Keumgangsan i druge priče…
Trebalo je proći gotovo petnaest godina od rođenja da se izborim za televiziju u svojoj sobi. To se dogodilo krajem osamdesetih kad smo konačno skucali lovu za neku veću telku za dnevni boravak, tako da je meni pripala ona korejska mića škatulja dijagonale 34 i 3/4 cm iz 1975. kodnog imena Keugmangsan. I bio sam najsretniji na svijetu. Kad mi je za koji mjesec tata spojio antenu…
Između obilja programa (JRT 1, JRT 2 sa snijegom, SLO 1 ako nema vjetra i ORF1 u tragovima), uglavnom sam gutao Hit meseca svakim četvrtim ponedjeljkom, humorističke i krimi serije petkom, dok se kvizove četvrtkom jednostavno nije smjelo propustiti. S prvim jedinicama u školi, i televizija je promijenila sobu, ali kad sam prerastao starog za centimetar i upisao faks – više nije bilo problema.
Devedeset i šeste su starci uzeli pretplatu na kablovsku. Uslijedili su dani iščekivanja ponoćnih premijera na TV 1000 i gledanja na pola metra od televizije.
Da, živjeli smo skupa, a daljinskog nije bilo… Drugi novitet koji mi je uljepšao TV-zrelost bio je Eurosport, zahvaljujući kojem danas i jesam bivši viceprvak Hrvatske u curlingu. Da ne spominjem kolike sam dane proveo čekajući da splasne vjetar na skijaškim skakaonicama te uživajući uz manje atletske mitinge za koje su pare proćerdali urednici na državnoj televiziji…
No, švedski akcioni program TV 1000 prestao je emitirati ozbiljne verzije dramskih uradaka ponudivši verziju bez sočnih sekvenci, u skijaške skokove uselili dosadni Austrijanci, a ja sam dobio klinca te malkice zapostavio televizor. Ali se navukao na net. I tako se mic po mic, račun za telefon, internet i kablovsku fino popeo na tristotinjak kuna. I to za sat vremena dnevno televizije, dva sata interneta i niti jedan razgovor na telefon. Mjesečno! I još moram platit danak HTV-u za posjedovanje aparata, aparati vas na životu održavali dabogda…
Pa sam tako krenuo njuškat… Na Rujanfestu me zaustavio službenik na štandu jednog operatera i pokušavao mi par minuta uvaliti ugovor s cigaretom u zubima. Bez da gasi istu i sa svojim dimom u mojim očima. A ja ne volim cigarete… Drugi je pak operater kod bivše djevojke preskakao k’o Blanka dva metra, a trećem nije odgovarala moja adresa… I, tako, dok sam tražio idealnu 3 u 1 kombinaciju, naletio sam i na Amis i poslušao njihovu reklamnu kampanju “Najmanji telekom za najveću uštedu”. Ono, vozim klia pa suosjećam, možda su dobri u duši kao i ja!
Dakle, kako sam još svjež, a i ne briljiram na polju tehnologije, za sad navodim samo par noviteta koji su oživili kikića u meni. Kao prvo, sad se mogu prek telke spojit na Fejs, pa junior može u miru igrati Escape games na kompu.
Tu je i mogućnost spajanja vanjskih diskova na Amisov box i reprodukcija na televizoru. Dobro, za gledanje obiteljskih slika sam još premlad, ali jednog dana…
Sljedeća fora je gledanje stvari s Jubitoa na plazmi, a možda najbolja je Timeshift – reprodukcija programa 48 sati unazad. Gledanje pripremne utakmice repke u podne bez presije, nakon što sam tijekom prijenosa guštao u Pub Quizu – neprocjenjivo!
Pa se tako polako vraćam korijenima, što mi i je u skladu s godinama. Doduše, u malo modernijoj verziji…
Iako, poznavajuć mene…
1 komentar
korisnik sam amisa već par godina.. sve u svemu divni ljudi, jedan od rijetkih računa koje platim bez gunđanja i spominjanja psa, bliže rodbine i prokreacije..
enivej, sve to ok ali taj tajmšift… koja promjena percepcije gledanja televizije.. nema više zakasnit na prvih 10 minuta filma pa se čudit na kraju da koji mu je sad Rosebud penis.. dokumentarci u ogromnim količinama.. odaberem ih ja sam ko da ih je Đelo svojeručno.. a reklame.. hehe nema reklama.. nema ‘malog predaha od filma’, predahnuli u KBC-u, nema napetih isječaka iz Surviviora, nema najave vijesti, nema njih na karlovačkom, nema uložaka, nema mirisa za wc, nema nje sa bivšom bijelom majicom, nema nje sa bivšim, nema nje sa trofaznim taftom, nema nje uouou.. zauvjek.. NEMA! Prije tjedan dana sam kod susjeda gledao utakmicu pa shvatio da sve reklame na poluvremenu vidim prvi put.. jebeš mastercard, ovo je neprocjenjivo 🙂