Spužva Rok Skockani

771

Spužva Rok Skockani

Divno je putovati i čmrljiti po Japanima, Poljskama, Tunguzijama, češkati škembu, gutati pivkane i općenito – uživati.

Dobro, isplatim ja sve to svojim pisanjem, ali postoji jedna sitnica koja me krene bockati već nakon par dana izbivanja iz Zagreba.

Da, lako je bilo pjevati sa zborovima po Americi, landrat Australijom trošeć stari godišnji, surfat po Biaritzu po nalogu poslodavca…

A onda se pojavio Rokatanski.

Prve tri se godine baš i nismo nešto kužili, ipak su dečkići mamina čeda u prvo vrijeme…

Ok, neki to ostaju stalno, ali nećemo sad o tome.
Uostalom, ja se s mamom čujem dvaput tjedno, a-ha!

Prednost rastavljenih očeva je da se do termina u kojem imaju svog klinca mogu naći s frendovima, popiti koju, poseksati se i još puno toga bez čega su ostali stupanjem u brak.

Nedostatak je to što ti ništa od toga ne predstavlja takvu sreću kao minuta ostanka duže s malim krezubim dosadnjakovićem koji bi radio sve ono što nije po normama.

Tako bi stalno visio na balkonu i bacao dole nešto iole letivo ili barem vrtivo.

A i lud je za Dexterom, pa pliz javite di se može nabavit ganc novi Elektro Pionir, navodno ga još ima negdje u zabitima Slovenije…

Na bazenu bi on učio trenera što se treba raditi, od karatea je odustao, a ja i dalje muku mučim kako ga odviknuti od tih groznih riječi “ne” i “neću”…

Ali, eto, svi smo od krvi i mesa, nekad nam je divno, nekad smo u kazni, nekad ja opsujem kad mi padne karfiol na palac ili me neki ****** krene obilazit bez žmigice.

Pa mi gospodin Rok opali poštenu čvrgu.

Što jes, jes…

Ipak, jedna od stvari koja je uglavnom ostala ista već par godina je crtić prije spavanja.

Bilo je tu Telegamadi, Tomice groznog i prijatelja, Carsa, a u zadnje vrijeme prije čitanja, bajki i rješavki – gledamo jednu epizodu Spužva Boba (kad krene u školu, Rok, a ne Bob – nema više spavanja s tatom. Seli u svoju sobu!).

I sve je bilo OK dok mi monitor nije počeo namigivati, kao što oni to vole nakon pet godina, pa sam pozvao upomoć starog informatičara i za dva sata (posao 15 minuta, ostatak pivkan) – narihtao Amis DLNA.

Evo kako to izgleda!

Ne, ne pitajte me što to znači, znate da sam informatički debil, ja sam jedan od onih što ne zna spojit TV i komp.

Ali sad imam direktno učitavanje s kompjutera na TV, pa smo zagrljeni na trosjedu pred plazmom u podnožju klime krenuli na ponavljanje gradiva.

Divan crtić i fantastična sinkronizacija – za razliku od tigra u Madagaskaru 3…

Čovječe, još tri mjeseca i počinjem učit vjeronauk.

Kak to vreme leti…