Druga hrvatska Olimpivijada – izvještaj i fotke

758

Druga hrvatska Olimpivijada

Datum: 8.9.2012.
Lokacija: Zagrebačka Dubrava
Vrijeme: Sunčano s mutnim razdobljima
Natjecatelji: 17
Žiri: Andrea, Kolar, Gabi, Riba, Sin
Precjednik: Puf
Piva u igri: Zagrebačka pivovara, Pivovara Carlsberg, Beershop, Medvedgrad, Bošnjak

Na tajnoj lokaciji jednog člana na istoku grada, već od devet ujutro počinje okupljanje moćne gomilice od pedesetak članova Društva Prijatelja Piva, od kojih se natjecanje prijavilo hrabrijih 17.

Nakon što smo čekajuć okašnjele članove ispili prvih 12 litara Medvedgradskih bisera,

a onda i načeli Beershop beer iz bačve, točno u 11.30 je doživotni predsjednik DPP-a Puf (trenutno obrijan i ošišan) proglasio igre otvorenima

i prepustio riječ i vodstvo glavnom sucu, tajniku, te ljudini koja je brinula da sve ide po špazi – Sinu.

Unatoč opravdanom nedolasku prošloolimpivijskih prvaka i viceprvaka, okupila se jaka ekipa, orna za osvajanjem pojedinačnih medalja u svakoj od četiri discipline, te peharu za ukupno zbrojenog pobjednika.

Pobjednik svake discipline bi uz zlato dobio i 10 bodova, drugoplasirani srebro i devet, sve do desetoplasiranog… Dakle, vrlo mala nada u slučaju podbačaja u ikojoj disciplini.

Čast da bude prvi natjecatalj u prvoj disciplini druge Olimpivijade (prošle godine nismo stigli organizirati, pa smo ipak u petogodišnjem cilusu, ispravit ćemo!), imao je sam Predsjednik Puf, koji je otvaranjem pola litre Žuje i njezinim ispijanjem iz majušne čaše od dva deci – tako po tko zna koji put ušao u legendu.

Dugo je vremena najbolji rezultat držao Dečko s Knežije, kojeg je skinuo Beerlover, u vrhu je bio i Ljubo (obratite pažnju na balonče!)

a onda se sa startnim brojem 14 pojavio on, čovjek bez grkljana, dubokogrleni Ribafish i u svom prepoznatljivom stilu satro sadržaj boce iz čaše za 18 sekundi, dovoljno za novi svjetski rekord i pokoji kraljevski podrig.

Nakon pola sata odmora, proglašenja i pokoje pivice, pristupilo se igri držanja krigle od litre pune piva pod kutem od 90 stupnjeva.

Žiri je posebno za tu priliku pripremio i špagicu koja se dala nivelirati po visini natjecatelja.

Posljednji iz prve igre, Prka, podiže ljestvicu na 2.05 i diže se visoko u poretku, skida ga Dompa sa 3.25, a onda dolazi kralj benča, drug Kolar, u društvu zvan Ljubo, i drži krigletinu kao naramak ljubičica preko pet minuta.

Na drugo se mjesto nekako ušunjao već dosadni Ribafish sa 3.35 unatoč ozljeđenom ramenu (držao lijevom), a i Dečko s Knežije opravdao je kasnije visoko mjesto na tablici.

Nakon pivica i krađe odojka iz frižidera, te uspoređivanja Staropramena i Zlatnog Pana (više puta), krenula je i fizički najiscrpnija disciplina – slalom kroz prazne pivske gajbe u duljini 3 x 50 metara, pri čemu treba voziti bačve piva.

Da, bilo je prošlo 14 sati, ali zvizdan je bio prisutan i mnogi je natjecatelj nakon odvoženog slaloma ostao pištati u hladu što debljeg drva.

Iako je profesionalni slalomaš Puf očekivao laku pobjedu, ispred njega su se ugurali Sin na broncu, Kolar na srebro, te kao iznenađenje dana, s deset sekundi boljim vremenom od najbližeg pivopije – Kokica!

Kakav trijumf!

Treba naglasiti i sjajne partije ženskog trojca Tamika – Gabi – Nataša, kojei se hrabro uklopio u tipično muške igre, i natjerao nas da se još više trudimo.

Kako Ribafishu ta disciplina nikako ne leži,

ostao je presretan desetim mjestom (iza dvije žene), jednim ali vrijednim bodom te malim infarktom koji je srećom uskoro spasilo jedno Jubilarno Ožujsko Amber. I jedan Beershop. I…

Anyway, nakon ljubljenja, medalja i slikanja, krenula je i odlučujuća igra – bacanje politrene limenke bezalkoholnog piva kojem je istekao rok u susjedovo dvorište jer je ovo bilo premalo.

Kreće se odostraga, sve su oči uperene u Kolara koji uvjerljivo vodi u ukupnom redoslijedu, iako mu za vrat dahću Nikica Beerlover, Sin, Puf i Ribafish.

Potonji riskira zdravlje i baca limenčetinu kao da mu je zadnja, ova fakat dobro leti i završava pedesetak metara dalje u nekoj fasadi.

Trenutno vodstvo, ali i još devet natjecatelja koji ga mogu prebaciti i odnijeti ukupnu pobjedu, među njima i mlađahni Analni Zlotvor…

Stradale su garaže, grmovi, ograda, pa čak i jedan crijep, a onda je Ljubo uzeo limenku, stao, udahnuo, zamahnuo, i… limenka mu ispala…

Umjesto na planiranih tridesetak metara i sigurnu pobjedu, otkoturala se tek na petnaestak, zadnju limenku i kraj natjecateljskog dijela odradio je Kokica, a onda je žiri išao izmjeriti gdje je koja limenka na Galipolju i zapisati rezultate.

Dok smo mi pijuckali…

Uploaded with ImageShack.us

Treći u posljednjoj disciplini bio je Gutschy, drugi Beerlover, a prvi iritantni bradonja kojeg i danas boli rame…

Pola sata kasnije, imali smo pripetavanje – sa 26 bodova drugo su mjesto dijelili Beerlover i Ljubo, pa su ponovili prvu igru, eksanje.

Za gutljaj brži bio je mlađi kolekcionar pivskih čaša iz Palinovca, bronca je otišla u Sunju, drvena medalja (četvrto mjesto) Sinu, peti je Dečko s Knežije, šesti Krešo…

A pobjednik druge hrvatske Olimpivijade s dva prva, jednim drugim i jednim desetim mjestom postala je moja malena kost.

Evo, i jope sam se rasplako, teško je skužiti koliko to znači jednom razmaženom infantilcu, ali eto, dogodilo se.
Sad mogu mirno mrijeti.

Predsjednik DPP-a

nam je manje više svima podijelio nagrade u vidu piva, trapističkih, samostanskih, belgijskih, divnih, naročito natjecateljicama

koje su pokazale iznimnu hrabrost, a bogami i cug, kao i svesrdnu pomoć pri miješanju graha (Gabi rules!).

Popilo se onda sve što se imalo i slavilo do duboko u noć, uz dirigentsku palicu glavnog suca, a u slobodno vrijeme i fantastičnog DJ Sina, , jelo graha i odojka, a onda se sve otelo kontroli kad smo organizirali i štafete tri na tri sa tri litre piva.

Dobro, žene su dobile samo pola…

Nakon čega su pojedini natjecatelji oko jednog sirotog bora navodno bezuspješno tražili leću.

S dva prsta u ustima, saperlott!

O čemu ćemo više – neki sljedeći put, uglavnom, opet će se pričati o ovome…

Nego, nije li krajnje vrijeme da se prijavite u Društvo Prijatelja Piva?

Ajd pivili!