Treće otvoreno prvenstvo Slavonskog Broda u Curlingu

671

„Ribice, silazi, pred zgradom smo ti!“, javlja mi Kolar na mobitel, skupljam brendirane majice i jakne na Čunjaše, profesionalne tenisice za curling i spuštam se do auta Pufu i Andrei oboružan napolitankama, dugim gaćama i dobrom voljom.
Putna rakijica za sreću, onda tamni „Bernard“ iz gepeka (taman na sedmu stepenicu ohladit) u ruke, i – pravac Slavonija.

Brojčano stanje u dva auta, pušači i nepušači:
Igraju – Puf, Rex, Tenšek, Kolar i drug precjednik, dakle, Mi;
Andrea vozi, ne pije;
Odsutni: Stokuća radi, Ogi radi, Pero daje ispit, Sin ima kirbaj na kojem se puca – dakle, sve opravdano.

Plan: obraniti naslov prvaka otvorenog prvenstva Slavonskog Broda u curlingu osvojen 2009. (uz posuđenog Ogija iz CK Zagreb) te onog iz 2010.

Uploaded with ImageShack.us

Rezervni plan, popit koju pivicu, pojest im sve slavonske plodove tora, od krvavica preko švargli i kobasa, te ipak nekako probat donijet doma neprelazni pehar – prva nagrada pobjedniku je tradicionalna kutija čvaraka.

Sad su konačno počeli nagradu pakirat u tuperver, ona moja od 2009. se lagano raspada, al i dalje ponosito stoji među trofejima na balkonu!

Sjedim na stražnjem sjedalu dok prelistavamo sve naše petogodišnje curling putešestvije.

Od onog dana kad smo se zapivili na tulumu daleke 2004., krenuli davat imena imaginarnom klubu poput „Lederi“, „Ledofili“, „Aurelijano Buendija“, „Neradnički“, onda ga registrirali, napravili statut, pečat, majice i krenuli probati trenirati i igrati.

Pa obišli Budimpeštu, Prag, Bratislavu, već spomenuti Brod, žicali pare, užicavali majice, smijali se, gubili, pobjeđivali, i konstantno – pivili.

Kao mladić sam gutao svaki sport na televiziji, maštao kako se penjem na postolje a dvoranom svira moja himna.
Kad sam skužio da nisam talentiran za ono što sam pokušao probat, skužio sam i da je puno lakše pijuckat pivu nego ginut na treningu, i lagano skopčao da bih zajednici najviše mogao doprinijeti boćanjem.

Jer se smije pijuckat.
Ali boćanje nije olimpijski sport.
Onda sjevernjačko boćanje, rekoh, i sve je ostalo povijest.

Za razliku od prvenstva Hrvatske u Mađarskoj, na turniru u Brodu pijuckanje je dozvoljeno.
A kako su svi Čunjaši registrirane Pivopije u DPP-u i obratno, s nama nikad nije dosadno!

Pa smo nakrcali bačvu od 50 litara starog češkog carskog „Vevode“, točionik i polako ušli u grad našeg divnog domaćina, Curling Kluba Legije.
Rakijica, smijanje, piva, gradonačelnik, televizija, izjave, pivica, zagrijavanje, tekma.

Uploaded with ImageShack.us

Prijavilo se šest ekipa, dvije manje nego prošle godine.
Surova realnost hrvatskog curlinga za kojeg će Mateše, Vrdoljaci i Novoseli izdvojiti koju lipu tek ako se mi sami probijemo na neki tron ili bar naslovnice novina.

10.30 – počinjemooooooo, prva tekma – Čudnovati Čunjaš : Zagreb 2
Igramo protiv mlađih punoljetnica koje su tek dvije godine na ledu.

Uploaded with ImageShack.us

Razvaljuju nas cijelu tekmu, ne ide nam jer nismo igrali cca osam mjeseci, padam jednom ali skroz mlako, trtično, jednom pri metenju se ne uspijevam zaustaviti pa skoro rušim ogradu, pivica se srećom nije prolila, Kolar na mjestu skipa (kapetan) briljira i nekako se izvlačimo i pobjeđujemo.

Zato se ne izvlačimo protiv Legije koja nam glatkom pobjedom vraća za to što ih sustavno rasturamo zadnje četiri partije.
Pravdamo se domaćim terenom i suđenjem, al džaba.

Pao jednom na lijevi guz al se srećom dočeko na rame.

Uploaded with ImageShack.us

Vrijeme je za polufinale, kao drugi u prvoj skupini idemo na najbolje iz druge.
A to je, nakon klanja s Crolingom i Zagrebom – CK Vis, aktualni prvaci Hrvatske, strah i topot, ljudi su stvarno, ali stvarno jaki.

Uploaded with ImageShack.us

Ali kako su uvjeti na rubu regularnosti, taman snježak počeo, ali i mi najbolje volje, taman na petoj pivici – slijedi ljepotica prvenstva.
Vis poveo 4:0, ali slijedi 4:2, 4:4 i konačno preokrećemo na 5:4 za nas.

Na kraju se Višani vraćaju na 5:5, ali hammer je naš (prednost zadnjeg šuta), Kolar ima otvoreni udarac za pobjedu i ulazak u finale.
I onda tih vječnih par centimetara, koji su nam tako ovoga puta ipak donijele tek priliku za časnu borbu za broncu i ispratile Višane u finale.

Igramo s bratskom nam Legijom i gusto ali nekako im vraćamo za poraz u skupini.
U finalu Vis dobija CK Zagreb sa 6:5 i skoro svi završavamo u lokalnom restoranu Uno u kojem uz vrhunsku klopu ipak malo čudno izgovaraju imena nekih piva.

Uploaded with ImageShack.us

E, da, u borbi za treće mjesto pao na karlicu ali kroz špagu, pa još i danas krckam.

Pitao sam organizatora, legendu Marina iz Legije, je li možda uslikao taj detalj (sve su fotke vlasništvo legije), a on mi kaže:

«Alo druškane! Nadam se da su bolovi prestali, a fotku dvostrukog aksla s potencijalnim prijelomom, nažalost nemam. Hm, zašto? Iskreno, padali smo od smijeha…»

Odlazimo iz Broda, ostavljamo sportski centar Klasije klizačima pod reflektorima očekujući skorašnje dobre vijesti o izgradnji prve dvorane za curling u Hrvatskoj.

Guza bolucka, srce puno, s pivkanom na zadnjem sjedalu i smijeh lagano tonem u san…

Brođani, curlingaši, dobri ljudi – hvala za sve.

Mi Čunjaši!

Kompletni rezultati na www.gajbapive.com