Očekivanja od novogodišnjih tuluma
Nakon što sam poslije tuširanja oprao zube i za svaki slučaj još jednom podapro pišu, nasmiješio sam se sebi kosatom, mladom, mirišljavom i zgodnom, te taksistički uperio prst u ogledalo – buraz, danas ševiš!
Bila je Stara godina, imao sam osamnaest, glup kao stup obrane, blesav i nevjerojatno narajcan, htio sam svaki sljedeći dan života provesti u nezasitnom seksu s jako zgodnim te putenim tetama, što god one radile i gdje bile. A kako to obično biva u životu – čim nešto prejako želiš, to se ne ostvari. Slijedi kratak pregled izbora društva za doček Nove godine, s hepiendom na kraju…
Doček s ljudima iz razreda/s faksa/s posla
Bila je to moja prva Nova godina bez staraca. Izborio sam se da odem na tulum sa svojim razredom i konačno izborim priliku da K. B. ili M. J. (rezerva) kažem u facu sve što mislim o njoj i nama i jednom zauvijek skinem taj jumf. Znam da ću sljedećom rečenicom potaknuti bijes brojnih hejtera, ali tih dana sam još fest masturbirao jer nisam imao dovoljno samopouzdanja da se usudim prići curama u koje sam bio poluzaljubljen. A novogodišnji tulum u Jaski je trebao biti prekretnica. I odlučio sam da će i biti.
No kao i puno puta nakon toga, dogodilo se da su umjesto mene zabavom dominirali tipovi s ugrađenim samopouzdanjem. Jedan je preuzeo šank, drugi kazete, treći zabranjene materije, četvrti petarde. I svaki je imao svoju publiku, a ja se vrzmao od Emila do Predraga i tražio svoju priliku da po nečemu budem drugačiji i privlačim pažnju. Pa sam se napio, glumio klauna, hital se okolo po snijegu i općenito – ispao kreten. Novu sam dočekao na balkonu smrzavajući se kao mladi Edi Škovrlj, kroz pripitu mi je maštu dopirala neka daleka nada da će barem jedna od cura u koje sam zaljubljen izaći van k meni, zagrliti me i da ćemo biti skupa i sjećati se s veseljem te večeri do kraja naših života. A možda se i pofatati, fakat je bilo hladno. Nakon pola sata sam već izgledao sigasto kao Mila Horvat na terenu nakon zadnjeg kola
Lige prvaka po skupinama, a tada je ona otvorila vrata. Mislim, znao sam da je ona, nije mogao biti nitko drugi. Naježio sam se i začuo ženski glas: “Majmune, uđi unutra, neće mi starci dat više tulumarit ak’ te vratim doma bolesnog!” Pa sam ušao i od tuge popio sve pitko i deci Pitralona sa sirupom od borovnice jer su se svi uparili i gnjilili po svim kutovima. OK, više ne slavim s razredom, rekoh, te prekrižih zauvijek taj doček ‘88. Ili‘89., tak svejedno.
Doček s curom na tulumu
Skorašnjim skidanjem jumfa, unatoč i dalje nedovoljnom samopouzdanju, uslijedilo je par dočeka u parovima. Ono, ili skupite lovu ili maznete mami odojka i francuske, te onda odete zajedno na tulum. Bože, greške. Tad sam još bio ljubomoran, a bogami i ona, pa se sve završavalo pripitim frktanjem i durenjem kad bi ona išla plesati sa zgodnim tipovima, a ja zaglavio u kuhinji s gitarom i buljenjem u veći dekolte od onog koji mi je pripadao.
Onda bismo se svađali i plakali i probali se pomirbeno poševiti, što je uvijek bio problem kad bi s nama spavalo još desetak plus-minus vidljivo strganih ljudi, tako da ni to nije bila idealna opcija. Mamurluk plus durenje – gubitna kombinacija u svakom slučaju. Ali i dalje bolje nego da glumimo golupčiće, znate one nametnike koji dođu na dernek, zauzmu fotelju i onda se ljube do zore. Disgusting, bljak…
Organizirani doček u kafiću/klubu
Bolje je Novu dočekati u društvu bazenskih gljivica ili karlovačke mladeži hadezea odjeven u crveno, nego to učiniti na nekom grupnjaku koji se reklamira DJ-em, bogatim švedskim stolom, besplatnom cugom i neizbježnom čašom šampanjca u ponoć. Dugo dvojiš, ali na kraju ipak iskipaš tih cca pedesetak eura, ovisno o godini i prilici, a koji si kreten shvatiš tek kad skockan uđeš unutra. Nažalost, uvijek te vodi neka nada da je tamo sve puno usamljenih seksi teta koje će pasti na tvoj širok osmijeh i puno putopisnih pričica. Džaba…
Dakle, ako dođeš prije jedanaest navečer, osjećat ćeš se kao vitamin u bureku, usamljen do bola u prevelikom prostoru u kojem samo trčkaraju nervozni konobari. Ako dođeš u 23.01, unutra će biti milijardu i jedan kreten, od kojih si samo ti platio kartu, od pića ima samo Segestičina votka i luksemburški lažni viski, toplo pivo i puno džusa, šank je nedostupan, a jedina dva pladnja čajne i podravca nestanu netragom u deset sekundi kao paket u JNA.
Od zgodnih slobodnih žena nema ni ‘ž’, sve je puno skockanih kretena koji em izgledaju bolje od tebe, em imaju veći auto i bunt love, tako da nemaš nikakve šanse prići nekoj rijetkoj nesretnici na koju tipovi nalijeću poput krda napaljenih zombija meet goluba gaćana. DJ nije DJ nego gazda ili njegov sin, pušta neki CD koji je skinuo to jutro s radio Antene ili što je onda već bilo popularno, Velika Gorica, što god, u ponoć krenu cajke ili Drozge, u jedan više nema alkohola, kradeš zadnju šnitu zagrižene mortadele s pulta i ideš tužan doma lupajući povremeno glavom u prometni znak da se više nikad ne zajebeš. Uzalud.
Doček u drugom gradu
Uplatiš neki aranžman duboko uvjeren da su jabuke drugdje zrelije i žene darežljivije, pa završiš u nekim bečevima,štutgartima, milanima i budimpeštama debelo smrznuta sfinktera na gradskom trgu, slušajući popularni balatonski jazz ili oberštajersku polku, zagrljen s rumenom vidno pripitom buckom u tirolskoj narodnoj nošnji. Pa stalno trčiš po još kuhanog vina ili ledenu limenku piva. I pitaš se zašto nisi obukao dva sloja dugih gaća i barem osam pari čarapa. Zašto? Pa nadao si se nekakvom seksuljku, spontanici pod vedrim zvjezdanim novim nebom, a probudiš se u lošem hostelu s kraljevskom žgaravicom i frendovom čarapom na jastuku. Pa si otvoriš pivicu i nastaviš tulumariti.
Doček sa ženom
Ugasiš televizor nakon njenih Mostova okruga Debilson i pitaš je li za seks. Nije. Zaspiš tužan.
Doček sa škvadrom
Besramno se naločete i serete kako ste nekad ševili. Jedete parizer i guštate na skijaške skokove drugi dan pijući sve što vam je sinoć djelovalo jeftino i loše. Oporavak traje do Tri i pol kralja, ali ste barem malo sretni.
Doček doma s curom
Spečeš neku mrtvu životinju, popijete vino, sjednete pred telku i ti je žicaš oralni ulazak u novu dekadu, stoljeće, nešto.
A) Ona ne pristane, pa se duriš i popiješ za inat sve vino, poždereš oba batka, staviš joj krišom obrvu u kremšnitu i namjerno okreneš na Stevena Seagala te pratiš radnju.
B) Ona pristane, vani puca, u tebi puca, zaspiš u 0.04, ona gleda Cameron Diaz u nekoj šugi i duri se do Uskrsa.
Doček 2013.
Skupit ću najveće bogatstvo svijeta i hitit ga na stražnje sjedalo Clija. Onda ćemo igrati crveno-zeleno sa semaforima, kalodonta, pjevati i uletjeti kod Jane i Julije. Kako je moj sedmogodišnji rastavljeni jedinac potajno zaljubljen u Janu, a Julija javno u njega, prvo će se Julija duriti, Rok se bahatiti, Jana cvasti, a onda će se svi satrati kolačima, a ja ću, nakon duljeg nagovaranja, glumiti čudovište. Pa ću ih ganjati i razbacati ih po dvorištu kao gnoj po livadi, pa će svi skočiti na mene i pobijediti me (ponesi štitnik za zube, Riba, ponesi štitnik…), onda će Jana gledati crtiće, a Rok pričati ozbiljno s Julijom, ja ću lajati o smislu života s divnim ljudima i gledati u sobu mog donedavno malog krmeljka kako se pretvara u velikog dječaka, smijati se, odbrojavati, paliti prskalice, objašnjavati zašto ne volim petarde, čitati im bajke i odnijeti pozaspali zamotuljak od sad već trideset kila u ugrijani auto. Navinut ću tiho Zadnju večerju Lačnog Franza, Bez kaputa Atomskog skloništa i još pokoji generacijski sentiš na repeat i polako nas odvesti kući. I biti sretan.
Brzo leti ovaj život, učite na vrijeme na greškama i, dajte, uživajte u svakoj sekundi, štima? Ajd pivili!
