Kako su grinje ukrale Božić
(Ne bi ih se riješili ni Grinjski ni Frankopani…)
Donosimo ulomak iz bestselera u nastajanju “DDD – dnevnik drčnog domaćina” nepoznatog kantautora te zapaženog novinara Domagoja Jakopovića Ribafisha. Saznajte sve o problemima polusamohranog tate koji je domaćica, kuharica i spremačica, jer je škrt platit tetu koja će šest sati surfat i gledat sabor, prebrisat prašinu i to naplatit 300 krvavih kuna koje on nema, ne da i rađe odvede dijete u kino.
U ove predpraznične dane, uz lijepe se uvijek se sjetim i teških trenutaka, pogotovo onih kad sam imao majstore u adaptaciji stana. Ostali su tri mjeseca duže od obećanog, nisu napravili pola dogovorenog, dio sfušali, potrošili budžet omanje države u tranziciji i ukratko – ostavili pustoš. Strujića i Parketara će sam svevišnji osakatiti za sva zla koja su mi počinili, ali uz fakat ljepši stan, napravili su i još jedno dobro djelo. Od razmaženog su 41-godišnjeg jedinca stvorili osobu koja sada konačno brine o svom domu i cijeni čistoću i urednost. Kad sam i trideseti put obrisao policu na kojoj sad više nema fine prašine od brušenja, izluftao lak koji mi je ubio fikus, polizao talijanske podne pločice (nemoj crne, sve se vidi – e baš hoću!)… napokon sam se nalaktio na SVOJ stakleni šank s cugom od čije same pojave frendovi erektiraju, i rekao – e sad si obavio velik posao. O otplati kredita ćemo drugom zgodom, ali ta je stavka uvelike utjecala na izbor tete koja bi mi trebala doći očistiti stan jednom u dva tjedna. Ili rjeđe, ipak sam muško, pa sam i uredniji. Pa kako mi se nekako ne da ostavljat nepoznatu osobu da peruška po mojim abecedno složenim začinima, Fawlty Towersima, i svim Alan Fordovima, tako se svake nedjelje pretvaram u tetu, sam vadim krpe, usisavače i one bljak vodene maramice koje papaju prste kao klor te krećem sa čišćenjem. A kako za blagdane za kraj godine, nekako volim kad sve blista, tako sam se bacio na generalku.
Kao sretno rastavljen otac, polovicu tjedna provodim s najvrijednijim stvorenjem Planeta, Rokatanskim Neiživljenim Prvim, mojim šestogodišnjim sinom jedincem, budućim švalerom i šmekerom, koji je uz ljepotu, duh, biserne zube, gen za podjebavanje i durenje te mozak, od tate naslijedio i astmu. Pa tu nastaju problemi, jer je alergičan na trave, sjemenje, prašinu i – grinje. Ambroziju smo nekako nadživjeli, ali onda je došao godpodin kašalj. I kreće rat. Preorao sam sve stare Playboye i ostale intelektualne česopise, bacio ih na balkon, podignuo i pobrisao sve ispod 583 cd-a, zavukao se i iza ormara, čak i prozore oprao i naravno – dozvao kišu. Nije pomoglo. Pozvao sam frenda da mi dođe s onim prokletim usisavačem koji košta tri plaće, izgleda kao akumulator od Zetora i navodno papa grinje kao Rok i ja ćevape. I upali on taj svoj preskupi kirbaj, kilbil, kako god se zove a košta mi više i od Clija, i preznoji se, i popijemo mi koju i pogledamo tekmu, i sutra uleti mališa, bacimo se na legiće, kad – naravno, kašalj.
Mislite li da se jedan horoskopski lav, predimenzionirani egotrip i osvetoljubivo đubre predalo? A ne. Preko noći se ne spava, ispijaju se sirupi, kuhaju čajevi i grije mlijeko sa šećerom (ono kad se šećer karamelizira a plamen ti skuri sve dlake na podlaktici i maminu najdražu krpu), ujutro izračuje i onda kreće s novim setom grinjokolje. Luftaju se popluni i jastuci, tresu deke kao u JNA, tuku tepisi susjedovim kloferima kad strgaš držak od metle, briše prašina čak i na vrhovima vratiju. U kenijskoj čistionici već imam svoj ormarić, a s tetama sam na ti, idem im sad baš na jednu svadbu. I opet mućak. Ali Ribafish se nikad ne predaje, peru se zavjese, makar one plastičnjače ikejine, dezinficiraju pokrivači, bacaju stari jastuci, kupuju antialergijski, od popluna sam napravio vreću za spavanje i bacio u podrum, krišom oslobodio susjedovog kanarinca i nabavio neku prekrivku koja liječi sve. Još samo nisam neku babu s krupnog otpada pokupio da mi skine uroke i dezintegrirao zgradu preko puta jer joj se trusi fasada…
Jesam li grinjtajući uspio pobijediti u borbi protiv prašine i odvratnih malih grinja – potražite na kioscima u Domu & Dizajnu!
7 komentara
😉
Sve dosadniji, bezidejniji i neispiriraniji tekstovi. Ovo ti fakat nije dobro.
možda zato jer ovo nije cijeli tekst, probaj pročitat pa shvatit, nije teško…
vidi se da si amater, pa nemres cistit u natikacama, ak nemas kroksice ne znas sta propustas haha 😀
inace… dobra je fora pozvat nekog iz kirbija da ti doma napravi prezentaciju (jer je kirbi stvarno dobar za madrace)
on ti sve to ocisti, ti sam dirigiras i kasnije kazes da nisi zainteresiran 😀
nabavi madrac od memorijske pjene…najpoznatiji su dormeo ali ima i drugih firmi…..skupi su ali vrijede, odlicno spavas, kraljeznica ti zahvaljuje svako jutro, a i sastav im je takav da ne dozvoljava razvoj zivih organizama unutar madraca
Riba, bez tepiha i inih čupavih sranja okolo, ne može se to očistiti ničim od grinja!
Godinama se borim s istim problemima… Slažem se s Tajčinim komentarom gore: prva stvar koju trebaš napraviti je izbaciti sve tepihe, sagove i ostala čuda jer dok ti je u to u kući-stanu, nema pomoći. A što se tiče čišćenja i ribanja, to mi postaje svakodnevnica. Uhvate me dani kad sam lijena i da na wc odem kamoli da čistim nešto, al ubrzo me kašalj i gušenje podsjete da mi nije pametno ljenčariti. Ne znam da li imaš klimu, ali ne bih ti savjetovala da je pališ, jer koliko se god ona čistila, i dalje izbaciva prašinu. S vremenom se čovjek navikne na ovakav stil života: čišćenje, ribanje, ustajanje tokom noći radi tableta i inhalatora. Pozdrav 🙂