Lego sinoć ko mladić, a probudih se u četresdrugoj.
Nije bilo jutarnje vile oralke, ali je jedan stalagmitni štapić u zraku unio sunce u moj ionako sunčan dan.
Digo sam se polubočno jer me buba rame, pa sam izbjego i oba skleka iako sam si obećo.
Mučko đubre…
Onda su me zabolile ahilove tetive jer sam debel, a i list jer je odlučio bolit još na moru, ko se vidio zagrijavat na godišnjem, kuiš.
Izvadio sam slavljeničku sarmu iz frizera, skuhao slavljeničku kavicu močvaricu i odšeto do kijoska kupit Dobru Hranu jer ima moja dva dobra teksta.
Natočio sam slavljenički Guinness i izašao na terasu.
Upalio sam mobitel i veselio se masi poruka, kakio obilato (nema do kuće), veselio se željama na fejsu.
Sjeo za prazni word, počešao se po znojnom međusisju i odlučio come al solito napisati par rođendanskih obećanja.
Dakle…
Ček, idem po još jednog pivkana, mmm, Temni Union, crno mi se piše…
Oki doki, želje:
Ovo će bit najbolja godina u mom životu, do sljedeće, a to znači, prvo Malta u devetom, pa Moldavija u jedanaestom i onda je gotova Europa i pišem knjigu i postajem besramno bogat.
Bit ću najbolji tata na svijetu i neću kupovat Rokatanskom jeftine glupe plastične igračke kad me onako pogleda, nego ćemo pričat onako kao do trajekta u Zadru i smijat se i blejat i skakat i igrat i plivat i sve. Obožavam te Žmrmbljoooo, još puno tuluma i piknika!
Otići ću i kod petog doktora da mi kaže što mi je s ramenom, i pogledat hemiće i kontrolirat prostatu i popravit krvnu sliku i smanjit masti. Al sutra…
Ševit ću ko šeik, besramno, dugo, podlo, perverzno i dobro. Kao i do sad. Skoro.
Zbog ramena nemrem plivat, predebel sam da trčim, bicikl ne znam vozit, pa obećavam da ću nać neki sport da opet budem čovjek, a ne bova. 90 kila je cilj, ovih 98 smrdi…
Jest ću i pit savršene stvari i izbacit peciva i gazirana govna. Od kokte se dobije klamidija, od fante limun sušica i trifer, a od litre švepsa umre jedan mornar.
Neću se nervirat zbog ljudi koji su mi dužni pare i koji mi ne daju te pare koje sam krvavo zaslužio i zbog kojih ne mogu živjet kako zaslužim, samo ću im se nasmiješiti u prolazu jer osmijeh je najjače oružje, hvala mama.
Radit ću sitne perverzije i uživat u njima, norme smišljaju masturbirajući štreberi!
Od danas jedem i pijem po kućama i o tome pišem ovdje. Želim upoznavat nove ljude i običaje. To mi je misija. Ako imate sulud bakin recept, kalifornijske gliste, svježa plućica ili zerdavovu slezenu – javite, dolazim s pivkanom i osmijehom, hvala mama.
Ne dajte mi da serem i pišem gnjusobštine kad sam nadrkan, hvala na prijateljskim upozorenjima.
I tak…
Četrdeset i druga je nova dvadeset i četvrta, kupujte ono di pišem, više ševite, manje se nervirajte, živite svaki dan kao da je rođendan, ljubi vas onaj koji što je stariji – to više voli život, velika pusa od vašeg grbavog kita te mladunčeta!
Odi pit, danas smijem!
Ko je u metropoli nak naleti na pivu i špek fileke u četvrtak u DPP al nek se prije najavi da znam kolko luka da režem…
Aj pivili!
P.S. Naravno da sam sad išao raščerečit slavljeničku konzervu da dođem do kuglice… What a plonker…
16 komentara
Pa da se i ja pridružim čestitkama uz želje za dobro zdravlje.
U četvrtak vozim sister na airport pa bih mogao poslije da produžim do tebe.Budemo se čuli! I slagatelj legića pozdravlja Roka.
e legendo sretan to ročkas 🙂 i pivio ti nama još dugo, nego evo pozvan si u brežice da vidiš običaje jednog fiumana u prijateljskim nam i bliskim Brežicama 🙂 mislim da ti ih je Kojotka već i pokazala iz svoje perspektive 🙂
“Lego sinoć ko mladić, a probudih se u četresdrugoj.”
“četresdrugoj”…e tu je godinu uvijek spominjao i moj dida sa svim ostalim pričama iz rata (gadna asocijacija)…nadam se da ćeš u ovoj godini proći bolje nego “Šlabe”….
a rođoš..sretan ti dan kada si izašao van!
O, pa mi smo vršnjaci. Da, da…. 1970. je dobro rodila cool facama 🙂
Živ mi i zdrav bio i kako bi moja pokojna Nona uvijek znala reći: se najboje i trdo spreda (ako ne razumiješ neka ti Kojotica prevede).
sretno! i ja sam se jutros probudila u 63.-oj…otvorila sarajevsku pivu, jednu pa drugu…taman se vratila s Mjeseca-piramide prijatelja Sema. do sunca nisam stigla, a tuneli u ktk-a nisu me zanimali…zanima me ovozemaljsko gibanje…
dakle, podignimo pivčugu u naše zdravlje inaših najbližih…
kao prvo – sretno!
Kao drugo – i Guzda se nećka da li da potraži dotičnu kuglicu ili da se samo veseli Guinness-u.. e, jeste isti… 🙂
Evo ti još jedna Primorka želi se najboje i trdo spreda! Sretan i zdrav bio, knjigu objavio, bogat postao …
Tako je, dodji u brezice, neverin ti skuhao pasta-sutu :)))
Bilo bi i vrijeme da se javis, sad kad smo osnovali enklavu rijeckih picki u susjednoj nam i prijateljskoj drzavi, a jako si omiljen u nasoj maticnoj trdoj spreda zupaniji. Aj, pivio sto godina!
a idemo na brežičke ciple u refošku, kaj sad…
ljubi deda!!!
O daaa! Hvala mami!!!
malo su ti se od uzbuđenja bradavice ukrutile na slici s jankom, ha?
kaj si ono rekel kam se treba dojti f četrtek ? donesel bum punjene pljeske Mk III i željeznu tavicu da se ne moramo j… z roštiljOm. BTW, sretna ti PI obljetnica !! 🙂 🙂
paa, častiš onda sve blogere rođendanskom pivom? ^^
Živeo debeli brate…
posle 40. vi muski procvetate, a sta mi da kazemo…
a ženske ocvetaju 😉