Boškinac: Sjajna paška vinska priča Borisa Šuljića

U prostoru HKD Napredak u Zagrebu predstavljena je vinarija Boškinac s otoka Paga

by Ribafish
0 komentar

Boris Šuljić je bez ikakve sumnje legenda otoka Paga. Radnik, vinar, ugostitelj, vizionar i čovjek koji nikada ne staje. Osim što je postavio Pag na listu otoka s najkvalitetnijim vinima i restoranom, uza sve to stigne i širiti svoju priču o obožavanju svega onoga što radi. A radi stvarno divne, velike stvari…

Uz uvodnu riječ Vjeke Madunića i vinske komentare Tome Jakopovića, ovog smo ponedjeljka u Napretku satima uživali u riječima, ljubavi i vinima ovog velikog čovjeka. Svaka mu čast i hvala na tome. Orange, odnosno jantarno vino Ocu je nešto  najdojmljivije što sam kušao ove godine, pa ako naletite…

Službena objava:
Prije nego li predstavim četiri od osam kušanih vina potrebno je kazati koju riječ o nastanku danas vrlo uspješnih hotela, restorana i vinarije. Početkom dvijetisućitih Šuljić odlučuje na svojoj starini sagraditi novi podrum s modernom preradom grožđa. Istovremeno u jednoj od rijetkih zelenih oaza na otoku Pagu, novaljskom polju, zasađeno oko 30.000 trsova gegića, chardonnaya, cabernet sauvignona, cabernet blanca i merlota.

Tradicionalna sorta ovoga kraja gegić presađen je iz Povljane, a popularnu otočku žuticu, jedino vino ondje, sačinjavali su još trbljan, višan i topol. Već prve ozbiljnije berbe, vinograd je posađen 2001., 2004. i 2005. pokazale su potencijal crnih sorti, a Šuljić se od početka odlučio za klasičnu bordošku kupažu. Već Boškinac (cuvée merlota i CS-a) 2006. i 2007. su dobili najviše ocjene na prezentacijama. Od tada to je prvo vino kuće ali je kroz tih dvadesetak godina Šuljić došao i do odličnih bijelih kupaža Grand cuvée, orangea Ocu, pjenušca VIAZ i potentnog Lasina (po mnogim ocjenama dalmatinski pandan pinotu crnom).

U međuvremenu su iznajmljeni vinogradi na posedarskom području s crnim sortama na otprilike 120 m. nadmorske visine u kamenu. Sada je vinar upotpunio ono što je zamislio kao svoj vinski portfelj i zaokružio količine na oko 40000 butelja godišnje, od čega je gotovo trećina Boškinac cuvée – perjanica vinarije.

Pjenušac VIAZ 2018 (od iskrivljenog talijanskog viaggio, svojevrsno putovanje s užicima) je mješavina gegića, chardonnaya i ugni blanca. Zanatski besprijekorno napravljen, s mirisom bijeloga voća. Grožđe se bere ranije (već oko Vele Gospe) da bi se sačuvale kiseline, a tu je bitan ugni blanc (u Italiji trebbiano veneto). Vrlo užitno vino/pjenušac s cijenom od 110 kuna u podrumu.

Bijeli Grand cuvée 2020 sa 12.5% alkohola (sastoji se od debita, chardonnaya i sauvignona na sur lieu pomiješanih s gegićem i pošipom). Vino je odležalo u novim barrique bačvama od 500 litara. Šuljić: “Ovo je vino odraz naše želje da ozbiljno tretiramo bijele sorte u vinogradu uz nadopunu s pošipom i ugni blancom. Mislim da smo u tome uspjeli.” Cijena u podrumu je 240 kuna. Opći je zaključak da ovo vrlo ekstraktno vino može rasti i da će svoj vrhunac doživjeti za 2-3 godine. Jakopović: “Vino je slasno, mineralno, čvrsto s lijepim taninima. Osjetim bijelo i žuto voće”. Vinar je također zadovoljan s rezultatom, ali su to još uvijek relativno male količine.

Luzar rose 2020 sa 13.5% alkohola (u lokalnom rječniku ruža) je strukturnije vino, kako kaže vinar malo više foody. Bez maceracije rađeno s grožđem iz Posedarja i Nadinskog polja. Etiketu s motivom ovce je u rekordnom vremenu izradio studio Sudar (ilustrator Vedran Klemens je autor ilustracija) dok su osnovni logo Boškinca su realizirali Bruketa i Žinić. Inače, kako nam je objasnio Šuljić, popodnevna pobožnost u crkvi se također naziva luzar. Cijena u vinariji 75 kuna. Nakon što smo ga kušali možemo sa sigurnošću utvrditi da je i lijep kao ruža i dostojan pobožnosti.

Ocu orange iz 2020. nastao od gegića je prava posveta pokojnom ocu. Puno truda oko gegića, nije hermafrodit, kompliciran u uzgoju, maloga roda i vrlo ovisi o vremenskim prilikama. Grožđe je brano ranije i birane su samo zdrave bobice. Maceracija je trajala tri tjedna. To su 500 litarske bačve u kojima je vino bilo godinu dana. Šuljić berbu iz 2015. smatra svojim najboljim vinom. Jasno, svaki grozd je prošao kontrolu ručno. Tako da je vinar od 2012. kada ga je radio prvi put do 2020. ukupno napravio četiri vina. Teoretski moglo ih je biti devet. Rađeno je oko 5000 boca.

Lasina 2021 je jedna od najpotentnijih dalmatinskih crnih sorti. Mnogi ga uspoređuju sa svjetski relevantnim crnim pinotom. Grožđe je iz Oklaja od Đape, brano u listopadu. Nekada su ne znajući puno o vinu u Dalmaciji dodavali grožđe da ga alkoholno pojačaju i potamne jer im je smetala ta svijetlo crvena boja.

Sorta s ogromnim potencijalom i vinar je misli u budućnosti raditi u većoj količini od sadašnjih 1000 litara. Sedam dana je macerirano i stavljeno u rostfraj. Za ovu priliku je natočeno nekoliko butelja, a vino će još odležavati kad se napuni u boce bar tri mjeseca. Miris i okus crvenog koštunjičavog voća, najviše višnja. Bit će još bolje a cijena u podrumu je 75 kuna.

I na kraju ali ne kao posljednje, dapače, BOŠKINAC cuvée 2016. u omjeru 55:45 merlot i cabernet sauvignon. Ozbiljno vino iz prvih zasađenih vinograda kraj vinarije. Vino uvijek odležava dvije godine u drvu, oko 80% je to francuski hrast. Jasno, za ovakvo vino biraju se i godine, i ako je bilo jako kišno ili posolica kao 2008. 14. i 19. – tada ga ne rade. Jakopović: “Ova slađe u vinu je zapravo zrelost tanina. Svileni su i ima ih puno. Vrlo elegantno vino zavidne strukture-dugačko, pamtljivo.”

Na kraju nekoliko značajnih razmišljanja Borisa Šuljića koja otkrivaju njegovu vinsku i poslovnu filozofiju: “Jedna generacija se ne bi trebala zanositi osvajanjem velike pozicije u tržišnom smislu. Važno je da se izgrađuje know how, povjerenje… Važna je vjera u to da što radiš ima smisla, nitko te nije tjerao. Ne znam da li me moja ustrajnost učinila boljim ali me učinila jačim i istrajnijim. U poduzetništvu postoji više kategorija energenata, važno je odabrati one koje tebi odgovaraju i koje će na kraju dati rezultat”.

Boškinac je i mali boutique hotel (osam soba i tri apartmana) koji je prije korone imao odličnu popunjenost a još 2007. su dobili Plavi cvijet Hrvatske turističke zajednice, kao i prvog Adriana (najbolji mali hotel u Hrvatskoj) u anketi Slobodne Dalmacije. Boškinčev vrlo poznati restoran je dobio Michelinovu zvjezdicu 2020. godine. Tako je Restoran Boškinac ušao u društvo sedam odabranih restorana u Hrvatskoj. Sve ovo je uspio Boris Šuljić, sa svojom obitelji i suradnicima, postići u posljednja dva desetljeća! Samo naprijed.

Tekst: Vjeko Madunić
Foto: Marko Čolić

I ovo bi vam se moglo svidjeti

Ostavite komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.