Dr. Fric: Nova knjiga legende KUD Idijota!

by Ribafish
0 komentar

“Uz punk možeš sve i ne možeš ništa, ali ako se pobuniš – nešto si sretniji, bar u tom kratkom trenutku osjetiš draž slobode.”

U zadnje ste vrijeme primijetili koliko mi fale KUD Idijoti, nije lako danas biti olinjala stara pankerčina…
Otkako je otišao Tusta, nekako se ispraznila scena, ali svaka čast klincima iz Mašinka, OSE i drugih bendova koji ne odustaju i brane nas od narodnjaka. Nedavno sam preslušao sve što sam našao od legendarnih pulskih veseljaka i prisjetio se poganja, skupljanja sitniša za pola litre piva, bauljanja do doma i zadnjih deset dinara za burek kod Glavnog kolodvora.

Od uspomena se ne živi, ali ih je lijepo imati, pa koristim priliku da Nenada Marjanovića, odnosno Dr. Frica, čovjeka koji je obilježio jedan od mojih najdražih bendova, priupitam kako se danas živi, kako ide prodaja knjige o Idijotima i ono najzanimljivije – o čemu piše njegova nova knjiga!

Dragi Doktore Friče, otkud uopće nadimak?
Još kao klinac bio sam blago rečeno raspušten, starci turistički radnici radili su po cijele dane, od jutra do sutra sam skitao po kvartu i tako sam uletio u neku puno stariju ekipu kojima se odlazio po cigarete – tada klincima nije bilo zabranjeno kupovati duhan i alkohol.
Jedan od njih imao je nadimak Hans, drugi Šulc pa su onda meni i zajebancije dali nadimak Fric. „Ajde Fric skoči nam po cigare…“, netko od klinaca je to čuo i u par dana me cijeli kvart zvao Fric. Mislim da sam tek krenuo u školu, a kasnije mi je tata vođe benda THE Spoons Đomlije Romea dodao ono „doktor“, svirali smo tada zajedno u bendu „Besposličari“, a usput je to bio odličan bend na tragu Ramonesa.

Koliko si godina bio u Idijotima?
Došao sam u bend početkom 1985., a dogovorio sam dolazak par mjeseci ranije. Pokojni Tusta, Ptica i ja došli smo u razmaku od par mjeseci. Bend je do tada vegetirao, nikako nije mogao potegnuti par mjeseci jedne postave. KUD Idijoti su u to vrijeme bili totalno lokalan bend bez ikakvog posebnog značaja.

Koji datum smatraš za kraj ovog velikog benda, i što je bilo poslije?
Pa mi smo u toj postavi u prosjeku imali 20 godina, osim Tuste koji je bio nešto stariji. Prišli smo tom bendu kao nečemu zajedničkom, nešto što stvaramo… Nisam ovo nikad direktno rekao, nešto sam natuknuo u knjizi „Život s Idi(j)otima“ ali mi smo se u to vrijeme jedan drugome zarekli da kad netko do nas ode iz bend da tada bend prestaje postojati. Meni je to bila „zakletva“ i stajao sam iza toga. Nekoliko puta je visio Tustin status u bendu i mislio sam da nam se bliži kraj, čak smo bez njega napravili bend koji se zvao „Lokalni bend Radnički“…
No, na kraju je na sreću Tusta ostao i opstao pa smo nastavili dalje. Što se mene tiče, bend, oni KUD Idijoti, bend s mudima, stavom i imageom, prestao je postojati kada smo Ptica i ja otišli iz benda. Oni su nastavili svirati, međutim malo je tu ostalo kreacije. Tu naravno ne želim osporiti da su oni i dalje nešto značili, no povijest će pamtiti prvi koncert nekog benda u Srbiji, a u toj organizaciji smo i nas dvojica imali prste jer su pregovori započeli još dok smo mi svirali u bendu.

Film nije dao odgovor na to što je bilo s bendom poslije Tustine smrti, moramo li kupiti tvoju knjigu da saznamo odgovor?
Pa kažem, oni su nastavili, otvorilo se bivše tržište i s dvojicom drugih ljudi nastavili svirati. Znali su mi ljudi govoriti „pa znaš, dobro sviraju“ pa naravno da dobro sviraju, nije Sale kreten da plaća ljude koji ne znaju svirati. Nastavili su širiti tu priču, ali jebiga to kao da su „Feral Tribune“ radila druga trojka, a ne „Viva Ludež“. Vjerujem da bi i takav Feral određen broj ljudi kupovao, no nisam siguran da bi to imalo isti efekt kao što je imao.

Da, podsjeća na moju priču s Klikom. Kako se zove knjiga, navodno je rušila rekorde od Triglava do Gevgelije?
Knjiga se zove „Život s idi(j)otima“ i može se reći da sam stvarno napisao regionalni hit. Jako se puno knjiga prodalo, danas kada se zbog ovog sranja od Corone ništa ne događa imao sam vremena rezimirati te turneje, bilo je stvarno nestvarno. Evo dio toga sam objavio u knjizi koja je izašla prije par dana i koja se zove „Topnički dnevnici“.

Gdje je sada ima za kupiti?
Rockmark u Zagrebu sigurno, a vjerujem da se još nešto može naći po ostalim knjižarama u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini…

O čemu se radi u njoj?
Po naslovu bi se reklo da sam pisao biografiju KUD Idijota, što nisam mogao niti zbog faktografskih činjenica, jer nisam došao u bend kada je nastao, niti sam iz njega izašao kada i Sale Veruda. To je moj život, sve lijepe i ružne stvari koje su mi se događale, a Anton iz Partibrejkersa mi je poslao poruku u kojoj kaže da se na Balkanu nikada nije pojavila bolja knjiga o rocku, ratu, ljubavi i mržnji…

Slažeš li se sa svime u filmu Andreja Korovljeva?
Apsolutno se slažem s 99 posto stvari, ima doduše nešto ljudi koji se meni nikada ne bi pojavili u filmu, ali jebiga on je autor, on je imao pravo izabrati sugovornike koje smatra da mogu dati doprinos filmu. Nikada recimo ne bi pustio onu jednu pizdariju koju izgovara bubnjar koji je zamijenio Pticu, gdje govori potpuno neukusne budalaštine o Tust. Bilo mi je neugodno to slušati, ali to su sitnice, napravio je dobru priču.

Kako gledaš na činjenicu da film neće biti prikazan na Pulskom Filmskom Festivalu?
Neće biti niti festivala, ha, ha, ha, ma taj festival je „kurac od ovce“, odavno nije Pulski, to je jedna manifestacija koju organiziraju ljudi koji nisu iz Pule i koji se događa kao fol radi tradicije, i ovakav kakav jest je besmislen. Trebaju ga uređivati i voditi ljudi iz Istre, vezani uz Istru i Pulu, ljudi kojih fala bogu ima rasutih po svijetu, neka daju svi svoj doprinos i postat će svjetski festival. Desetine ljudi iz Istre su kompetentni biti na čelu festivala, festivala kojeg neće krojiti ljudi puni predrasuda, miljama daleko od mentalnog sklopa Istre, tolerancije…

O čemu priča nova knjiga?
Nova knjiga „Topnički dnevnici“ su sken mog mozga, dani izolacije i puno ovoga što se događalo tijekom promocija, nekih stvari koje mi nisu stale u „Život s idi(j)otima“… Zanimljivo je, barem ja mislim da je zanimljivo, da sam je napisao na mobitelu, cijelu, od početka do kraja. Pisao sam je u messengeru i onda bi poruku poslao sam sebi… Krenulo je sve u vrijeme početka Corone, onda sam vrlo brzo shvatio da mi je izolacija otvorila mozak, i tek kada sam je završio sam shvatio sam da me jebe povijest i crkva, gotovo da sam opterećen time, stalno bih se na ovaj ili onaj način vraćao ili na jedno ili na drugo.

Kako je možemo kupiti?
Nešto je manji tiraž pa se nećemo kurčiti, bit će u Zagrebu u Rockmarku, u Istri Nove Istarske knjižare, a ostalo poštom i na terenu ako nas ponovno ne zatvore u stanove. Javite se u inbox!

Kakav si ti općenito, nakon toliko kilometara u nogama i decibela u ušima?
U kurcu…

Je li dobro biti panker?
A to je isto kao da me pitaš je li dobro biti čovjek. Mene je punk odgojio, definirao gotovo sve moje stavove, otvorio mi nešto šire poglede na svijet, ali me i izludio kada sam shvatio da je „Glupost neuništiva“… Uz punk možeš sve i ne možeš ništa, ali ako se pobuniš – nešto si sretniji, bar u tom kratkom trenutku osjetiš draž slobode.

Hvala, legendo.

I ovo bi vam se moglo svidjeti

Ostavite komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.