Osijek je četvrti grad po veličini u Hrvatskoj, ali ako tražite mjesto gdje ćete pojesti najobilnije količine kvalitetne hrane, upravo je istok domovine idealno mjesto za napuniti rezerve.
Pa i malo iznad toga, jer nitko se nikada iz Slavonije i Baranje nije vratio gladan.
Kako je za fiševe, perkelte, šaranove čvarke i drugu riblju priču Baranja nekako ipak zgodnije i posvećenije meso, u samome smo Osijeku na pitanje gdje pojesti najbolji roštilj uskoro bez imalo razmišljanja završili na jednoj adresi.
Tamo je na drvenoj nadstrešnici stajao natpis Corner.
Corner se, logično, izgovara korner, a po korneru legendarnog nogometnog stadiona NK Metalac na koji se i naslanja – je i dobio ime. Upitali smo vlasnika nije li bilo nešto specifičnije, ali nam je on odgovorio da je cijeli taj kvart poznat upravo po stadionu, i da se to nametnulo samo po sebi. Iako je na samom rubu grada, i do njega se za Osijek treba voziti gigantskih deset minuta od centra, ova je mesofilska meka puna u svakom trenutku, u što smo se i sami uvjerili.
Put do Cornera bi vas mogao malkice uplašiti, kroz koridor jednokatnica s desne i industrijske zone s lijeve strane, ali jednom kad stignete na cilj, ugledate moderno, ugodno i nevjerojatno mirno mjesto, vrijeme je da se probude sva čula zbog kojih ste i krenuli ovamo.
Ovo je mjesto uglavnom preko dana popunjeno radnim ljudima, poslovnjacima iz industrijske zone, dok su večeri i vikendi rezervirani za obitelji, a tome ide u prilog i cijena nedjeljnog menija od svega 75 kuna. Cijene su ovdje sasvim pristojne, dapače, kad vidite kolike su porcije – još i male…
Dakle, Corner je hram mesa, i to mesa kojem se i zna i ističe porijeklo, jer se ovdje ponose time da surađuju s lokalnim mesnicama Bođirković i Ravlić. Put do kultnog statusa je krenuo kad je Siniša, mlađi od dvoje braće Mikinčić krenuo na stažiranje u zagrebački Labus, jer mu se svidio pojam leskovačkog roštilja. Pogledao je, naučio, nabavio roštilj majstora, i priča je mogla krenuti i u Osijeku.
Desetljeće prije toga su Siniša i Goran krenuli s dostavama i cateringom po Osijeku, imali i restoran na Lošinju, i roštiljska kuća je došla kao nekakav logičan nastavak uz njihovu najbitniju priču – onu o vjenčanjima. Prvo su krenuli s jednom salom, pa napravili svoju, pa digli još jednu, uglavnom, ako se ženite u Osijeku, vjerojatno ste jeli nešto njihovo. Tako danas da između Cornera i stadiona postoji velika sala za vjenčanja, pa ako volite fino meso dok se ženite…
No, krenimo na ono bitno. Od juhe se nismo izvukli, a uz onu kvalitetnu, gustu, s pravim gljivama, svakako treba spomenuti i onu s grahom, kukuruzom i ječmom, kojom bi se ponosila i svaka istarska konoba. Nježno, lagano, kao uvod u ono što slijedi. Iako su na meniju razna pohana mesa i riblji specijaliteti, naglasak se u Corneru stavlja na mljeveno meso pravljeno po leskovačkoj recepturi, pa zato treba odmah ispjevati odu ćevapu, koji je ovdje rastresit, ne premekan, bez ikakvih suvišnih dodataka i onako fino mesnat.
Netko je za stolom dobro primijetio – „Ovo mi djeluje preskupo za restoran, ja bih to jeo doma!“ i time rekao sve. Chefovsku ulogu ovdje potpisuje Dario (Darius) Klimczak, porijeklom Poljak, koji će ako ovako nastavi kuhati, zauvijek ostati ovdje! Nakon što je doselio iz Varšave i kao mali jeo naranče s korom misleći da su jabuke, jednog je dana ušao u kuhinju, unio neke svoje novitete, i sada više ne miče.
Sljedeće za istaknuti s plate za troje koju ne bi svladalo četvero hrvača su svakako ražnjići od svinjske vratine, sočni, slani, taman masni. Po cijeni od 210 kuna za 1200 grama mesa i priloga dobit ćete još i pljeskavice, uštipke (mogli bi biti mrvicu ljući), pileći ražnjić, svinjska rebrica i otkošteni pileći zabatak kojeg bih ja ipak napunio nečim, ali to sam ipak samo ja…
Uz to, na pladnju će vam doći i dva krumpira u foliji sa sirnim namazom, hrpa izvrsnog pekarskog krumpira, pečenog povrća i iznenađenja zvanog – đipsi! Nešto između ajvara, mrkve i još koječega neopisivog, ali lijepo je nešto probati po prvi put. Zaboravismo spomenuti pivsku kartu koja je bazirana na proizvodima pivovare Heineken, dok od vina ima stvarno jako puno Slavonije i Baranje, a bazirali smo se na gemištu od graševine Belje.
Za kraj, svakako treba spomenuti kvalitetna svinjska rebrica, bez prenemaganja i slatkih glazura, kao i biftek u zelenom papru, koji ipak – ne dolazi u plati. Nemojmo pretjerivati! Iznenađenje dana je svakako ljuta kobasa koja mi je došla umjesto deserta. Žao mi je što ne stigosmo probati i mazalice i punjeni batak sa zabatkom kao ni hvaljenu teleću peku (treba se najaviti), a i sljedeći put kao salata na stol dolazi domaća pečena paprika.
Kako Corner ima još jednu svoju poslovnicu, na ladanju, pored jezera i rijeke u nepatvorenoj prirodi, gdje također imaju i šator za vjenčanja, tako su im slastice – od posebnog značenja. Na putu kući smo pojeli baklave i vrući poljubac, epohalan štrudl od jabuke sa specijalnim dodacima i uz koji dekagram viška dogovorili skoro ponavljanje gradiva. Najbolji roštilj u Osijeku? Dok nam ne dokažete suprotno – potpisujemo!
FOTO: Vilicom kroz Hrvatsku
Menu: corner-restoran.hr
Phone: 031 333 584
Velebitska ulica, Osijek
1 komentar
[…] Da je restoran Corner „hram mesine“, to znaju brojni Osječani koji već godinama hodočaste u to kultno mjesto u Velebitskoj ulici na istočnom ulazu u grad. U međuvremenu Corner je otkrio i poznati hrvatski blogger i hedonist Domagoj Jakopović Ribafish koji je o restoranu pohvalno pisao na svom blogu. […]