Sindrom svijanja gnijezda
Taj sindrom se javlja kad treba doć beba. Pojavljuje se kod oca ili majke. Rijetko kod oboje. Jer bi se inače poklali. A i rijetkost je da se nađu u vezi dva tolika freaka. Dakle, kako je ovdje riječ o izvanbračnoj zajednici predsjednika sekcije kolekcionara društva ljubitelja piva, pratitelja gostovanja utakmica hrvatske reprezentacije i općenito – simpatičnog alkosa s primjesama jebivjetra i nikogovića (hvala, mama), s jedne, i savjesne novinarke s druge strane, jasno je da je to puknulo Mihaelu, a ne mene, koji još ne mogu prežaliti što ne idem ni na Island ni na Maltu. So, Mihaela.
Žena je oprala zastore i prozore. Podove i stubište. Kuha, dinsta, ruje po najskrovitijim zakučcima stana i psuje me da kod zadnjeg usisavanja nisam ugledao ni pokupio njezin domali nokat ispod stola u dnevnom boravku. Najgore od svega je što pegla. Pegla danju i noću sjedeći na jednoj od onih glupih lopti na napuhavanje (koja, ako je pošteno okineš, garantirano razbija nešto u vrijednosti oko 500 kuna i više), ali glača obleku koju će dijete nositi tek negdje kad će reprezentacija igrati prve utakmice u grupi u Gelsenkierchenu, Kolnu ili, ne daj bože – Hamburgu. Naime, jedan od najboljih ljudi na svijetu – Bilić, ide pješke u Njemačku na svjetsko prvenstvo. Držim fige da nam grupa bude u Munchenu. A zamislite grupu Hrvatska, SiCG, Turska i Nijemci… Ne bi se čulo ni vidlo Švaba ni na jednoj tekmi…
No, vratimo se peglanju i besmislu spremanja nečega za godinu unaprijed. Ko da sam danas izvadio besplatnu bilježnicu iz Jutarnjeg i spremio za dan kad Rok/Klea krene u prvi razred… Jebalo ju svijanje gnijezda, nek rađe savije jednu savijaču od jabuka. Koliko mužjaci dobiju kila u trudnoći? Mislim zbog nejebice? Slušam komentare! Uglavnom, ćopilo ju je, a ja drkuljim po compu i pokušavam bezuspješno na blog stavit sliku fetusa. Možda je zbog one četiri pivice s Julijanom i Rafom, ali ne ide… Nadam se da mi predsjednik Mense ne čita ovo.
Strah me za spol. Jebe me jel’ ne vjerujem ljudima u bijelom koji završavaju faksove samo zato jer im je tata prim.dr.sc.’ ili su pakleno ambiciozni i gaze sve pred sobom zbog te pločice na vratima zbog koje su izgubili i prijatelje, i spoznaju o vremenu i zbivanjima oko sebe. Uostalom, svejedno. Samo da ne laje.
Još manje od mjesec dana. Piti!
