Garešnica: Otkriće na mapi gastro, ribičkog i lovnog turizma na sat vremena vožnje od Zagreba!

2,4K

Dobro, ipak je na sat i petnaest minuta, ali kad znate da možete uživati u fiš paprikašu, bučinom ulju, specijalitetima od smuđa i šarana, domaćim vinima, sjajnim viljamovkama i divnim ljudima, sigurno ćete ovdje dolaziti češće!

O Garešnici sam prije poziva Turističke Zajednice znao sramotno malo, Ivo Robić, Ilova, Podgarić, šume i ribnjaci, pa je ispalo izvrsno što smo puna tri dana u društvu sjajnih domaćina iskoristili za bildanje znanja o jednom neotkrivenom malenom biseru koji može ponuditi stvarno puno. Kao prvo, postoji od 13. stoljeća, a ime je vjerojatno dobila po garežu od dima kojim se paljevinama obavještavalo narod o dolasku Tatara i Mongola, a do Garešnice se iz metropole stiže autoputom preko Kutine na putu do Daruvara, sve skupa nešto oko sat i petnaest ugodne vožnje.

Kad dođete do centra grada oduševit će vas divno uređene okućnice, uredan okoliš, parkovi, ali i relativno velik hotel za mjesto od gotovo 3.500 duša koje rade uglavnom u uslužnim djelatnostima, nešto malo industrije (bakrotisak, tekstil), dok ih najviše ima voćnjak i povrtnjak i uživa u plodovima svoga rada. Najvažnije su manifestacije GastroFlora, Gariglazbijada, Advent, Garešnički fašnik, a bogami i Fišijada!

Sve je počelo smještajem u Studio Apartmanima Vitana, gdje se na samom ulasku u grad na desnoj strani u cvijeću i ukrasnim bundevama nalazi uredno i lijepo konačište za putnike namjernike. Osim što stvarno sve fercera kako treba, od detalja, sitnica, trave, do wi-fija i intime, domaćini su nas nahranili svojim bučnicama i štrudlom od jabuke, a vješto smo nakon par likera pobjegli od treće viljamovke jer smo morali na prvo zvanično odredište.

Vinarija Gašparec nalazi se u mjestu Dišnik ponad Garešnice, koje je nekad povijesno bilo i važnije, ali danas služi uglavnom za provođenje vikenda i drugih slobodnih dana ljudi iz okolice. Prekrasna priroda, šume i polja, a usred svega toga – kućica kao iz bajke o Ivici i Marici. Srećom, umjesto zle bake, divan stariji bračni par koji se u mirovini 2012. godine povukao na brijeg i počeo ozbiljno baviti vinogradarstvom i vinarstvom, iako je na svakom koraku pored urednih čokota uvijek i neka voćka pa čak i paprike i patlidžani.

Sklad prirode i vrijednih ljudi probali smo u vidu par sorti koje ovdje uzgajaju i rade ne prevelikih, ali za njih dovoljnih 6.000 litara godišnje, kako u bocama, tako i u rinfuzi. Chardonay, graševina, frankovka i pogotovo škrlet sa svojim svježim mirisom po kruškama, uvjerili su nas kako se vrijedna obitelj stvarno razumije u svoj posao, o čemu svjedoče i osvojene medalje na raznim sajmovima u Daruvaru i Zelini. Meka, nježna, pitka i ne pretjerano jaka vina s ilovače idealna su za polako uživanje u ljetnim, ali i svim drugim danima i tipičan su primjer ovog kraja, koji često poseže i za škrletima iz Popovače i Kutine (Kosovac, Miklaužić) te daruvarskim graševinama. Jako ugodno druženje i jako fin domaći burek i špek, pa se obavezno najavite i dođite probati vino iz jedne od samo dvije vinarije u gradu, pogotovo totalno nježan rose od frankovke!

A kad ste već kod Gašpareca, popnite se koji metar i pogledajte okolicu s vidikovca Čardak Graničara. Mi smo vidjeli sve osim najavljenih ribnjaka, i vinograde i kukuruz i šaš i polja, ali i prekrasnu vikendicu iz koje su nas pozvali na viljamovku, a onda i na još jednu u susjedovu kuću – ovdje je domaćin i pakira i prodaje. Najtoplija preporuka za viljamovku Suzu gospodina Sužnjevića, stvarno je krenula na oko…

Iako je našu neumornu domaćicu Danielu bilo strah da nećemo imati što za vidjeti pošto nismo uspjeli doći na OPG Poljak, sve je dalje teklo savršeno i uskoro planiramo i Garešnicu 2 – povratak Tri Praščića, jer smo Kasandra Dživo i ja opet savršeno dočekani i u Old Timer Klubu Kurbla u Kurblinoj Kući. Jedini OTK u Hrvatskoj koji je kupio i sredio svoju kuću s okućnicom u selu Kajgana (nitko ne zna otkud porijeklo imena, k vragu…), popili smo logično vilju, i upoznali brdo vlasnika starih dobro očuvanih automobila, motora i džipova. Nisu nam dali pristupnicu za Clija, treba proći još tri godine, šmrc… Nisu nam dali da ne jedemo, pa smo nakon roštilja i brutalnih domaćih paprika i šampinjona nekako došli i do zadnje stanice dana.

Pizzerija Palermo nalazi se malo izvan centra grada, ali je sama po sebi centar svijeta. Zauzela je cijeli tržišni prostor (plac ovdje radi samo utorkom), tu su napuhanci, deset stolova, tamburaši, ekipa, i ono najbitnije – najbolji fast food u gradu. Garešnica još nema svoju pivovaru pa je na meniju sve drugo, a i ovdje su na prvome mjestu gemišti i škrleti kad su u pitanju butelje. Jako zgodna konobarica nam je sve lijepo objasnila, a onda smo shvatili da su nas previše najeli do sada i da možemo pojesti samo po jednu pizzu, iako ovdje imaju stvarno svega, od ražnjića do ćevapa i cateringa svake vrste. Pizze su ukusne, ne pretenciozne, s kvalitetnim sastojcima, a hit je gyros pizza koja me svojim umakom i piletinom spasila od jačeg mamurluka. Apsolutni value for money, velika pizza je ovdje svega 38 kuna, a gladni ostati – nećete. Dapače!

Nakon šetnje do centra, kavice i razgovora s lokalcima koji svi do jednog prate 321 kuhaj i jako su znatiželjni kad se emitira dalje, vratili smo se na mjesto dobričina u Kurbli te popratili izložbu i rally oldtimera. Upoznali smo se i s radom i djelom vjerojatno najznačajnijeg Garešničana, uz već spomenutog Ivu Robića i glumca Zvonimira Ferenčića (dobro, i legendarnog Matiju Trupinovića) – Mikea Vucelića. Ako se sjećate one slavne rečenice „Houston, imamo problem!“, e pa upravo je inženjer Vucelić bio taj koji je otklonio kvar! Velikom svemirskom tehničaru i čovjeku koji je radni vijek proveo u NASI, danas je u rodnome gradu posvećen prekrasan Apollo park pored modernog vrtića. Garešnica mudro siše novac od EU, pa je tako usred grada niknula i prekrasna muzej – zgrada, Centar za posjetitelje – Natura 2000 u kojoj se govori o ljepotama i važnosti ovog kraja, a ponajviše prirodi i zaštićenim biljkama i životinjama.

Konji baš i nisu među njima, ali kako KK Garić ima jednu od najboljih i najkvalitetnijih ergela u Hrvatskoj, kao i mnoštvo nagrada u vrlo malo postojanja, morali smo malo i jahati. Žrtvovao sam se i vodio Dživu okolo dok je Kasandra polako kasala na prekrasnoj Hanan, a predsjednica kluba gospođa Paola pričala o svim medaljama i prvenstvima koja su do sada osvajali. Predivna, mila, smirena bića, puno fotki i nada da ću jednog dana pasti ispod 100 kila i zacijeliti herniju i odjahati u sumrak kao moj junak iz mladosti Talični Tom. Do tada, ako volite jahanje, obavezno se uključite u rad KK Garić, atmosfera je stvarno prekrasna, a staza za jahanje – kao u bajci.

Kad smo već kod Garića, i ručak je bio u njemu, ali ovoga puta – Hotelu Garić. Ovaj objekt smješten u strogom centru nedavno je promijenio vlasnike, ali i dalje je često pun turista koji ovdje dolaze u tranzitu, zbog lova, ribolova ili su jednostavno zaljubljeni u ribnjake i čistu prirodu čega ovdje ima u izobilju. Stara škola, vrijeme kao da je stalo osamdesetih, a bogami i okusi, pa smo kušali jako finu Moslavačku juhu s gljivama i špekom (ne pregustu, nego taman) i zatim moslavačkog šarana i specijalitet – smuđa u graševini. Sjajne pristupačne cijene, obilne porcije i naglasak na lokalnom i tradicionalnom. Jako ugodno i ukusno s iznenađenjem dana – palačinkama u umaku od naranči. Ni t od tradicionalnosti, ali zgodno osvježavajuće.

Daniela je znala da smo joj rekli da trebamo malo i topiti kalorije, pa je nakon klope uslijedila i šetnja Poučnom stazom Poilovlje sve do edukativnog punkta Kaniška Iva. Pet kilometara kroz jedva taknutu prirodu i sada konačno to najavljeno bogatstvo ribnjaka, fakat ih ima! Labudi, čaplje, rode, žabe, trska, voda, sretno pseto, mir, tišina i pokoji ribič. Idealno subotnje popodne i na kraju prvog dijela staze ribička kuća i dječje igralište. Još ima 7 kilometara staze, ali bili smo zreli za narednu destinaciju, drugu i posljednju vinariju Garešnice.

Vinarija Žabić je obiteljska priča u Kapelici pored Garešnice u kojoj sin Matija agronom radi u Zagrebu, ali stiže doći kući i pomoći oko vinograda i grožđa. Prekrasni, bogati grozdovi stolnog grožđa, kao i škrleta, chardonnaya, graševine i frankovke ovdje su za razliku od Gašpareca obogaćeni za još jednu sitnicu, koja definitivno nije svakidašnja. Naime, Garešnica ima dvije svjetske premijere, a jedna od njih je prvo vino od haskapa, odnosno sibirske borovnice! Priča je jednostavna, susjed uzgaja borovnice pa im je dao par kila da se poigraju, i tako danas imamo tek par bočica čudesnog eliksira! Dakle, gusta masna divna tekućina, više sirup nego vino, ovo diže iz mrtvih! Žabići također rade nešto oko 6-7.000 litara godišnje, pretežno rinfuzno za okolicu, ali niti se prave da rade nešto drugo, niti nabijaju visoku cijenu, pa uvijek do kraja sezone prodaju sve što imaju. Jako fino, pitko i nježno vino, s naglaskom na sladak, jako sladak chardonnay!

A onda je uslijedio vrhunac Garešnice so far, restoran Kod Bake, u Kapelici, malo niže od Žabića, kuća s okućnicom, igralištem za djecu, starim televizorom kao ukrasom ispred nadstrešnice i mirisima koji su najavljivali urnebes. Vlasnik nas je dočekao s riječima, pa gdje ste do sada, neki dan nam je bio Zec i sve pojeo! A kad Gordan Zečić Zec, moj bivši urednik u Playboyu, a sadašnji u Dobroj Hrani negdje dođe, onda se tu stvarno dobro jede. A onda su krenule bakanalije, uglavnom, nitko od Bake nije otišao gladan, a nakon uvodne hladetine, padaju prve desetke za gustu juhu od poriluka s masnim crtama bučinog ulja, poput mramornog kolača!

Orzoto s filekima je ipak stvar za rijetke sladokusce, pa sam sam satro rajnglu sve s ručicama i podloškom, a onda je došlo glavno jelo – meso na sabljama s fenomenalnim pireom s bučinim uljem i košticama. Rijeke škrleta, desert s narančom i filekima (!?) i općenito, apsolutna, trenutna preporuka da odmah nakon posla u petak krenete Kod Bake. Ovo je nova Mala Hiža, amen.

Kada smo mislili da smo sa sibirskim borovnicama dotakli plafon s iznenađenjima u Garešnici i okolici, jutro nakon BakaNalija uslijedio je medni doručak u Prvom hotelu za pčele OPG Balja. Dakle, ideja je genijalna, nemate gdje držati košnicu ni pčele, a želite dobivati na kućnu adresu svoj med – javite se obitelji Balja u Garešnicu i stvar je riješena! Na prekrasnom malenom imanju s hemocima, ležaljkama, igralištem i puno šume uredno stoji stotinjak košnica u punom pogonu, kao i one koje tek očekuju „udomljavanje“. Osvojila nas je i apikomora u kojoj smo snifali zrak iz košnice i legli na krevet iznad košnice s divnim uspavljujućim zujanjem.

OPG Balja nudi pet vrsta meda, od specijala izdvajaju onaj s aronijom i pogotovo sa sikavicom, nevjerojatno zdravim za jetru (pogađate…), zrncima propolisa, medenjacima… Uglavnom sve što proizvedu ova vrijedna mala bića u suradnji s prirodom možete naći na samoj farmi/hotelu, kao i u njihovom butiku u centru Garešnice. Prekrasni vrijedni ljudi i još ljepša priča, ne propustite otići u nešto što je stvarno kod nas nastalo prvo na svijetu!

Umjesto nježnog i odmjerenog pozdrava na kraju, prvo su nas opremili ovog vikenda više puta opjevanim bučinim uljem OPG Cupek i namazom od bučinih koštica, a onda sam još i završio u žiriju za izbor najboljeg fiša na Fišijadi na jezeru Skresovi. ŠRD Ilova bio je sjajan domaćin 20 ekipa koje su se pažljivo pripremale za prestižan trofej za koji je trebalo dosta luka, savršena potkova od šarana i puno, uglavnom, baranjske crvene paprike. Naravno, kako to i dolikuje, gemišti, šljiva i vilja su bili najjači dopinzi tijekom kuhanja, a zabava samo takva! Na kraju, nakon stvarno nepristranog kušanja izvrsnih fiševa, dobili smo i pobjednika za ovu godinu. Uslijedila je utrka kajacima nakon koje smo se dvije kile teži sretni i berićetni vratili u Zagreb.

Hrvatska Turistička Zajednica ponosna je na okuse hrvatske tradicije bjelovarsko-bilogorskog kraja, odnosno Sjeverne Moslavine čiji smo bili gosti. Veliko hvala i dogradonačelniku Goranu Cupeku koji volontira na svom položaju i stvarno diše za svoj grad, upravo kao i Daniela Belak direktorica TZ Sjeverna Moslavina, koja nam je bila pratnja u svakom trenutku i savršen vodič kroz ovaj kraj s puno potencijala. Ima se tu još štošta za napraviti, poboljšati, popraviti, ali volja je tu, čisto je i uredno, vidi se trud i želja za jačanjem turističke ponude, a i stanovništvo grize kako bi svima bilo još bolje.

Na samom kraju Moslavine i početku Slavonije, Garešnica se budi, trudi i nudi sjajne stvari, od malih zalogaja, tradicionalnih specijaliteta do vrhunskih bučinih ulja i meda, a to je tek početak, prema tome, posjetite ovaj kraj i uživajte punim plućima. Mi se svakako vraćamo!