Frlan, Vivodina: Potpuno renoviran restoran s najboljom janjetinom i poviticom u Hrvatskoj od sada i uz njihova vina u najmodernijoj kušaonici!

Ništa nije slutilo da ću se tog proljetnog dana pred desetak godina toliko zaljubiti u Vivodinu. Ovo mjestašce sa svega sedamdesetak žitelja, ogromnom i skockanom crkvom Sv. Lovre te pripadajućih 26 zaselaka slobodno se može ljepotom proglasiti hrvatskom Toscanom. Blizina rijeke Kupe, živopisni brežuljci, bogatstvo šume, voćki, povrća i od davnina poznat vinogorski kraj ne bi mi toliko zapeo za srce da uza sve to Ivan Frlan, peta generacija vlasnika obiteljske gostionice Frlan, nije jedan od najboljih janjopekača u državi, a njegova majka Marija Frlan apsolutan stručnjak za štrudle, koje ovdje tradicionalno nazivaju poviticama. E, to je bila i ostala ljubav…

Vivodina se inače prvi puta spominje u 14. stoljeću, davne 1321. godine, bila je pod Frankopanima i Zrinskima i kako to obično biva u brdovitim ruralnim krajevima (400 m. nv), tko nije imao dovoljno zemlje – morao je ići u svijet trbuhom za kruhom. Pa tako danas u svijetu, od Kanade do Australije, ima deset puta više Vivođana nego ovdje na kraju Žumberka, a među njima je najpoznatiji američki košarkaš George Mikan, teški centar zbog kojeg je NBA onomad čak i mijenjala pravila. Riječ je o poznatom vinogradarskom kraju sa stoljetnom tradicijom kojeg su naselili ljudi iz Istre (Frlan, Guštin, Brajković…), iz Češke su stigli Vrbaneki, dok francuske korijene nose Vergoti…

Ono što je nekad bilo najteže na svijetu, napustiti dom, danas gledaju drugim očima: „Tko je otišao, spasio se, mi smo vam ovdje na kraju svijeta, a mladi sve manje ostaju na zemlji i idu raditi u Novo Mesto, Zagreb, Njemačku…“ govore nam lokalci kojih je sve manje, a starijih stanovnika ima puno više nego mladih – Vivodinski je kraj 1929. godine imao 3605 žitelja, a po zadnjem popisu tek njih 507… Svejedno, par obitelji i dan danas vrijedno i strpljivo radi, gradi i ne staje te ne dozvoljava da Vivodina ode u zaborav, a među njima najjači obol daju upravo vinogradari i vinari.

Na ozaljsko-vivodinskom području tako je pod vinogradima oko 80 hektara, a najviše su zastupljene sorte graševina, sauvignon, rajnski rizling, chardonnay, žuti muškat, sivi pinot, pinot crni, frankovka, zweigelt i portugizac. Udruga vinogradara, vinara i voćara Ozalj od 1996. svake godine u lipnju priređuje međunarodnu izložbu vina u Vivodini. Od Vivodine do Vrhovca u dužini 30 kilometara pruža se i Vinska cesta, gdje posjetitelji ovog kraja uz razgled starog mlina na potoku Kamenica i vidikovac na Petruš Vrhu, mogu u 11 obiteljskih gospodarstava kušati i vrhunska lokalna vina. Odnedavno se ovdje održava i Vivodina Wine and Walk, pa naletite barem u svibnju ako ne možete prije…

Ovoga smo puta posjetili Vivodinu nakon više nego ugodnog druženja s obitelji Vrbanek na BregFestu, odnosno Festivalu vina Bregovite Hrvatske u Laubi kad smo obećali doći prvom prilikom. Prva prilika je bila za dva tjedna, pa smo se polako provezli oko Jaske i kroz centar Krašića te se po tko zna koji put oduševili pogledom na mjesto te preuređenom zgradom obitelji Frlan kojoj je sad uz restoran u prizemlju tu i kušaonica vina u podrumu te četiri vrhunski uređene sobe na drugom katu.

I to sve pet friendly (Dživo je našao frendova za tri života) s pogledom na njihove vinograde kojih Ivan ima 5.5 hektara na kojima je rasporedio 26.000 čokota pretežno graševine, ali i sauvignona, rajnskog rizlinga, chardonnaya, žutog muškata, sivog pinota, pinota crnog, frankovke… Uvijek je ovdje svaka kuća imala vina za svoje potrebe, ali u posljednje vrijeme – mnogi od njih imaju i svoje vinarije sa sve zapaženijim rezultatima na uglednim smotrama.

Klima je ovdje surovija i kišnija nego u ostatku vinogorske Hrvatske, ali iz godine u godinu je vidljiv njihov napredak u svakom segmentu. Kušaonica Frlan je čudo, prekrasna, moderna s metalnim detaljima kojih se ne bi postidjeli ni opaki steam punk lokali koji su hit u metropoli. Vina više nego korektna, od bazne graševine preko finog chardonnaya i iskrenog muškata žutog, sve praćeno realnim cijenama. Savršen način za pobjeći iz metropole, prošetati, ubrati koju gljivu i onda na degustaciju i krevetac. Teško nas je bilo istjerati pošto je Vivodina toliko mirna i tiha da ćete se ovdje sigurno poželjeti vraćati.

Kada je trebalo mudro stati i napraviti pauzu, mi smo inzistirali otići do podruma obitelji Vrbanek, a kako do njihovog podruma možete baciti kesten, nismo se stigli ni mrvu ohladiti, nego smo nastavili u istom tonu s također iznimno pitkim i finim vinima te pratećim poderanim gaćama, svježim sunčanicama i još puno plodova tora… U Vivodini se naime rijetko ide po meso u mesnicu, uglavnom za to služe susjedi pa je shodno tome i okus sve hrane uglavnom – savršen.

Uživamo u vinima i priči s ovim marljivim i vrijednim ljudima te kad je trebalo mudro stati i otići ubiti oko, nastavljamo s pješačenjem punih petstotinjak metara do Vinarije Viktorovski, kušamo pet-nat i mlada vina (upamtite sauvignon Vrbanek 2023.!) i općenito sve se može opisati kao sjajan cjelodnevni tulum.

Nisam stigao nahvaliti janjetinu i poviticu, neka slike same govore, nema dalje… Iako hrvatsko selo propada zahvaljujući nebrizi vladajućih, divno je vidjeti s kolikom hrabrošću, voljom i prvenstveno trudom ovakvi ljudi spašavaju ono malo što je preostalo. Hvala im na tome, a vi koji ste se zaželjeli prirode, mira, tišine, vrhunske hrane i vina, svakako zabilježite broj telefona od gostionice (obavezno nazovite prije, ne peku bez najave), i prepustite se doživljaju u potpuno neistraženom dijelu ove zemlje u kojoj vas uvijek netko može ovako divno iznenaditi.