Bistro Prigradica: Girl power na staroj rivi za vrhunski gurmanski užitak

by Ribafish
0 komentar

Njezine prekrasne, kao tupim nožem odrezane stijene pored mora, privlače poput kriški neke iskonske, vapnenačke torte. No, ako vam se više sviđa kupanje skakanjem s velikog lukobrana i rive, korčulanska, odnosno blatska Prigradica ima i to.

U tekstu o Blatu smo već naveli koliko smo zaljubljeni u ovo mjestašce s pogledom na Hvar i Šćedro, ali dok nam mladi vinar Matej Jovanov nije rekao za postojanje Bistroa Prigradica, nismo ni primijetili da postoji. O kakva greška, koja je srećom početkom ovog tjedna ispravljena…

Upravo tamo gdje sam nekad skakao u more i pričao s lokalcima uz dućansko pivo, dok je prijatelj bario curu u jednoj od kamenih kućica odmah prije uzbrdice, na prekrasnoj maloj terasi ispod obiteljske kuće, smjestio se ovaj autohtoni, mali restoran koji u sebi krije veliku dozu energije… Popili smo gemišt s drugim glasom Prigradice, Maxom Hozićem i pozdravili se sa ženom pod maskom, pa s drugom, i na kraju sa svima – same žene!

Da nema toga što žene ne mogu same, uvjerili smo se vrlo brzo, a pritom čuli i priču o objektu koji radi od davne 1973. godine… Vlasnica, gospođa Diana Jandrić, nas je dočekala raširenih ruku, a sigurni smo da je isto tako širok bio i osmijeh ispod maske. Naime, ovdje se zaista puno drži do poštivanja epidemioloških mjera, dezinficiraju se stolovi ispred gosta, a osoblje osim maski nosi i rukavice!

U ovo nesigurno vrijeme, to nam je zaista odmah zapelo za oko kao ogroman plus, pogotovo kad smo vidjeli da su dezinfekcijska sredstva dostupna svugdje, a za ono u wc-u, kaže Dijana da je tu bilo i prije cijele situacije s virusom. Svaka čast.

Prošli smo kroz unutrašnjost restorana, gledali narodne nošnje, slike, ne previše detalja niti prostora, jer ipak je ovo – obiteljska kuća. Nakon što smo se smjestili, smjestili smo i našeg psa koji je osvajao ostale goste u restoranu i večera je mogla početi. Krenuli smo s pozdravom iz kuhinje koji je u slučaju ovog bistroa došao s košaricom brusketa prepečenih na roštilju uz maslinovo ulje s peršinom, češnjakom i ružmarinom.

Još topli kruh je upijao sve arome i morali smo se lupati po prstima da prestanemo na vrijeme. Veliku je pažnju Diana posvetila vinima te smo večeru započeli uz lokalni pjenušac Tris koji od sorte cetinka Matej Jovanov radi s dvojicom kolega – Igorom Radovanovićem i Nikolom Miroševićem.

Hladno predjelo je došlo u obliku slanih inćuna, savuru od srdela i salate od hobotnice na zanimljivim drvenim pladnjevima – odmah smo znali da se tu velika pozornost pridaje serviranju i dekoraciji. Uz hladno smo predjelo popili čašu Cetinke Jovanov i opet je to bio pun pogodak. Ovo lagano autohtono vino otoka Korčule smo već proglasili vinom ljeta, i savršeno je svojom nježnošću i svježinom milovalo nježnu ribu i ozbiljnu salatu.

“Molimo vas, samo neka porcije budu manje”, zavapili smo kad smo vidjeli da nas čeka još puno toga uzbudljivog. Ali nisu bile manje. A nismo ni mi puno ostavljali za sobom pogotovo kad su stigle mušule, odnosno dagnje, tek blago začinjene i ravno na stol donijele more u koje smo gledali preko nekog krivo parkiranog auta. Onda je Diana to vidjela, otišla do nekog lika na rivi i on je – pomaknuo auto. Prigradica je čudo!

Uz minimalizirane mušule, bez brašna i mrvica poslužene u ogromnoj oceanskoj školjci je stigao i rižoto od kozica, a sve se fino stopilo s Pošipom PZ-a Čara pod vodstvom još jednog velikog otočkog znalca i profesionalca – Janka Jovanova. Jedva smo dočekali glavno jelo, platu školjaka i povrća, od slasnih jakobovih kapica do kozica s grilla uz svježe domaće povrćke, nismo znali otkud bi prije krenuli. Uživali smo u svakom zalogaju dok se točio Pošip Jovanov, vino kojem daju velike šanse da dogodine bude epohalan. A ni sada se nismo žalili, dapače, ta aroma badema, ufff…

Da šećer dolazi na kraju, to svi znamo, a za večerašnji desert je bila zaslužna Dianina kćerka koja je dokazala da će bez problema uskočiti u mamine cipele jer nas baš iz cipela izbacila njena vrhunska rožata. Nikako preslatka, sočna, taman tvrda i zove na još.

A da bi još lakše klizila, uz nju je Diana otvorila Grk Defora vinarije Bire, jedan od vrhunaca vinskog smisla otoka Korčule, a bogami i šire. Jedva smo se rastali i od tanjura i te zadnje boce dok smo u veselom razgovoru sa ženama koje stoje iza ove divne večere pretresali otočne priče. Ispričavamo se ako se nismo dali otjerati, ali Defora, to ne smije ostati nepopijeno….

Što na kraju reći, osim da nas je sram što prije nismo znali za ovo sjajno mjesto s izvrsnom atmosferom i prekrasnim domaćicama koje će vam na svaki način pokušati i uspjeti uljepšati večer. Što je najgore, nismo ni došli do ribe, po kojoj je ova konoba s dušom u biti i najpoznatija. Ništa, stižemo najesen.

Zaljubite se i vi u Prigradicu, što prije, mi se vraćamo početkom listopada!

 

Tekst i fotke: Vilicom kroz Hrvatsku

Bistro Prigradica
Prigradica bb
+385 (0)20 841 087

I ovo bi vam se moglo svidjeti

Ostavite komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.