavanje hrane ‘za van’ koja je u fokus dospjela tijekom posljednje godine dana.
Sve to dio je iskustva koje jedan lokal može ponuditi svojim gostima. I dok trenutno takve restorane u Hrvatskoj možemo izbrojati na prste (dvije ruke, ako ćemo biti jako benevolentni), pozdravljam činjenicu da je takav trend u porastu jer tako zahtijeva tržište.
Mi smo svoj mali doprinos tom segmentu za sada pokušali dati kroz redizajn vizualnog identiteta za restoran, hotel Milan koji pod istim imenom već 50 godina posluje u Puli.
Gdje i kako se možemo informirati o svemu što radite?
Preko naše web stranice koju ćemo uskoro lansirati. Znate onu staru o postolaru i poderanim cipelama njegove djece…
Miranove portrete potpisuje: Domagoj Kunić
Fotke ambalaže tartufa: Dejan Hren
Fotke DopoDropo: BioSeedLab
Izvor za restoran Milan: Octopus Ink
