Kupi me, kupi
Ne znam vozit bicikl.
To jako dobro zna i majka mog djeteta, pa moj šestogodišnjak danas fantastično svladava oba kotača (bez pomoćnih) i svaki put kad izmigoljimo na zrak me uvjerava “Ma nije ti to teško, ja ću te naučit…”
Kako mi se nikako ne trčkara za obviously bržim stvorenjem, tako ga u svrhu aktivnosti, kad već nije talentiran za fudbal ko ni ćaća, gonjam po Sljemenima, bazenima, toplicama.
Sve dok mu moji starci nisu odlučili poslati ganc novi, neraspakirani, po metalu i vedečetrdeseteu mirisan – romobil.
Suze radosnice, padanje na koljena od sreće, topli zagrljaj i slične stvari kad je Rok vidio poklon – možete naći u nekoj srceparajućoj američkoj ljigi, ali mališa se stvarno razveselio negdje 6,5 od 10.
Pri čemu je ljestvica rangiranja otprilike:
Čokolada – 1/10
Bomboni – 2/10
Autić – 3/10
Kinder jaje – 4/10
Bomboni (ako su puni e-ova, azbesta i testirani na ugroženim albino brgljezima) – 6/10
Uskršnji čokoladni zečevi i božićni djedamrazovi – 0/10 (jel netko to otkupljuje?)
Legići – 8/10
Legići preko 300 kuna – 9/10
Wii igrica – 9/10
Mega legići i Wii igrica na legiće – zagrljaj iz američkih filmova (i otimanje CD-a/kutije iz ruke)
Otišli smo do igrališta i nakon što sam ja probno opal, a on par krugova nije, odjednom je počela padati neka kilava kišica.
Mi smo zato završili na ćevapima, a rombač, poput proklete većine igračaka – završio na podu balkona, te kasnijom sistematizacijom i na vrhu stalaže.
Odatle je prokletom gravitacijom zviznuo ravno na pod, pritom nevjerojatnom snalažljivošću pogodivši otvoren prozor.
Naravno da se to desilo taman kad sam junioru obećao da ćemo se obavezno ići vozikati kad se tata vrati s puta.
U totalnom cajtnotu sam se sjeo na www.ekupi.hr, ukucao romobil, pogledao sva tri dijela mini-vozila koje sam potrgane pokupio u dvorištu i naručio najsličnijeg, te na samom sajtu, malo ispod, zaokružio dan kad se vraćam.
U ponedjeljak me, još džetlegiratog i predanog slaganju legića, nazvao zbunjeni čiko i rekao da mi ima dostavu, a ja sam ga dočekao raširenih ruku.
Zlagao sam se junioru da čistim balkon dok sam sastavljao mehanizam koji se bogami dosta razlikuje od onog Ikejinog…
Nakon dobrih deset minuta, izletio sam pred mališu koji je dovršavao avion, i sav ponosan zaurlao – “Ajmo se vozikat!”
Našto je on kulerski rekao – “Ma počela je kiša…”
Pa smo u miru slagali dalje i pekli palačinke, ali zato sutra radimo osmice, vježbamo kočenje i dišemo svjež zrak!
Fino ovo život…
Eto, mene je www.ekupi.hr fino izvukao iz gabulice, bacite i vi oko, pogotovo ako vam se ne da lunjat shopping centrima i volite kad vam se donese nešto na kućna vrata.
Još da dilaju ćevape…
(Autor: Promo – ali vjerujte mi na riječ da neću ne reć ako mi nešto neće valjat)
4 komentara
Strašno, ekupi!? MSan monopolist. Pa to je ko da K-bonove reklamiraš. Jedino što te može ispričati je da nisi znao da guraš reklamu korumpiranoj firmi vlasnika ex-generala koji je taj biznis izgradio na poslovima preko veze s državom i putem uništio pregršt malih firmi. Ako nemaš problema sa uzimanjem tog nofca, onda više nisi vrijedan čitanja i postaješ sve ono čemu si se sprdao još od vremena Klika.
sumnjam da na balkanu još ima i jedna čista novčanica, a što se mene tiče – ja sam naručio i dobio romobil i tu se moja uloga završava… kao da biraš di ćeš bengu točit, mislim, ono…
Koja reklama, inace trgovina je uzasna, ponuda ok, cijene katastrofa.
90% informatičlke opreme koje kupite kod lokalnih trgovina i prodavača je od njih, a taj se udio povećava na 99% koje kupite kod većih i velikih. Kupovanje inf opreme na ekupi je zapravo i najjeftinije. Govorim to iz iskustva nekoga, tko je do nedavno radio kod jednog od tih lokalnih, pa opet – eto, pisem ovo na laptopu kupljenog preko ekupi webshopa. Testirao sam im i podršku kad sam zaj narudžbu, i samo pohvale. Nisu svi veliki igrači za trpati u isti koš sa todorićem i k+ bonovima, samo zato što su veliki.