Dalmacija Wine Expo 2012
Iako je organiziran po treći put, makarski sam vinski festival upoznao tek ove godine.
Kako mi je i porečka Vinistra sjajno sjela, ludo me zanimalo zašto ga svi zovu najšarmantnijim vinskim događanjem u Hrvata, no već mi je i sam pogled na šator u kojem se održavala manifestacija – trenutno začepio usta.
Pa to je uz more, otelo mi se iz, u kontinent okovane duše, te sam brzinski krenuo planirati lok… istraživanje kako bi se što prije bućnuo.
Igrom slučaja, pred mene se ispriječilo stamenih i trpkih 12 plavaca berbe 2009. na testiranju, pa sam kupanje plačuć ostavio za drugi dan.
Vinski vam laik ali i veliki zaljubljenik tako od srca za ovo ljeto preporučuje: na golu Korta katarina, u obrani robusni Bura, do njega mlada nada Rizman, i u napadu Zlatan plavac grand cru.
Lagano načet nastavljam vrludati po šatoru i testiram rosee Geržinića,
Kutjeva i Lagune,
da bi završio na štandu Badela, i s bivšim kolegom iz klape, danas cijenjenim enologom
– pjevao klapske s pravom klapom.
Sad imam i podbradak za pravog basa!
Za kraj dana, moji omiljeni muškati od Geržinića i Pavlečića (znam, žena sam u duši)
te pjenušac od Tomca, da bih opskrbljen jakim imotskim crnjacima (hvala šjor Šimunović) upoznao tri frajera,
ismijao se ko kad sam ono ušao u grupni tuš u Kyotu, i s njima završio na gavunima u Kalelargi.
Slijedilo je vrlo kratko i neuspješno upucavanje Ivi Šulentić, oprosti Ivo, gubitak filma,
i kraljevskih osam sati sna.
Mamurluk je oko desetke ubijen pivicom za 12 kuna u birtiji na plaži (bože, divno) s Matkom, i tračevima kako nam je seksi jedna zajednička poznanica, traženjem Enogastrobrutalca po plaži i kupanjem s dvije zgodne plavuše.
Pa smo završili kod Tonija u “Gusarima” na plaži u Tučepima i uz njegovu travaricu s čičkom, malvaziju, kamenice
i par ribica po želji – propustili par radionica.
Restoran s Biokovom na kičmi i metar od mora, ljudi, to morate posjetiti – prekrasan doživljaj, sve svježe i fino, a dok čekaš kavu i voćnu bombu
– skočiš se okupat!
Za kraj slikanje sa sjajnim gazdom i obećanje da ću se tam ženit.
Vraćamo se taman na testiranje rizlinga plešivičkog kraja u pretopli hotel,
i uz rane i raritetne Šembera, Koraka i Tomca nastavljamo s guštanjem.
Barba kao moderator sjajan kao i uvijek,
u publici stari znanci,
svi uživamo i zaključujemo da rizling jako dobro ide uz Jadran.
Za nepce mi zapinje Korakov predikat iz 2006., a onda opet u šator i opskrbljivanje Šimunićem za doma, testiranjem Roxanicha i vrlo pripitim odlaskom na bus.
Uglavnom, kupanje, dagnje, gavuni, vesela ekipa (obratite pažnju na duckface dana)
i ne pretjerano velik, ali apsolutno kvalitetan izbor vina, vinara i radionica, ma taman da se stvarno obistini – najšarmantniji festival u Hrvatskoj.
Vidimo se definitivno i dogodine, šator sa sto vrsta vina na deset metara od plaže – Riba kupljen.
——————-
Nego, zašto na tabli ispred Tučepa piče “Dobro došli u Tučepi”?
4 komentara
Tucepi je ispravno, a ne Tucepe ili Tucepa. Potonje je BiH varijacija. 🙂
bit će da u tom mjestu nemaju padeža 🙂
no, doista, na tabli nije greška, Tučepi ne daju padežima ni blizu
e ne mogu vjerovat! pa i ja bila tamo u isto vrijeme na istom mjestu! kako sam mogla ne vidjeti te??!? :/
E jesi puno propustila.