Vrše, hobotnice, tri mrtva cipla i blaženo pišanje u more

1,8K

(Zapisi s mora od prošlog tjedna – part 2)

Kapno je (tim su, naime, obiteljskim nadimkom zvali pokojnog didu), bio totalni obožavatelj sporta, politike i prirode
Ne nužno tim redoslijedom
I to mi je zapanjujućom upornošću (osim politike koje se još uvijek gnušam) uspio duboko usaditi u korijen mozga

Čovjek bi se budio s kronikom dana u 6, poslušao vijesti i odmah trčao drmat malog debelog razmaženog grbavog Purgerčića da bi ga hitio na barku s kojom bi se išlo dizat vrše
Kad imaš 10 let, malo ti ide nakurac orošeni klizavi brodić koji se drnda u svitanje zore prema nekakvom, na 30 metara dubine usidrenom, žičanom kavezu u koji se stavlja mrtva usmrđena riba da bi u kavez ušla druga te živa riba da bi onda ti navečer morao žderat tu posranu ribu umjesto hrenovki, mesnog doručka i pomfrita

S tim da se riba lovila svaki osmi ili jedanaesti dan
A stiropor na površini povezan konopcem s vršom (senjal) morao bi se morao potopit metar-dva da bi se vrša teže ukrala kao ni da sam senjal ne bi bio zakačen od nekog propelera
Zbog čega bi se vrša teže nalazila, teže vadila i još teže bacala nazad
Najveći bi šou bio kad bi se dida forsirao da sam vadi vršu s tridesetak metara, što je bilo malo teže s obzirom da je čovjek imao samo lijevu ruku
Desna je ostala na Sutjesci nakon neke ofenzive – Fašisti su uspjeli sjebat san mirnog mladog čovjeka koji je umjesto da se upiše na agronomski faks, te četrdeset i neke morao bježat pred Talijanima

Pa bi češće vađenje vrše prepustio meni koji sam bio presretan kaj sam se konačno skinul s vesala
Al dida je morao vidit jel ima što u vrši pa bi se netom prije vađenja iz mora kad bi se plijen zabijelio blizu površine obojica nagnuli na jednu stranu barke i više puta znali opizdit, što po provi, što po plavom Jadranu
Uglavnom, ona dvojica iz “A je to” su bili kurac za Kapnota i unuka

Ali to je bilo doba kad je još i bilo ribe pa smo se čak i mi znali vratit s punom kašetom
Znalo se ulovit po par kila cipala, jato salpi, pokoja orada, pic, kantar…
I uvijek grujeva (ugora) koji imaju više prokleto sitnih a oštrih kostiju nego što ujesen ima lišća na Sljemenu pa bi me uvijek nervirali
Jer ako morate golim rukama vadit ugora iz vrše – shvatit ćete i zašto
Kao da hoćeš poševit ženu u PMS-u kojoj si uskratio šoping, pojeo zadnji puding, sakrio telefon i cijelu večer nisi okrenuo s lige prvaka

Najveći je trofej u povijesti familije bio smudut (brancin) od 4 kile, ali taj sam dan prespavao vađenje
Bem ti život
Mislim da bi mi srce stalo od sreće…

Dida je mrzio hobotnice
Naime, cijenio je veliku bijelu ribu
A veliku bijelu ribu su cijenile i hobotnice, koje su ipak bile bliže mjestu događaja i iskoristile pravo prve bračne noći
Jer kad bi vidjele zarobljene ribice u vrši – onda bi se i poslužile

I onda bi iz vrše izvukli po tri prežderane tuste, od sreće i punog želuca prduckajuće hobotnice te oko, kostur i rep od ex-orade od dvije kile
Pa bi dida totalno povaginio i bacao hobotnice po barci, u jarbol, meni u glavu i svugdje, samo da ih ne gleda jer su mu sjebale trofej
Ili bi ih jednostavno pustio jer bi nam frizer bio pun
Pun hobotnica, naravno

Tih godina bi dao desno jaje za sendvič s parizerom i senfom
Samo to sam jeo
Na babine morske delicije bi samo prezrivo frknuo
Ne da bi danas ubio za hobotnicu jednom tjedno, nego bi je i čistio, i kuhao, i pjevao joj, i suđe prao nakon nje, al drukčija su to vremena bila…

Barke, kao ni hobotnica oko Gradine a ni dide više nema

—————————————————————————————–

Katamaran iz Splita danas stiže do Vele Luke za sat i 45
Nekad se vozilo 4-4,5 sata
Jednom sam sreo Maksa i Tomija (one koji su uporno žicali DJ-a u Veloj Luci da pusti Azru umjesto Gibe) u Splitu, a kako je osnovni trajekt Lastovo je bio na popravku pa je vozio neki rezervni
Upoznalo me s Banom pa sam popio na šanku dvije cuge i onda sjeo k dečkima na palubu gdje smo popili par litara lošeg dućanskog
Kad sam nakon dobrih sat i po išao na prvo pišanje – iza broda se još vidio Split
Mislim da smo se taj put 7 sati vozili…
Napio sam se, zrigao, odspavao, i kad smo trebali pristat – Ban je još bio za šankom

Jebem ti život i linije i našu povezanost, Treba mi 9 sati da dođem od točke A do točke B do rođenih staraca
Za nazad pak 10 sati a putnik namjernik je suočen s prebogatim izborom – katamaran za Split ide SAMO u 5.30 a trajekt u 6
Pari ko da su u Malmeu ili Bilbau

Nosim baki finu bombonjericu
Neka gušta
Ko što ću ja ujutro kad prikoljem nožom tri kile priljepaka i složim rižoto od istih

Prolazim starom rutom nakon stajanja na Hvaru
Proizd, neka koča, Gradina, Ošjak, Žaretova kuća, propali hotel, pristanište…
Jebate, je čudno doć tu u jakni i s kapom…

—————————————————————————————–

Dan je počeo sjajno
Hitio sam kamen preko mosta barbe Anteta
Zato cijeli dan jedem ljevicom

Pa sam pogledao u more oko mosta (mol se kod nas kaže most, ne pitajte zašto) i ugledao trak (krak se kaže trak…)
Onda sam izvadio hobu
Oštro oko, refleks, nagli trzaj rukom i tražiš joj rupu na ono malo tijela ispod glave pazeći pritom da ne potrefiš zub među krakovima i ne ogrebeš se obrazom o kamen
Jednostavnije je ostima, ali eto

A ni kamen nije bio jako oštar – više se zrežem kad se brijem
Zadnji put sam hobotnicu rukom izvadio ’97 na Komiži kod birca na Veloj Kamenoj (ili je ta na Rabu, zaboravih) otkad među užom populacijom (DMJ i Von Smile) još uvijek imam status Polubožanstva

A onda najjednostavniji i najbolji recept na svijetu
Izvadit hobotnici puzdro (iznutrice), razrezat na 10 dijelova (8 krakova + glava na dva dijela) i ubacit da krčka u maslinjak, pokrit i otić negdje
Nakon sat vremena kad se drolja triput stisne (ko pišo u bazenu) i omekša kak bog zapoveda – dodat malu žlicu maslaca
Uždrat se bez milosti s naglašenim srkanjem vrhova krakića ko slatkih klitoralnih makarončića

Obožavam bit kraj mora
Ali ovo je danas ipak dlačicu prehladno da bi se okupao
Zato ono pruža i niz drugih gušteva poput bacanja nečeg u njega
Ili vađenja, pogotovo nečeg hranjivog
A kako sam prve dvije točke već apsolvirao, tu je i treća – najslađa
Pišanje u more
Vraga je more slano od soli i minerala – to barba Riba urinira već 36 godina zbog tog savršenog zvuka i slike u mozgu da si u tom trenutku preko mlaza i najboljeg prijatelja u stvari povezan sa svim oceanima i kontinentima svijeta
Nenadjebivo

A i ono za što je vjernicima potrebna crkva – meni predstavlja more
Sjednem na obalu i pričam didi što ima
Znam da me čuje

—————————————————————————————–

Pecam sa starim 6 sati u komadu
Ne bi uspili nahranit ni sudansko nedonošće s onim glavočićem i mini ciplićima koje smo izvadili, ali sam napunio baterije za tri mjeseca mirisom borovine i mora

Povratak doma, rezervni cipli iz frizera, sve mrcine od preko pol kile, pa pravljenje vatrice za ribicu…
Naravno, drvo za potpalu je maslina
Nakon što se razgobi deblji bor
Kako masno gori ta maslina…

Riba se peče na slaboj ževari (ževara – žar)
Pokojna familija cipala Severinastih ustiju cijedi maslinjak s tijela u vatru i blago prelazi iz bijelo-sive u zlatno-smeđu boju dok mi smogom zatrovane nosnice do mozga propuštaju nadnaravni božanski miris a slina polako ali sigurno kapa na pod kraj starog kamina
Šteta kaj je šljiva pa nemrem koju ježinu izvadit za predjelo, ali iz kuhinje dolazi miris kupusa
Domaćeg
Iz bakinog vrta
Koji u biti i nije kupus nego neka mutacija kupusa i raštike koji baba već desetljećima presađuje njegovim sjemenkama, tako da je okus neponovljiv pogotovo kad ga zaliješ maslinovim uljem od naših maslina

Podsjetite me da se izvažem
Sljedeći mjesec
Ovakve bi delicije samo debil propustio

Pozdrav s mora, vaš Nerastpig… Pardon, Ribafish

• E da mužić ovo pročita,mam bi mu srce stalo i da nije na porodiljskom sjeo bi odmah u auto, pa u Luku…

  Champs-Elysees • 07.03.2007. u 13:24

• …e ovo me sjetilo i na moje djetinjstvo…i ja sam imala djeda ribara starog koji se svako jutro dizao u 4 ure ujutro i na ribe, a do barke treba prepjesacit cijelo brdo (moj je imo samo dva prsta na lijevoj ruci jer je ostatak izgubio u ratu, ali s ta dva se koristio u radu bolje nego netko s 5)…jos bi nekad vodili tovara sa sobom (kad je mislio da bi mu se moglo posrecit po ulovu, ili za prenijet mreze), pa bi nas djecu zadesilo da se potezemo s tovarom koji mora bas svaku travku kraj puta probat…onda doc u barku, i ako se potrefi mrtvo more (to je ono kad ima valova a nema vjetra, obicno poslije neke nevere…najgora varijanta za bit u barci) plus smrad ješke za vršu (naravno, neka riba sitnog zuba) provest cijelo vrijeme rigajuci u more…ali mi smo ti to voljeli i nije nam bilo tesko, djede nas nije htio uvijek vodit, i onda bi bilo belaja…sad nema djeda, nema tovara, barka je tu, dundo riba s njome, ali vezana je tamo gdje mozes doc s autom…ma nije vise to to…ali ja imam lijepe uspomene… 🙂

  D e l p h i n a • 07.03.2007. u 13:50

• ….lipo li je, lipo li je…..

  orka • 07.03.2007. u 14:04

• e stos me rasplako…

  en • 07.03.2007. u 14:12

• Ajde,bar se neko zabavlja.Uživaj dok možeš-pozdrav 😀

  *tangerine* • 07.03.2007. u 14:21

• eh..totalno te kužim,stari moj…..prije kusur godina,ja sam se u Komiži,koja mi je u to vrime moje najlipše mladosti bila dosadna,zafetala u ribarenje sa starim ribarom Nikom koji nije ima nogu(ima bit da ti šta nemaju jedan ekstremitet da su sretne ruke),dizala se u ranu zoru,išla po srdele u tvornicu ,da bi mogli vatat bokune.A koji su to bokuni bili….ušate,fratri,picevi…..koji je to gušt bija kad ti udica trzne…..majko mila.Baba i dida su popizdili od mojih dnevnih ulova i gradelavanja istih…..riba im je izlalzila na nos,a ja sam lovila i lovila….pas mater,cilo jedno lito….

  opaljena • 07.03.2007. u 14:40

• ah… zavidim ti, zavidim! Koja fešta kad se stari vrati sa koče ili sa brodice i iskrene sić u sudoper…a ono sve različito, ne znam šta bih prije dohvatila, teću ili tempere…prelijep post po mom guštu…

  milena • 07.03.2007. u 15:17

• Već dugo nisi napisao ovakav pjesnički post.
  Pre dobro si dočarao more, borovinu, ribe…..
  Sad me hvata nostalgija……

  wayti2 • 07.03.2007. u 16:17

• Što ja nisam bio mali debeli Purgerčić morskih korijena pa da me ujutro zovu na ribe… nego Prigorje zelene… i na more u hotel dlj kategorije, ko svaki prosječni Čeho-Slovak.

  Nemetz • 07.03.2007. u 16:37

• Kakva slika se stvara u glavi! Sad su me uhvatili pundravci za ić na more…

  Pucanj na mjesec • 07.03.2007. u 17:56

• mogao si bas i neki recept da stavis za pripremu hobotnice, za nas slavonske “svinje” , mi smo naucili na malo krupnije kosti 🙂

  Natalie • 07.03.2007. u 19:02

• ajme kako me sad ubi nostalgija 🙁 a bas za rucak jedem hobotnicu na salatu. i nema onaj okus ka nasa..

  Chicago Chick • 07.03.2007. u 19:10

• ajd nagovori paolu poljak da se slika za plajboj platim ti pivo u ćileu ak uspješ

  Blagajnica iz getroa • 07.03.2007. u 19:49

• jebeni otočan, blitvar……..

  porta • 07.03.2007. u 20:22

• prejeben post
  svaka ti dala

  perhan • 07.03.2007. u 22:03

• Znaš šta, ti si se potpuno promijenio od kada si na toj dijeti, od kada se Rok rodio nisi imao ovako emocijama nabijenih postova, kao što su zadnjih nekoliko. Jako dobro.

  natasha • 07.03.2007. u 22:16

• @blagajnica: uuuuuuuu, paola poljak, dobar izbor! 🙂
  ribafish, mislim da je vela kamenita ipak na rabu jer u komiži nije. jedino ako ne misliš na kamenice…

  running man • 07.03.2007. u 23:24

• nema sta, opako ti sineastican ovaj post.

  extra neveliki pklatovi • 08.03.2007. u 02:59

• Nisi ni svjestan koliki si šupak.

  dida99 • 08.03.2007. u 08:30

• nisi izvadio na Veloj Kamenoj nego kod Druge ploče. Legendarni debi u Komiži.,,,

  svijet u boci • 08.03.2007. u 11:20

• Nisam bio na Velebitu od malih nogu. Ali prvo ljetovanje nakon rata, i prvo koje sam financirao iz vlastitog džepa, otišao sam u Starigrad. Inače, pokojna baka mi je iz sela pored. Lutajući tom ogromnom kamenčinom, vrtile su mi se slike iz djetinjstva kad sam s bakutanerom obilazio okolni kraj. Cura mi je rekla da sam imao totalno čudan izraz lica cijelo vrijeme. I upalu mišića idući dan. Korijeni, nemoš pobjeć od njih.

  liftboj • 08.03.2007. u 15:53

• mmmm, bas lijepa prica! uz ovakvu pricu imas potencijala za bit dida, unucima ti nece biti dosadno, hehee:)
  vidis ,nisam nikad cula da mol ili mul netko zove most,heheehee:) da bi rvat sa rvatom pricao moraju oba bit poligloti,hehe:) razlike, razlike…
  pozzz

  foxxy • 08.03.2007. u 17:02

• Rasturas!Jesi svijestan covjece kolko si rasturil tu? Sjedim na otoku (=Tajvan), ma eto ni proslo ni 3 mjeseca sto sam bio na Otoku (=Pag) a Ti mi nabija Nostalgiju medju oci ko sto ja curi medju… Uf! Svaka cast za post!

  astrosailor • 16.03.2007. u 19:21

• I ja sam u djetinstvu ljeta provodio s didom i babom. Baba bi me probudla prije izlaska Sunca, ukrcali bi se na barku i dida bi odveslao stotinjak metara, po bonaci i tisini, prije nego bi upalio motor. To je radio da ne probudi one koji još spavaju. Sjećam se posebnog mirisa morske trave kad je oseka, rose po barci, ali mi je ipak u sjećanje najjače utisnut taj nevjerojatni jutarnji mir i tišina. Do mreža bi došli kad bi sunce već izašlo. Mreže je obično vadila baba, dida je bio na veslima, a ja sam gledao što dolazi u mrežama. Slijedio bi povratak u valu, očetavanje ribe i marenda od svježe ribe, pržene ili lešo. Preko dana bih se kupao, igrao s djecom iz susjedstva, a u kasno popodne bi išli baciti mreže. Gledali bi zalaz Sunca i dida bi, gledajući nebo, davao prognozu kakvo će vrijeme biti sutra. Za večeru je bila pečena riba i “kupus na tabak”. Tko bi rekao da je od tada prošlo više od 20 godina.

  Bodul na privremenom radu • 19.03.2007. u 17:56

• Eto mi ga na…kad nemam pametnijeg posla nego ovo tvoga bloga gledat…sad mi se reve kad sa slikama katamarana(ko na to ne bi plaka,nisam se ukrcala na njega godinama,ubije me svaki put na istoj točki,malo iza Proizda,ili prije,ovisno o smjeru)…da nisi ono Kasnićem putova 7 sati,haha…poznato..i previše…zavonjala mi Gradina zimi, i prije ovih suvremenih turističkih dana,sva onako nakrcana jahtama…ni tamo godinama nisam prst smočila…ma u svakom slučaju…ja bi tebe češće slala doma,pardon dole, pa da imam češće ovako dobar report.e btw, za one koji ne vjeruju možda,ovaj je fakat išo preko brda i dolina do Luke, s ruksakom,zar ne?…ma imala bi ja sad pričat…ali možda radije otvorim svoj blog…hahaha…zagrebački dani jedne luške studentice…bilo bi tu svega…pozdrav svima…jednome posebno!

  managerica-jedna i jedina • 24.03.2007. u 11:41