Vijetnam: Prekrasan dio svijeta za izvrstan provod
Siječanjska depresija i sivilo s jedne, te zaljubljenost u dalekoistočnu kuhinju, daleka putovanja i sunčane plaže s druge strane, bili su glavni razlozi za naš odlazak na jug Vijetnama.
———-
Siječanjska depresija i sivilo s jedne, te zaljubljenost u dalekoistočnu kuhinju, daleka putovanja i sunčane plaže s druge strane, bili su glavni razlozi za naš odlazak na jug Vijetnama. Iako većina naših ljudi ovu veliku državu s više od sto milijuna stanovnika najčešće brzinski proleti od sjevera do juga, što je kao da putujete od Splita do Stockholma, mi smo ponijeli samo ljetnu robu i odustali od ljepota sjevera te u tri tjedna totalno odmorili i dobili opaku farbu na kojoj nam sad svi zavide.
Naravno, kad letiš toliko daleko, želiš vidjeti što više toga, no poučeni iskustvom sa Šri Lanke gdje smo svakih dva dana mijenjali lokaciju i vratili se doma umorniji nego prije godišnjeg, ovaj put smo odlučili pošteno odmoriti, ne juriti i sve je zapravo bilo dosta spontano.
Za putovanja smo se odlučili 30.12., 31.12. smo već uzeli karte preko Turkish Airlinesa za 750 eura, s presjedanjem u Istanbulu, od kojeg do Ho Chi Minha ima nešto više od deset sati vožnje te krenuli na trotjedno putovanje 14.1.. Po grupama za putovanja u Vijetnam ćete često vidjeti da se prodaju fast track opcije za ulazak u zemlju. Naime, kad sletite u Ho Chi Minh, čeka vas ozbiljno dugačak red ljudi. Činit će vam se da će to trajati vječno, ali iako smo i sami tako mislili, ušli smo u zemlju za pola sata. Nikako se ne isplati plaćati dvadesetak eura po osobi za fast track, barem po našem mišljenju.
Prednost Vijetnama je bila što od kolovoza 2025. Hrvatska više ne treba vizu za ulazak u zemlju.. Vijetnam je poznat po streetfoodu (ali doslovno!) pa nismo brinuli o hrani i piću nego ponajviše uživali među lokalcima na cesti što bismo preporučili svima. Zaboravite recenzije i preporuke. Hodajte, puno hodajte i tamo gdje vidite puno lokalaca i zamiriše vam, e tu samo stanite i uživajte.
Kako sam davne 2013. tek okrznuo ovaj kraj na proputovanju kroz Tajland i Kambodžu, htio sam utvrditi gradivo, pa smo tako obišli užurbani glavni grad Ho Chi Minh, poljoprivrednu deltu rijeke Mekong (seosko domaćinstvo i agroturizam i grad Can Tho), kupališno partijanersku rivijeru uz istočno kinesko more Mui Ne, te na kraju vijetnamski Chamonix – Da Lat. U ovom najčišćem i najfrancuskijem gradu na putovanju (Vijetnam je dug vremena bio francuska kolonija) je bilo i najhladnije, oko 24 stupnja, dok je na drugim destinacijama bilo oko 30 – ekipa koja je bila na sjeveru oko Hanoija se fino smrznula na zagrebačkih +4.
Iako smo ponajviše od hrane i pića, obišli smo i lijepe pagode kod Binh Minha i Da Lata, muzeje vijetnamskog rata nismo jer nam je dosta ratove i repova, pa je tako većina vremena bila posvećena istraživanju kuhinje i konačno, opuštanju. Naravno, obišli smo i sve moguće tržnice na koje smo naletjeli. U Vijetnamu se jede stalno, doručak je na ulicama od 6 ujutro i to u vidu malih pokretnih roštilja, juha i peciva, a neka vas ne iznenadi i gomila mladih koji jedu i piju na cesti u 3 ujutro, i to u „restoranima“ koji preko dana ne postoje.
Vijetnamci stalno nešto grickaju, štapićima vješto u usta ubacuju rižu i rezance dan i noć, a upravo ova zemlja prednjači po najmanjem broju pretilih. Vidjet ćete puno ljudi s maskama, kako zbog velikog zagađenja od tisuća motora, tako i zbog toga što je bijela put znak višeg sloja. Semafori u Ho Chi Minhu služe kao i kamikazama kacige, kad idete preko ceste, uhvatite se za ruke i samo polako, nemojte stajati i prepustite se tijeku prometa. U početku je malo jezivo i kaotično, ali kasnije se naviknete i počnete prepoznavati red u tom neredu.
Prije polaska instalirajte neku aplikaciju za internet (ja sam bio poluzadovoljan s AirAlo), i svakako Grab za taksi. Nemate opciju hrvatskog vozača, ali za euro možete naručiti – motorista! Nismo probali, iako je rentanje skutera svakodnevnica, nama nije bio u planu, no ako ste vični ovoj vrsti prijevoza, to je definitivno najbolji način za obići Vijetnam. Mi smo u gradovima koristili već spomenuti Grab, a među gradovima smo našli privatne vozače preko Facebook grupe Vietnam Travel Guide.
Hotele smo našli preko Bookinga, a definitvno najveća pobjeda je bio resort Little Mui Ne cottages. Naime, s cijenom od samo 50 eura za noć, nismo puno očekivali, no Kasandra je zaključila da hotel ima najbolju plažu i da je value for money odličan. I tako je i bilo. Prošetali smo cijelu obalu u potrazi za boljim hotelom i plažom. Nižu se tu kilometri hotela s bazenima za Instagram, no naš je još uvijek imao najbolju plažu. Iako su sobe bile skromnije (sve je bilo uredno i čisto), plaža, vrt i bazen su nas toliko osvojili da smo početna tri noćenja produžili za još pet i nismo požalili. Mui Ne je imao pijesak, palme, more, hranu, ljude, ma baš sve što nam je trebalo za savršen bijeg od siječanjske depresije.
Dobro je znati!
Da Lat – posjetiti Night market pogotovo petkom kad dođu tisuće ljudi iz provincije i svi skupa se cjenkate oko jagoda, kestena ili sušenih lignji! Toliku rijeku mladih veselih ljudi koji se druže i vesele nismo već dugo vidjeli.
Ho Chi Minh – kvalitetna pivska craft scena, iako su lokalna piva nevjerojatno jeftina, oko 50 centi za 0,33, kvaliteta i nije epohalna, ali mikro pivovare Belgo i The Heart of Darkness imaju fantastične aleove, na žalost, po europskim cijenama. Ho Chi Minh je intenzivan grad, gdje god zalutali, nešto se događa i vrlo lako postane previše. Radite pauze. Sjedinite, uzmite kavu ili sok, pojedite nešto i samo se prepustite.
Mui Ne – ribarsko selo je na granici ekološke katastrofe, ali nudi kilogram živog jastoga ze deset eura, hlapove, škampe, školjke i još pregršt divnih morskih delicija, nemojte se bojati jesti tamo, a i na drugim street food štandovima. Bolje ćete tamo jesti nego u dobro ocijenjenim restoranima.
Većina ocjena na Googleu je nerealna – vrlo često ugostitelji vuku za rukav i čekaju da date visoku ocijenu lokalu pa oni turistički orijentirani imaju često imaju daleko bolje ocjene od manjih lokala koji to zaista zaslužuju.
Vijetnamska kava
Kasandra i ja inače popijemo jednu kavu dnevno, u zoru, a ta je opaka turska „močvarica“, praktički žličica mora stajati okomito – i bez nje ne funkcioniramo. Kava u cijelom Vijetnamu je okusom i izvedbom te kreativnošću jedna razina više, dakle to je čudo! Koriste sortu robusta, stavljaju puno šećera, po želji i kondenziranog mlijeka, a onda na red dolaze dodaci u vidu karamela, soli, kokosa, ili meni apsolutnog otkrića – žumanjka!
Ono što mi je baka na Korčuli zvala „jaje u šorbulu“, odnosno žumanjak zamućen sa šećerom i kapi kave, ovdje je deci kave, poslužen u posudici vode, i osjeti se sva ljubav svijeta! Kalorijska bomba, ali i čista sreća. Naravno, i ice coffee s kokosom je priča za sebe, dok je kava koju je probavila lasica ipak malo više turistička priča za one koji ne znaju što bi s novcem…
Vijetnamske juhe
Iako će vam jutro u Vijetnamu vjerojatno početi snimkom s razglasa nekog motorista da kupite Banh Bao, moja preporuka je da, bilo da ste u hotelu s doručkom, ili ste samo zakoračili na cestu – naručite pho. Pho je u principu juha, vrlo slična našoj europskoj, ali s par inačica – ima više raznog povrća koje se prepeče prije kuhanja, hrpa začina, a meso se zna krčkati i desetak sati. Kad naručite pho, teta vam u posudicu ubaci šaku rižinih rezanaca, prelije s toplim juhom, ubaci par komadića mesa (piletina, govedina, tetive, svinjske kosti, pačetina, čak i fileki!), raznih trava i doda štapiće i žličicu.
Ali to nije sve, jer imate mogućnost dodatka soja sosa, ljutog umaka od paprike, limete, još pet vrsta zelenjave i ono najbitnije – na tanko narezane čili papričice jačine 7,5/10. Da mi netko to ponudi u Zagrebu, sam bi se morao odfrendati, ali ovdje to toliko prija. Mislim da sam u tri tjedna pojeo više juhe nego tijekom cijelog školovanja, čudo!!!
Vijetnamski ljudi
Vijetnamci su sitni, radišni, nasmijani, vrijedni i gotovo uvijek u pokretu, sušta suprotnost Šrilančanima koji su više od fjake. Naravno da se mijenjaju od regije do regije, baš kao i Hrvati, ali nekakav kompletan dojam je da opće siromaštvo žele promijeniti na bolje i stvarno se puno trude. Svi lokalci koje smo upoznali se žale na sporost i neučinkovitost države i birokracije, ali radom i upornošću to pokušavaju ispraviti. Kako podržavamo male vijedne lokalce, tako smo par dana proveli na selu kod Susan u blizini delte Mekonga, ogromne, šeste po veličini rijeke u Aziji, u koju sve države bacaju previše otpada pa i nije nešto od slikanja. Riža rađa triput godišnje, tu su plantaže kokosa, papaja, banana, velika ribogojlišta i mogućnost škole kuhanja lokalnih specijaliteta, pa smo radili palačinkice od kokosa, strugali isti, motali tjesteninu i jako puno toga naučili.
Bao nam je bio vodič po selima oko Can Thoa koja žive od rijeke, Floating marketu (nasred rijeke smo jeli savršenu juhu spremljenu na čamčiću!), farmi kakaovca, tvornici tjestenine, apsolutna preporuka, U Mui Neu smo pak upoznali vlasnike novootvorenog beach bara pa se jednostavno zaljubili zbog duha i odnosa prema obitelji. Naime, vlasnici su zbog kćerke koja je imala problema sa zlostavljanjem u školi u Ho Chi Minhu odlučili napustiti grad i djecu ipak odgajati pored mora. Njihovo zajedništvo i ljubav prema životu se tako osjeti da smo i mi svaki dan svraćali po malo tog divnog duha.
Vijetnamske cijene
Valuta je dong, a najveći je problem što je na svakoj novčanici Ho Chi Minh u drugoj moneti i vrlo sličnim bojama. Inflacija je gora nego u Srbiji pa za 100 eura dobijete 3.000.000 donga, uglavnom u novčanicama od 500.000 donga koje su nijansu manje plave od onih od 20.000 donga, što vas zna zbuniti. Vijetnam je definitivno value for money zemlja, a jednom kad u glavnom gradu po najboljem tečaju zamijenite eure u zlatarni (u drugim gradovima je najbolje mijenjati u ruskim apotekama, da dobro ste pročitali), osjećat ćete se kao da vam je netko u Saboru. Lokalno pitko, ali samo pitko pivo Saigon možete naći u trgovinama već od 50 centi, u barovima oko 70, obrok na cesti varira od 1-2 eura, dok ćete u lokalima plaćati bogami i puna tri.
Magnetići su nakon cjenkanja (koje je obavezno, uvijek smanjite ponuđenu cijenu barem na pola uz frktanje i odmahivanje, mooolim, kaj ste vi normalni, nema šanse…) oko 30 centi. Torbice i obleka su također u bescjenje, a kako su mi na aerodromu razbili kufer, s dosta straha sam išao kupiti isti na tržnicu i vratio se s novim Samsonitteom (s dva t) za 30 eura. Preživio je let! Ukratko, Vijetnam je vjerojatno najpovoljnija zemlja svijeta za neki srednji sloj koji ne traži luksuz, a želi iskreno uživati.
Loše strane
Higijena je u najmanju ruku upitna. Svjesni smo grozne činjenice da se ni u Hrvatskoj više ne čisti kao nekad, i da su loši ljudi potpuno nezabrinuti na prirodu i ekologiju, ali ovdje je situacija puno gora. Sve je krcato plastikom, smećem, štakori prolaze na metar od tebe i skoro pa te pozdrave, vodu nije preporučnjivo piti, kao ni led ni sirovo povrće na cesti. Čak se ni zubi ne bi trebali ispirati vodom iz pipe. Najbolji lijek je jesti ljutu juhu i druga jela s dodatkom čilija i inih umaka, kao i trgnuti malo žestice prije izlaska u šetnju, mi smo za svaki slučaj ponijeli bocu Epulona i učili lokalce o blagodatima hrvatskog pelina.
Njihova rakija i nije nešto. Drugi problem je da su svi vozači taksija i drugih prijevoznih sredstava kašljucali i kihali, ali i tu smo se izvukli. Treće i zadnje je da svi oni koji su naviknuli na prozirnost Jadrana, ovdje – neće doći na svoje jer je obala pješčana, zimski vjetrovi konstantni, pa kupanje u moru i nije neka sreća. Zato svi hoteli imaju bazene i problem riješen!
Tri korisna savjeta za sve one koji planiraju otputovati u Vijetnam
Jedite svako jutro Pho s puno čilija i impregnirat ćete si želudac pa možete jesti sve živo i neživo
Ponesite samo tenisice, kratke hlače, majicu, otvorite srce divnim ljudima i ostavite sve brige u Hrvatskoj
Veselite se činjenici da ćete probati najbolje voće i piti najbolju kavu u svom životu
