Promocija knjige trebala je biti jedan od sadržaja bogatog programa obilježavanja velikog jubileja, ali je proslava zbog epidemioloških mjera odgođena, a na kraju je morala biti otkazana i pripremana promocija za predstavnike medija.
Kako ne stižem ovih dana do Daruvara i tadicionalnog druženja s Matom, master brewerom Daruvarske, legendarnim Krešom Marićem, kao i svim divnim ljudima koje sam upoznao u Daruvaru – poslah Mati par pitanja.
Mato, kao prvo čestitam na 230 stranica čiste povijesti, reci nam kako je došlo do suradnje?
Rad na ovoj knjizi logičan je nastavak moje suradnje s daruvarskom pivovarom, koja traje gotovo četiri desetljeća, a za to vrijeme napisao sam mnoge tekstove o prošlosti i sadašnjosti daruvarske tvornice piva i uredio mnoge emisije lokalnog radija na istu temu. Ta je suradnja posebno plodna u posljednjih četrnaest godina, otkako uređujem portal Pivnica.net.
Kad se tome doda niz monografija koje sam priredio za razne daruvarske institucije, među kojima se naročito ističe monografija Daruvar jučer, danas, zauvijek, i kada se zna da se te knjige ljudima jako sviđaju, onda je moj angažman na monografiji Pivovare bio naprosto prirodan.
Čega sve ima u monografiji?
Gotovo dvije trećine knjige zauzima kronološki pregled povijesti tvrtke, od 1840. godine, kada je pivovaru za potrebe svoga vlastelinstva osnovao plemenitaš Izidor Janković, potomak grofovske obitelji osnivača modernog Daruvara. Pivovara je i danas na istom mjestu, a ono se nalazi u strogom središtu grada, i najstarija je pivovara u Hrvatskoj. Prošlost duga 180 godina bila je burna i nabijena mnogim promjenama, usponima i padovima, tako da se imalo o čemu pisati.
I dokumenata ima dosta, kao i povijesnih fotografija, pa je monografija bogato ilustrirana i luksuzno opremljena. Za vizualni izgled zaslužni su grafička urednica Vlatka Daněk i tehnički realizator Željko Podsednik, kojima se iskreno zahvaljujem, a kad sam već kod zahvala, one pripadaju i vlasnicima, te upravi pivovare, a prvenstveno majstoru pivaru Kreši Mariću, koji mi je bio oslonac u radu na knjizi….
A sada da se još malo vratim na sadržaj: u povijesni pregled uvrstio sam i niz zanimljivosti, ponekad i bizarnih, poput priče o kućnom kuhanju piva u daruvarskom kraju, izložbe karikatura o Ljubavi i pivu, pecanju ribe u rijeci pored pivovare, o punašnim daruvarskim pivskim nimfama, o pivovarskom kinu, ili gostionici pod lipom.
Slijedi poglavlje o Danima Staročeškog piva i Danu nezavisnosti, pa niz kratkih priča s pivom u glavnoj ulozi, među kojima su i prilozi o pivovarskom glazbenom sastavu Gambrinus, o pivovarskoj pivnici, o izložbama, knjigama, žetvenim svečanostima češke manjine, pivskim brendovima, reklami i turističkoj ponudi, o praćenju sporta i kulturnih projekata, a sam kraj knjige pripada „pričama iz tvornice“, sjećanjima pivovarskih veterana na godine provedene u poduzeću. A baš na samom kraju je niz pjenušavih zanimljivosti i galerije pivskih etiketa, čaša i krigli, suvenira, memorabilija…
Kako si došao do materijala?
Zapravo mukotrpno. Premda Pivovara ima arhiv, u njemu su knjigovodstveni i računovodstveni dokumenti koji se tu čuvaju po zakonu i, nažalost, premalo starih dokumenata, fotografija i artefakata. Za njima sam tragao u bjelovarskom državnom arhivu, požeškom gradskom muzeju i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, i ti su izvori bili dragocjeni, ali ipak preskromni. Najviše podataka pronašao sam u lokalnom tjedniku na češkom jeziku Jednota, u kojem sam i sam bio zaposlen posljednjih trinaest godina svog radnog vijeka, ali on pokriva (samo) posljednjih 75 godina, jer je počeo izlaziti 1946.
Konačno, dosta toga sam već znao i mnogo dokumenata posjedujem u svom osobnom arhivu, jer od 1983. godine kontinuirano pratim rad Pivovare. Puno sam nade polagao u svoje sugrađane vjerujući da oni na svojim tavanima i u podrumima imaju mnoge artefakte vezane uz domaću pivovaru, ali učestali pozivi preko društvenih mreža nisu urodili baš izdašnim plodovima. I dalje sam uvjeren da u mnogim mračnim tavanskim budžacima čuči još puno toga i da će biti dostupno za neko drugo izdanje ili možebitni pivovarski muzej ili izložbu.
Kako si zadovoljan napisanim?
Jednogodišnji rad na knjizi uistinu se obilato isplatio, jer knjiga je ispala odlično. Još je puno važnije da su zadovoljni vlasnici i šefovi Pivovare, koja je izdavač knjige, a i svi koji su je do sada imali u rukama imaju za nju samo riječi hvale.
Ima li organiziranih posjeta pivovari, ili je stanka zbog Covida?
Ima, onoliko koliko to dopuste aktualne epidemiološke mjere. Organizirano je više posjeta u sklopu projekta Naša pivska priča u koju se uključuju lokalne turističke ustanove i proizvođači hrane, pa i ja osobno sa svojim predavanjima o pivskoj kulturi, dakle ima toga, ali sve manje i manje. Tako je i promocija knjige, a i sama proslava velikog jubileja Pivovare, odgođena za bolje vremena. No, Pivovari zapravo ide dobro, što mi je osobno veoma drago, ali nipošto nisam taj koji o tome treba govoriti.
Koji su tvoji osobni planovi obzirom da si već dva tjedna u mirovini?
Planovi su mi doslovce nikakvi, jer računam da se zapravo ništa neće promijeniti… osim toga što mi ujutro ne zvoni budilnik i što više ne pišem na češkom jeziku, nego samo na hrvatskom. Inače, od početka godine, otkako sam službeno u penziji, tipkovnica mog računala je blago rečeno užarena.
