U mom kasliću, svega navoljuuu…

by Ribafish
52 komentara

Kaslić – od eng. Castle each, iliti – svaki zamak. u purgerskom – poštanski sandučić

Kao mlađi mladić, s oko trinaest, našao sam u areninom ili kojem već crnom oglasniku neki frendfajnder, poslao kuvertu s deset dojčmaraka, napisao u pismu hobije i države u koje bi putovao, a oni su mi zauzvrat poslali 10 adresa ljudi navodno sličnih interesa.

Pa sam tako par godina vježbao engleski i krasopis, čekao u redovima u pošti, skupljao markice i zaljubio se fatalno u Beate s kečkama iz neke privaginine u istočnoj Njemačkoj.

Prestao sam se dopisivat kad se crvenokosi Geir iz nekog fjorda zaljubio u mene, ali sam se u međuvremenu navukao na činjenicu da volim otvarati sandučić i veselit se ikakvoj pošti.

Starci su tih godina plaćali svojih standardnih pet računa, za Božić i Novu Godinu se sažaljevalo zgrbljenog poštara, čestitke se držale pod borom, a pokojni je dida oko prvog u mjesecu nervozno iščekivao invalidninu.

U doba Spectruma znao bi svaka tri mjeseca naručit kazetu (krivu, uglavnom zavijajuću OR-WO ili goru, s igricama koje nisu odgovarale opisu) s novim igricama iz oglasa iz Sveta računala i to tako da poštar s računom dođe onaj tjedan kad je škola popodne pa da starci ne skuže.

Tada u školama još nije bilo droge, kamera, džuboksa sa čokoladom a djeca su umjesto mobitela posjedovala kućni odgoj, i umjesto u kockarnicu se išlo kod frenda s komodorcem (10% slučajeva) ili naganjat išta okruglo (93% – ovo je za smartblond).

Iz vojske sam poslao oko 500 pisama, dobio ih još i više i bezuspješno se paralelno upucavao Ireni, Maji, drugoj Maji, Andrei, Koraljki (njoj najviše iako je imala debilno-deformirani rukopis pa nikad ne bi pol tog skužio), i još par njih, pa se kasnije nastavio dopisivati s par normalnijih likova i opet volio viriti u kaslić.

Kasnije smo svi iščekivali maminu invalidninu (koja mi je, uz čestu student-servis šljaku bila džeparac), računi su se uduplali a onda je došlo i nešto što je u djetinjstvu bilo nezamislivo poput mobitela ili da stvorenje poput Petra Vlahova može imati reportaže u centralnom Dnevniku – počelo nam je stavljat reklame u kaslić.

Eeej!

U naš kaslić!?

A naša privatnost?

Halo?

Stari je bio polulud i tjerao tipove koji bi zvonili dole a) urlajući na njih preko interfona ili b) tiho se šuljajuć na balkon te kad bi skužio studoše raznosivače njihovim potpunim ignoriranjem i psovanjem u bradu.

Paralelno se polako pojavljuje internet, sve se manje piše po papiru, ne pišu ni rođaci iz Australije, rodbina iz Prigorja je uglavnom na nebu, a računi su se učetverostručili.

Kad mi i stigne neka razglednica, osjećam se zbunjeno kao da sam našao crvenog cenera (sto dinara, onaj pegaz, koji penis…) ispod monitora – totalni relikt…

Pa sam tako mjesec dana iz fore skupljao sve što mi je palo u sandučić.

Bez veze…

Random order mjesečnog smeća kojim me zatrpalo ide otprilike ovako:

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Billa – Žuto, antipatično, preveliko. Previše me bombardiraju po telki i radiju da bi išao baš njima

Diona – Jad i bijeda. S one jedne jadne straničice me gleda uvijek jedan te isti brkati poslovođa lopov nekog bosanskog naglaska. Al me tete prek ceste vole i pozdravljaju i ja njih!

Lidl – Serem ti na dućan di nema muzike (osim za Božić kad između Fantoma i Maraja Keri svugdje drugdje – biram upravo njih) i di je traka di ti trebaju stat stvari koje je teta blokirala dužine mog penisa. Al kako rade na normu, brze su ko Spidi Gonzales. Sviđa mi se što imaju raznovrsnu ponudu u letku, ali kad dođeš do dućana – nestalo…

Konzum – Ne idem tamo ako ne moram, jer odmah vidim Ivu Todorić kako od mojih para kupuje 60 megakremšnita punjenih šampitama, išlerima, maslacem od kikirikija i s dva FAP-a puna majoneze i grohotom se smije u slowmotionu. Sam letak je prebijel i nikakav

Emezetta – Nikad mi nije sjelo ime, a prijelom je skroz socijalistički. Nikad me ne primame ničim, a tek kad sam saznao ko je gazda…

Metro – Najprofesionalnije od svih, omot, razvrstano, velike sočne fotke. Vidi se da Švabo dela. I žene koje reklamiraju donje rublje su baš ono… Ko nekad kad sam ko prištavlija bacao drkicu na tete u grudnjacima iz kataloga Quellea. Doktore, jesam li bolestan? Znao sam, hvala…

Merkur – duguljasti letak koji izgleda OK, ali nikad ne nudi ništa, nego samo sve isto što i drugi ali duplo skuplje. Najbolji mi je onaj radnik mjeseca na kraju i njegovi savjeti… Svašta…

Mercator – Slovenci… Ma. Odem tamo jer mi je najbliže i imaju sjajan izbor povrća za moju našaćenu jetru. Ali letak je zanemariv

Interspar – Sad ga si nemrem vizualizirat, pa moš mislit koliko je kvalitetan…

Pevec – Slike kvalitetne ko s vjenčanja Žuži Jelinek. Trećeg. Sve vuče na bofl, ali na kraju ipak završiš tam…

Prima namještaj – Naprosto jezivo, poluprazno, scarry

Lesnina – Razočarenje stoljeća. Format Vjesnika i namještaj iz vagona Vlaka u Snijegu. Saperlot!

Bipa – Kriste…

Bauhaus – Do sad me nije zanimalo, ali uskoro sam nahrdo…

Baumax – Pogledaj pod Bauhaus. Nervira me onaj njihov pederski đambo plakat…

Euronics – Uvijek prodaju nekaj kaj mi ne treba i nemoju ono kaj mi je crklo

Hgspot – Uvijek prodaju nekaj kaj mi ne treba i skuplje od Euronicsa

A di je Kerum gospodo, di Plodine, Kaufland, di VeMil???

Unutra se skupilo i pet flajera za pizzu i dva za ćevape.

Korisno.

Beskorisne su dvije pozivnice za projekciju filma “Isus te voli, Isus te želi, Isus će svoj perec s tobom da podijeli” ili whatever, Crkve svetog Isusa Spasitelja s Raznoškom s porukom – “Dođi mali griješniče, druži se s nama, dobit ćeš i ti jeftino kinesko odijelo i košulju te pripadajuću ti mesinganu pločicu s imenom i prezimenom pa ćemo zajedno pljeskati i pjevati i živiti od prodaje magle i dovođenja još griješnijih i jadnijih.”

Kao i tretman za manikuru, novi frizeraj, roletara i informatički tečaj te dva jaka momka koji nose krupni otpad i popravljaju PC-je.

I računi…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Ali o tome sutra…

I ovo bi vam se moglo svidjeti

52 komentara

blogamimoga 21 travnja, 2008 - 22:42

“Ne svrsila vise u zivotu…”, čovječe!… Ja te doživljavala kao jednu opaljenu, vedru i prije svega dobronamjernu osobu. I onda ovakva kletva! Samo radi dnevnog boravka. Razočarana sam do kosti. Zamisli da to tebi netko reče pa da se ostvari. I što bi na to rekao jedan urednik Playboya? 😉

Odgovori
klara.1106 22 travnja, 2008 - 15:17

a-hahahahhahhaha
baš sam si mislila dan potrošiti na analizu Domagojeve psihe na osnovu psihe iz njegovog dnevnog boravka! haahhah, eej,a da otvorimo temu na nekom od foruma?! phehhehhehehehheh
(ajme žeeeeenaaaa…)

Odgovori
1 2

Ostavite komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.