Žvake mog djetinjstva…

Sjetih se kako se žvakalo nekad…

Kao malom mi nisu dali cigarete, pa sam ih uzeo sam.
Kao i svaka budala koja ne sluša roditelje nego se pravi pametna.
Pavle je našao kutiju Marlbora na obali mora, ja babi maznuo šibice, popeli se na vrh rogača i zapalili.
Osim što sam se skoro izrigo i udavio, od iznenađenja mi je cigareta ispala ko niz fliper na hrpu lišća i iglica.
Brzo smo ugasili požar, jer Korčula u srpnju baš i nije otporna na vatru bilo kojeg oblika.
Od tada više nisam palio.
Imao sam 8 godina.

Došao sam tada svojoj najdražoj baki i žicao je drugu Cigaretu.
Žvaku.
Mislim da ju je proizvodila Kolinska ili Kolynos ili Koloys.
Uglavnom, Slovenci, koji su tada bili sinonim za dobru žvaku.

Osim te cigarete koju si moro trtljat tri sata noktom ili žvakat masni papir.
U rangu kestena.
Pečenih.
A baka je znala trik – protrljati cigaretu brzo među dlanovima.
Trlj-trlj i za par sekundi – papir u jednoj, tvrda glista u drugoj.

To mi je bila glavna fora sve dok Smile nije pokazao JNA trik kako se tvrdo kuhano jaje guli jednom rukom.
Najdraže su mi cigarete bile one Džuboks (sa tvrdim “Dž”. Ili je magazin bio sa Dž a ovo original?) i sličicama rok bendova, bilo je i onih u čijem bi pakiranju dobio jednu igraću kartu, sličicu jedrenjaka, a kasnije su došle one voćne, njami…

Prvu žvaku sam inače – proguto.
Jer sam mislio da je kiki.
Bila je talijanska, ona Šarena kuglica,

koju je kasnije besramno kopirao Kraš s odvratnoćom imenom Bimbo – komadu kartona koji je umro u tegli šećera.
Tad je kod mog omiljenog Šiptara na kiosku s kokicama bilo i velikih odvratnih šarenih lizalica i pokoja Žvaka-medaljon sumnjivog porijekla, kakvoće i okusa.
Majka me, srećom, čuvala tih sranja i potkupljivala kestenima, kuruzom ili košticama…

Kako tada još nije bilo današnjih dražeja (sve do Efekte), osnovni oblici uz već navedene kuglice, medaljone i cigarete bili – pravokutnici cca 3×2 cm te duplo duže i triput tanje pločice.
Oblikom je odudarao jedino kiselkasto-ekast komad kamena zvan Softy, koji je bio koristan isključivo za velike balone i probleme s kočenjem vilice.

Dakle, pravokutnici su imali svoj vrh 1979. godine kad se u kiosku kraj moje škole za dinar moglo kupiti Žvečilno gumo C od limuna, naranče i limete te Bazooku od nezaboravne arome gustog američkog masnog šećera.
Ne znam zašto je ikad iko prestao proizvodit te C žvake, ne znam jel to bilo od Šumija ili Žita, ali dabogda mi još jedno jaje na čelu naraslo ako to nije bio proizvod u rangu Vegete, Bajadera ili Pionirovih Medenjaka…
Idioti.

Moj pokojni ujak sjajno je tih godina (1975-85) dozirao poklone s dalekih putovanja, pa sam u desetak godina dobio kemijsku sa satom, maketu bumeranga koji se ne vraća, igricu na Snoopyja i te 1979. – neke američke a la Softyce od lubenice.
Sa stripom na omotu.
Sat vremena okusa lubenice i toliki baloni da mi je jedan ostao na tjemenu.
Bio sam glavni u razredu, čak sam htio puhat curicama u facu za pare koliko je fino i drukčije mirisalo.

Nažalost, kako jedna žvaka ipak ne može trajat duže od tri dana (da, ostavio bi je kraj kreveta, pa ujutro odma…), tako je prošlo i tih 20 dana svibnja kad sam bio faca.
Mislim da su me zato izabrali za predsjednika razreda.
Ne, nisam nikom dao ni pola!

Puno kasnije smo dobili fine okuse pojavom brenda imenom Hubba Bubba, ali nakon prvr tri minute kisele šećerleme, em bi okus ispario, em bi se žvaka rapidno smanjivala i za pola sata nestala.
Najveća prijevara žvakopedije.

Da nije bilo još većeg lopovluka – Brooklyn.
To su donosili oni koji su išli u Trst, a kako mi nismo išli u Trst, ja sam bio zavidan i uskraćen sve dok i mi nismo otišli u Trst 1983, pa sam mogao kupit dva paketa bruklinki i jednu limenku cuge.
Dan danas ne znam jesam li trebao kupiti limenku kole a ne fante (možda bi me opet izabrali za predsjednika), ali u talijansko smeće s američkim potpisom sam se duboko razočarao.
Okus linoleuma na koji se posro ljuti kanarinac.
A i to se zgubi nakon minute…
Loše.

Tada smo žvake keljili pod stol.
Bio je jedan tip koji bi u krizi odgrebo neku svježiju i stavio je u usta.
Ne, nisam.
Dok se neki dovinu drugim retardizmima kao ovi nasuprot pekari u Zenici koji lijepe žvake na drvo.

U to doba se u nas pojavljuje nešto imenom Krcko.
Nazovimo to najvećim promašajem hrvatske industrije uz pojavu Jure Radića.
Efekta je bila nešto bolji proizvod, ali mi se uvijek keljila za zube.
A i stara je jela paket dnevno kad se odvikavala od cigareta (Kolumba, ne žvaka), pa me taj nikotinsko-efektni zadah dok bi mi pomagala oko fizike lagano udaljio od mogućeg obožavanja istog zelenog kvadratića.

Onda je mama žvakala i one bez šećera, šatro Antinikotinske, ali sad se nemrem sjetit imena.
Bile su nekako glatke, znojne i bez okusa, bljak.
Kao i one Pepermint koje su brzo nestale jer si nakon minute žvakao svilene niti.
Od toga su bile gore samo Koloysice – apsolutno neskidljive s ičeg!

Najbolji su okus imale Juicy fruits, ali bi on nakon pet minuta postajao gorak i teže žvakljiv.
Slično je bilo i s Bazookama.

Pet minuta fino, slatko, cvjetno i onda brzo ispljunut jer prelazi u mučenje.
Baš kao i s Bubble Dubble koje nikad nisam shvaćao ozbiljno jer sam tad već od žvaka tražio ispravak zadaha a ne slađahnu aromicu…

Čunga Lunga je bila slovenska nasljednica “C”-a, ali me nikad nije osvojila.

Nedorečen okus, u 95% slučajeva loš stripić, i ono najgore – manji format.
Sve mi uzmi, kvantitetu ne!

Helf žvake su produkt modernog doba, ali zbog Brooklyn znojnosti ne prolaze.
U Americi 1997. i dalje nisu čuli za dražeje, pa sam papao dobre stare Wrigley’s.

Veliki povratak žvaka najavio je grafit koji je nastao kad je bila kriza s lovom u komšiluku, pa bi tete u dućanu umjesto ostatka davale žvake.
One Turske, jezive, tvrde, gadne i nikakve s glupim naljepnicama lošeg ljepila.

I kad je neki krizer napisao:

Zakon!
Najbolje do pojave današnjeg vlastodršca.

Iako nikad nisam saznao kakve veze ima spearmint sa spermom.

A kad je došao Orbit, lagano smo se navukliii…

Uz bezbrojne promašaje poput okusa limuna koji nestaje, lubenica koje evaporiraju i onih jakih ko disolvo od kojih peku oči

te previše, ali fakat previše novotarija samo na šljokice a ne na kvalitetu – klasični plavac i dalje ima mjesto u mom ruksaku.

Winterfresh je samo blijeda kopija, nadomjestak, poput Ž(v)aka i Kindlice…

——————————————————

PS. U utorak sam hodo pokraj firme, i jako lijepa teta s pjegicama mi se pakleno nasmiješila tako da sam zgnječio jogurt u ruci. Gospođo, objasnite!

PS. 2 – Ajmo riješit nagradnjaču, Derza, vodiš!
Osvojite CD QUEENA i Poula Rodgersa u izdanju Dallas Recordsa!
Odgovorite na dva jednostavna pitanja:

1. Kako se zove obrezani leteći kukac na Španjolskom? (šifra 3-4)
2. Kako se zove najperverznija knjiga za one koji se pale na zidne satove? Fuko Ovo Klatno

PS. 3 – Većinu sam slika ukro s:
devilincognito.blog.hr/…/zvakace-gume.html
Fala!