Jači sam od Judy Garland – odoh u Vijetnam, Kambodžu, Tajland

733

Jači sam od Judy Garland – odoh u Vijetnam, Kambodžu, Tajland

Kad sam pobijedio na nagradnoj igri i osvojio putovanje u Vijetnam, Kambodžu i Tajland, mislio sam da sam godišnji odmor mudro rasporedio na sredinu ožujka.

Ono, ovdje sve sivo, kilavo, a tamo, sunce, kipovi, komarice…

I još dodam na kartu osvojenih država čak tri nove i popnem se na okruglih 60!

E pa malko sam se prešo.
Naime, zadnja firma mi je propala, a i ostala mi dužna par plaća, pa sam se našao u nesranom grožđu – ići i trošiti rijetke dolare iz fonda za novi clio, ili ostati doma i luđački tražiti novi posao.
Ali kad svi vrlo dobro znamo da putovati – moram…

Vjerujte mi, dok zadnjih tjedana obilazim čudesne intervjue i mrvu po mrvu skupljam honorare i dugove po raznim stranama Hrvatske, više puta sam bio na dobrome putu da odustanem.

Većina me ljudi standardno odgovarala, govorila, ma dobro si ti i proputovao, dosta je bilo, ostani tu, tu ti je mjesto, tamo ima malarija, a i Šalković je ionako sigurno već bio tamo…

Jedne sam večeri usnio san.
Anđelko mi je sjedio na jednom ramenu, Vragolansky na drugome i svaki je kao i obično drvio svoje.
Beli je govorio o krizi i sigurnosti, toplini i budućnosti…
Crveni je otpio gutljaj gemišta, podrignuo i rekao – konjino, sjeti se Japana, Koreje i Kine.

I istina, davne 2002. svi su me odgovarali i pričali o krizi, sigurnosti, budućnosti, a ja sam skupio sve što sam imao i nemao, otisnuo se, oduševio se, i kad sam se vratio – dočekala me slava i novi poslovi.

Čvrgnuo sam onog finog s ramena, dao petaka rogatom, i krenuo se pakirati.

Hvala puno agenciji “Da, da, da, želim putovati” na ideji da naprave nagradnu igru u jkojoj najputničkija pjesma osvaja putovanje, prijateljima na savjetima i uputama, Go-Prou na posuđenoj kameri i starcima na genima i gotovo imbecilnoj tvrdoglavosti i neodustajanju – polazak je u četvrtak.

Pa kako sam, ne svojom krivnjom, kratak s lovom, i ako imate viška novca, lakih laptopova ili objektivnih fotoaparata, a želite da vas se sponzorski spominje u par magazina i na najjačim portalima u, zasad, dvije države – javite se na ribafish@gmail.com, al brzo!

Garantiram testiranje pohanih škorpiona, cvrčaka na lešo, sotea od bogomoljki, labuda a la buda, pjenice od zjenice sjenice, rakija od kobra i dabra, i općenito svega blesavoga što vidim, kao i brdo hramova, ramova, amova i svega čega mi se srce zaželilo od zadnjeg putovanja.

Javite što da ne propustim po Kambodži (tam sam najduže), a za magnetić zahtijevam tablu špeka domaćeg!

Znam da sam lud, i da nije pametno, ali isto tako znam i da bi si iskopal oko da ne odem, a ti sine, još si premali za ovo, tamo nema crtića, no ako bude sve OK do kraja školske godine, ima da te u lipnju do Gardalanda nosim na krkače ako treba – danas završavamo Ja magarac i prelazimo na Zvižduk s Bukovca, sam da znaš ako ti baka ovo čita.

Eto, to bi bilo to, dragi moji čitači, evo i pjesme koja je nastala u deset minuta i odvela me do prve nagrade.
Nekad se stvarno isplati biti pozitivno blesav.
I iskren.
Što se i vidi…

http://www.dadada.hr/EasyEdit/UserFiles/pjesme/Domagoj%20Jakopovi%C4%87%20Ribafish.pdf

S crvom u guzi (su četri inćuna… allegro ma non troppo)

Sjedim li za kompom deblja mi se guza,
Od sapunica tužnih, oči pune suza.
A crvić u meni ne planira stati,
I stalno mi viče – želim putovati!

Da da da, želim putovati,
Da da da, zemlje osvajati,
Ne ne ne, ne prepuštaj tuzi
Putnika u meni, crvića u guzi!

Autobusom, vlakom, pješke,
Meni staze nisu teške.
Kad osjetim avanturu,
Smirim onog u svom turu!

Da da da, želim putovati,
Da da da, zemlje osvajati,
Ne ne ne, ne prepuštaj tuzi
Putnika u meni, crvića u guzi!

Islam Grčki il’ Latinski,
Bedem stonski ili kninski,
Dobar je i otok Prvić,
Kad putuje – sretan crvić!

Da da da, želim putovati,
Da da da, zemlje osvajati,
Ne ne ne, ne prepuštaj tuzi
Putnika u meni, crvića u guzi!

Tekst pjesme napisao: Domagoj Jakopović Ribafish

Pivili, crvoguzci svih zemalja, čitamo se, ljubi vas Riba!!!