U početku zagrebačkih craft pubova među ostalima bijaše i Hop In, zavučen tamo negdje preko puta Autobusnog kolodvora. Tamo se pojavio bradati konobar koji je znao stvarno puno o craftu, ali ako mu nisi sjeo, nisi se previše napričao s njim. Uskoro je Hop In zatvorio, a Sandi došao u Fakin i sad već bio ozbiljnija faca s još više podataka i puno prijazniji, a i mi smo se nekako skompali i uvijek je bilo dobro čuti nešto s izvora.
Sljedeći put smo se sreli u Dubrovniku gdje je bio u DBC-u, a s pojavom prvih soura i ljudi s kojima više nije bilo veselo nego naporno popiti pivo, ja sam se malo, a Sandi bogami puno maknuo od svega i putevi su nam se razdvojili. No, nedavno sam primijetio da je u Norveškoj, i to ni manje ni više u Lervigu u Stavangeru. Pa rekoh, daj da čujem što ima u bijelom svijetu…
Sandi, tko si ti, odakle si i otkud u craftu?
Pivski entuzijast koji dolazi iz Splita odakle je i započeo svoj put u taj svit crafta. Sve je počelo 2014/15 kad smo usijane glave svoje pristanište našli u sigurnoj luci tamo iza splitskog HNK. Leopold`s je bilo misto di sam počeo otkrivat nove okuse i mirise i di sam u konačnici zakoračio u ovaj začarani krug 😀
Što ti uopće znači nadimak Anna Bog?
Ma Anna Bog nije nadimak, to je ime pisme benda Špurijus iz Splita, stavija san to ime na Facebook davnih dana i sad Zuki ne da da se promini.
Idem baš poslušat. Kako je tekao put od Dubrovnika do Stavangera?
Pa mogu reć da se to dosta brzo sve odigralo, iskreno prvi plan je bija nekakav UK, pogotovo jer je moj prijatelj i brat Matija već bija tamo, i kroz česte posjete njemu i rudarenje po njihovim online beer shopovima dosta sam upozna njihovu scenu, a samim tim i ljude na njoj. Nažalost moja neodlučnost je dočekala Brexit, a s njim i zatvorena vrata poslovnim mogućnostima na Otoku. Plan je definitivno bija se okušat van granica Hrvatske, jedan oglas Lerviga na koji sam naletija je odlučija put kojim ću krenut. Od prvog zoom intervjua do dolaska u Norvešku je prošlo neka tri tjedna.
Kako si uopće i preko koga završio toliko sjeverno?
Lervig Local (brew pub Lerviga) je u tom momentu tražija čovika koji će se uklopit u uhodani tim, tražili su nekog tko će maltretirat točionike, bavit se naručivanjem piva i sastavljanjem liste za 20 točionika i stotinjak limenki i boca koji upotpunjavaju asortiman frižidera, isto tako odrađivanjem vodenih degustacija, tura po pivovari itd. Tako je u principu počela moja avantura.
Jesi li došao solo i kako si se snašao?
Doša san s Brew, mačkom koju sam udomija dok sam živija u Dubrovniku i radija za Dubrovačku pivovaru. Pratila me jedan dan na posao i odradila cilu smjenu sa mnom u pivovari, odveja sam se sa sobom kući, odradila je šefica sterilizaciju, prošla sva cjepiva, izvadila putovnicu i otišla sa mnom u šume sjevera. Sam dolazak tu mi je otvorija neke nove mogućnosti i zna sam da nisam tu doša odradit samo šank. Svaki početak je težak, tako je i meni bilo malo turbulentno razdoblje koje mi je sad s ovog stajališta došlo k’o naručeno jer sam se dodatno fokusira na posao. Prvi koji je prepozna moju upornost i volju je legendarni Mike Murphy, čovik koji je 25 godina u igri, i koji je prije 13 godina prominija cjelokupnu sliku pivske scene u Norveškoj.
U početku ti mora bit jasno da si doša radit za veliko ime i da takvih kandidata k’o šta si ti postoji na stotine, al je lip osjećaj kad neko pripozna tvoj trud i nagradi te ugovorom, samo po sebi je meni to bilo svojevrsno priznanje. Bitno je da voliš to šta radiš i da imaš neki svoj cilj, nema tu prečica nikakvih, od nule igru startaš pa dokle dođeš, ali da budu neke stvari jasnije, reka bi da je evo sad nakon godinu dana, nakon smjena od po 16 sati, jutra pivovare, popodne bara – prava priča tek počela.
Reci nam što znači ime Lervig u Europi, koliko je jaka pivovara?
Lervig je sigurno jedno od zvučnijih imena na pivskoj sceni u Europi, izvoz u 39 zemalja govori dovoljno. Dosta nam u podizanju rejtinga pomaže nas barrel aged program naziva Rackhouse di moj kolega Davide Callegari, koji mi isto puno pomaže na ovom putu, ubija posao i ima na raspolaganju nekih 600 drvenih bačava u kojima su prije odležavani viskiji, rumovi, bourboni, javorov sirup, port wine… Tu također imamo i dva foedersa od 3k L u kojima je prije odležavano crno vino, a mi ih koristimo za odležavanje “divljaka”.
Kako izgleda pivska scena u Norveškoj, kako je recimo petkom navečer u centru Stavangera, muzika, cure, cijene…
Pivska scena u Norveškoj je pod čizmom rigoroznih zakona o alkoholu dosta rezervirana, ako želiš kupiti pivo koje ima više od 4,7% alkohola moraš ić u specijalizirane trgovine, bilo kakvo oglašavanje koje promiče alkohol nije dozvoljeno i samim time je dosta teško imat slobodu i kreativnost. Šta se tiče vikenda, pošto tu nemaju kulturu pubova tijekom tjedna onda vikendom pretjeruju, recimo da ne podnose baš dobro alkohol, hahah. Izlazak vani je tu luksuz, nećeš ić vani svaki vikend, 0.4 našeg pilsa u baru ćeš platit nekih 12 eura. Klubovi su inače dosta glazbeno različiti i raznoliki pa će se tako nać za svakog po nešto.
Na što si trenutno najponosniji?
Šta san osta kad sam se mislija vratit.
Kakvi su Norvežani radnici, kakvi pijanci?
Zakoni tu dosta štite radnika, puno više nego poslodavca, pa im to daje malo više slobode i malo nonšalantniji pristup radu nego sam očekiva, a već sam spomenija da ne podnose alkohol baš najbolje, hahahah.
Daj nam reci neku anegdotu, za koga sad navijaš?
Ode ću citirat legendarnog Erica Cantonu: “Možeš promijeniti ženu, političko opredjeljenje, državljanstvo, pa čak i religiju, ali klub za koji navijaš – nikad” HŽV!
Šta se tiče anegdota ima ih more, al evo jedna vezana za stan. Pošto dosta radim i rijetko sam doma Brew je često sama, tako da san tija prominit misto di živim i nać za nju najbolju opciju, a i centar mi je bija previse bučan. Nađem stan malo van centra, veći i s dvorištem oko kuće da ona može van, dogovorim sve sa stanodavcem, kaže stan ti je namješten djelomično, dnevni boravak i jedna soba će bit namještena, samo ćeš drugu morat opremit. Ruka ruci, složimo ugovor, dolazi dan ulaska u stan, dolazim tamo, stan komplet prazan, kaže doktor da su bivši stanari odnili sve sa sobom jer je bilo njihovo… I onda šta ću, par dana spavanja na air madracu na podu i onda kasnije glumljenje Mirjane Mikulec s uređenjem interijera.
Kako gledaš na trendove zadnjih godina u pivarstvu u svijetu, a kako kod nas?
Ma znaš šta ću ti reć na ovo, sve ovisi o zemlji di šta bolje prolazi, pogotovo u ovim vremenima neće baš previše pivovara ić u neke izlete, sve više ih ide u zicere, mislim uvik će se izrodit nešto ka šta je bila ona neslavna brut IPA, al sve je to kratkotrajno, imaš tu neku okosnicu stilova oko koje su uvik vrti i šema je provjerena, nijanse sad odlučuju.
Što će se događati u pivarskoj 2023.?
PREŽIVLJAVANJE!
Kad se vraćaš i otvaraš li štogod svoje?
Glavu sam taman naštima odi sad, da krenem razmišljat o povratku prigorija bi, sve u svoje vrime.
Hvala legendo, respect za hrabrost, pivijo!
