Dnevnik Drčnog Domaćina 4
Suđa pranje – nije uživanje
Kava, kraljevstvo za kavu, želim kavu!
Promrmljam i shvatim da stan trenutno dijelim samo sa svojim rastavljenim šestogodišnjakom, koji u 06.00 kad zvoni budilica – nikako nije raspoložen da mi ispuni tu želju.
Krckav i kilav poput svakoga tko je prešao četrdesetu, a bavio se sportom, ne dižući stopala više od minimuma dolazim do kuhinje i palim prokleto svjetlo.
Naravno, džezva i moja omiljena šalica nisu u plastičnoj posudi za sušenje, dakle – nisu oprane.
Pogledam u sudoper, a tamo Galipolje, Gazimestan, Čavoglave nakon Thompsonovog koncerta, Rubelj nakon Žaka…
Sve puno od jučerašnjih gostiju, djece, jurnjave, šlaga, a dva najbitnija oruđa za početak dana su negdje na samom dnu, zatrpana tanjurima, posudama, dijelovima sokovnika i uglavnom svim raspoloživim escajgom…
Kao i svako muško – nemam dostojnu zamjenu za The džezvu.
Naime, u onoj drugoj, rezervnoj, nikad mi ne ispadne jednako ukusna moja najdraža prva jutarnja gusta muškobanjasta Turkinja.
Espresso je za gejeve, močvarica u kojoj žličica ostaje okomito – šuta dupe!
Pa pokušavam zavući ruku negdje u dubinu brda, nadajući se da vještine stečene u Jengi neće iznevjeriti.
Osjećam se kao veterinar na Aljasci, jer sam ipak pedantno picajzlasto stvorenje koje stavivši prljavo posuđe u sudoper – isto i namoči.
I niz rukav pidžame mi se slijeva pola litre mrzle vode, pa odskočim i uzrokujem omanji suđni potres.
E ako sam ih dosad i mogao napipati, sad više nema nikakve šanse.
Provjeravam je li se Junior probudio, nije.
Ušuškam ga, stavim pidžamu na sušenje i krećem u prvo jutarnje pranje suđa.
Prokleto je glupo glumiti frajera na krivim mjestima.
Tako sam i prilikom nedavne adaptacije, suočen s nedostatkom mjesta u kuhinji (zbog glupog dimnjaka koji nije ni u funkciji) totalno zaboravio na mjesto za perilicu suđa.
Mali šovinist iz dubine mene tada je naglas rekao – “Pih, perilice su za lijene babe, ionako koristim samo džezvu, šalicu, par tanjura i najviše tri rajngle, i to kad dođu gosti. A kao da je problem oprati par čaša i vilice, helou?”
Požalio sam svaki naredni put kad bi trebalo prati nakon zajedničkih obroka s Juniorom, jer kako ne želim da jede smeće, barem jedan obrok je krcat povrćem ili mora biti juha.
A to, osim što treba skuhat – treba i prat.
Pa psujuć u sebi sočno, suđe krećem prati ručno.
…
Cijeli tekst potražite u novom broju magazina Dom & Dizajn na svim kioscima…
7 komentara
“Suđa pranje – nije uživanje”
I dare to disagree….
“espresso je za gejeve ” dat ću ti ja kad se vidimo……..
tri espressa
Super ti je post!
Pozdrav.
“espresso je za gejeve”?! e bogami, nije… ja pijem čistu crnu, a nedavno mi je dečko,za po doma, kupio vakumiranu frankovu guatemalu i to definitivno moraš probati:lagano ima miris po pršutu! genijalno
P.S. nije mi dečko za po doma, nego ta kava dok dođem k njemu
ali za espreso moraš više prat!!!!!!!!!
Kupiš perilicu suđa?
Ili još bolje, nabaviš veliko pakovanje onih plastičnih šalica za kavu pa sa njima, nakon što ih isprazniš, gađaš ljude pod prozorom na bodove? Tako možeš uštedjeti na plejki i dvd-ima 
Čudi me da tako duhovit, zgodan…(da te nehvalim previše) muškarac nema curu koja će suđe srediti. Nadam se da okorjele feministkinje ovo ne čitaju. Sin na prvom mjestu, sve pohvale!!!!!!