Suđa pranje – nije uživanje

1.2K

Dnevnik Drčnog Domaćina 4

Suđa pranje – nije uživanje

Kava, kraljevstvo za kavu, želim kavu!

Promrmljam i shvatim da stan trenutno dijelim samo sa svojim rastavljenim šestogodišnjakom, koji u 06.00 kad zvoni budilica – nikako nije raspoložen da mi ispuni tu želju.
Krckav i kilav poput svakoga tko je prešao četrdesetu, a bavio se sportom, ne dižući stopala više od minimuma dolazim do kuhinje i palim prokleto svjetlo.
Naravno, džezva i moja omiljena šalica nisu u plastičnoj posudi za sušenje, dakle – nisu oprane.
Pogledam u sudoper, a tamo Galipolje, Gazimestan, Čavoglave nakon Thompsonovog koncerta, Rubelj nakon Žaka…
Sve puno od jučerašnjih gostiju, djece, jurnjave, šlaga, a dva najbitnija oruđa za početak dana su negdje na samom dnu, zatrpana tanjurima, posudama, dijelovima sokovnika i uglavnom svim raspoloživim escajgom…

Kao i svako muško – nemam dostojnu zamjenu za The džezvu.
Naime, u onoj drugoj, rezervnoj, nikad mi ne ispadne jednako ukusna moja najdraža prva jutarnja gusta muškobanjasta Turkinja.
Espresso je za gejeve, močvarica u kojoj žličica ostaje okomito – šuta dupe!

Pa pokušavam zavući ruku negdje u dubinu brda, nadajući se da vještine stečene u Jengi neće iznevjeriti.
Osjećam se kao veterinar na Aljasci, jer sam ipak pedantno picajzlasto stvorenje koje stavivši prljavo posuđe u sudoper – isto i namoči.
I niz rukav pidžame mi se slijeva pola litre mrzle vode, pa odskočim i uzrokujem omanji suđni potres.

E ako sam ih dosad i mogao napipati, sad više nema nikakve šanse.
Provjeravam je li se Junior probudio, nije.
Ušuškam ga, stavim pidžamu na sušenje i krećem u prvo jutarnje pranje suđa.

Prokleto je glupo glumiti frajera na krivim mjestima.
Tako sam i prilikom nedavne adaptacije, suočen s nedostatkom mjesta u kuhinji (zbog glupog dimnjaka koji nije ni u funkciji) totalno zaboravio na mjesto za perilicu suđa.
Mali šovinist iz dubine mene tada je naglas rekao – “Pih, perilice su za lijene babe, ionako koristim samo džezvu, šalicu, par tanjura i najviše tri rajngle, i to kad dođu gosti. A kao da je problem oprati par čaša i vilice, helou?”

Požalio sam svaki naredni put kad bi trebalo prati nakon zajedničkih obroka s Juniorom, jer kako ne želim da jede smeće, barem jedan obrok je krcat povrćem ili mora biti juha.
A to, osim što treba skuhat – treba i prat.
Pa psujuć u sebi sočno, suđe krećem prati ručno.

…

Cijeli tekst potražite u novom broju magazina Dom & Dizajn na svim kioscima…