13, moj sretan broj.
Možda je ovo i zadnji dnevnik trudnog muškarca. Od sutra možda već krene dnevnik neforsiranog tate! Ili: Ribafish – kako sam obrao bostan; Ribafish na kvadrat; Kako se kuhao griz?
Prema svim informacijama, od četvrtka sam tata, padre, očka, babo… Nažicao sam Mihaelu da ipak rodi u subotu iza 11 jer je u četvrtak navečer najvažniji koncert godine – Lačni Franz u Tvornici (još i da ovi novi Franzi oće doć…), a u subotu ujutro plivam za firmu na korporativnim igrama. Gutanje jarunskih lopoča i tupi udarci praznom glavom u one tikvice što označavaju put veslačima. Dali su mi trenirku, tenisice, kapu, ruksak, dres i šorc. Nisu kupaće gaće ni naočale. Šteta. A i vazelina bi mi trebalo za pod pazuh. A ne da mi se opet ić u apoteku i gledat užasavajuće zgrožene face svježih farmaceutkinja koje su potpuno drugačije zamišljale svoj poziv od ispunjavanja čudnih želja sumnjivih stranaka za pultom.
Ona zadnja me čak i pitala: A šta će vam vazelin?
Rekoh: Pa za plivanje.
Cinično se nasmiješi: Ma da, za plivanje… Znam ja vas s televizije…
I sad ti budi normalan. A kad je trebalo iskoristit to što sam 6 mjeseci vodio nečiji nekad dobar kviz, i nešto bacit pod jaja – nigdje žive duše. No život ide dalje. Ionako je Miha u takvoj memli od nerada i nemogućnosti ičega (danas je izbušila žice za zvučnike, postavila zvučnike i vodilice, namjestila akvarij za kornjaču, palila grijače, iskuhala kornjaču, oživila kornjaču, vratila kornjaču u oklop, kupila novu kornjaču, podigla zvučnik iz akvarija, kupila novi akvarij, učvrstila zvučnik, namjestila grijač i krivo mi prekucala fuš – fala, ljubavi), te shrvana prognozama da se prvo, pa muško dijete prenese do desetak dana (jel tako, Žare, izljubi Nikolinu i juniora!!!), da će mi vjerojatno izići u susret. Ja sam ionako stalno na stand-byu, (opet ja i englizmi, iako me Martina jučer oprala za napad na Accounte – ma ja bi samo htio da Account i Kreativac budu u istoj osobi koja će primat dvije plaće, a ne da se igra pokvarenog telefona), pa kako trudovi traju 16 sati, taman stignem otplivat i poslušat bar jedan bis… Zadnju večerju, npr…
Šatro. Već vidim facu i trzaje zbunjenog tuljana kad mi javi, pa shvatim, pa popizdim, pa krivo skrenem, pa se zgubim… Ima Igor pravo. DHL!
Na porodu spermodavac služi za održavanje konverzacije s rodiljom, kako bi joj dodao vodu i da mu žena u nastupu trudova može stisnuti ruku kako bi si olakšala bolove. Voda, ok. Ipak je babica na drugom ulazu, doktor negdje za televizijom ili na sestri, a tehničari ko tehničari (kakvi mrtvi tehničari? Za ton? Svjetlo? Jel im mali???), vjerojatno nisu plaćeni da bi svakoj koja tamo legne dodavali neku bocu vode. Znaš ti kakav je to napor! Konverzacija pogotovo. Koji penis da joj pričam. Nju ne zanima sport, mene sapunice. Gotovo. A najgore od svega je držanje za ruku. Iz principa ne dozvoljavam ni Terri Patrick, ni Jenni Jameson ni Pameli Anderson da me drže za taj ud. To mi je fuj. Isto kao i Peteru Northu kad mu cura prčka po kosi (tko zna za Petera Northa, ima pivu). Ili kad mi netko kopa po pupku… Isuse, odbij! Fuj to! I sad ja moram izdržat 16 sati da me stišće za moju desanku,
Desanka Š. (35)
koja će mi još itekako trebati sljedećih mjeseci za obavljanje onog što ne obavljam zadnjih devet, a njenu sam sliku stavio i u novčanik. A vi ne znate moju Mihaelu koja na svojih 180 centimetara ima i 94 kile (samo sad, inače je vita poput jele), i bogami jak stisak. Pa kopam po internetu ne bi li našao neku prikladnu zaštitu za sebe, a bogami i nju, jer će joj biti lakše ako stisne jače. Kao i ja kad se užderem kulena i ajvara kao onomad u Kolažu, pa ujutro moram ić srat s kuhačom u zubima i lupkat pimpekom po daski da me guza manje buba…
Rukoštit 1
Rukoštit 2
Rukoštit 3 – Protukandžnik
I tako, sutra je vojničkim žargonom – 00noć, vjerojatno zadnji dan u životu kad sam po sili prirode dužan se brinuti samo za jednog majmuna. Samo da sve dobro prođe i da vidim Mihinu sretnu facu i malog smežuranog Aliena da mogu počet lokat. Jer tada počinju dani otvorenih piva kod mene doma i traju 48 sati, i onda «Leteća smena». Duga noć. Laku noć.
Mr.Piton – 28.09.2005. u 03:39 kaže: Laku noc ribafish.
cranberrie – 28.09.2005. u 07:53 kaže: nekaj je tvoja Miha postala turbo aktivna, onomad na tv mi se činilo da samo leži i komandira. tebi, naravno. hehehehhe
Herostrat(ište) – 28.09.2005. u 08:14 kaže: Pojma ti nemaš što te čeka. Poojma 😉
divljakuša – 28.09.2005. u 10:14 kaže: samo da razjasnimo nejasnoće, nije istina da se samo muška djeca prenose, mene je mamica prenjela čak 3 tjedna…. u tom slučaju odadit ćeš ti i više koncerata, a ne samo Lačnog Franca!!!!!
ode to… – 28.09.2005. u 10:57 kaže: zar nije čika Pero Sever meštar porno branše?
Iva – 28.09.2005. u 14:14 kaže: Vazelin imas za kupit u DM-u, marke Balea. Osjećala sam se dužnom obavjestit te o tome… 🙂
::ribafish:: – 28.09.2005. u 14:50 kaže: Bobice – Telka ti uvijek laže. kao i novine…////////7
Divljo! Tri tjedna? pa nismo slonovi??? kolika si onda, pobogu????//////
Pero Sever je kralj! jedini koji može 4 i više mlazadi ispustit kad svršava! Dođi si po pivu! i donesi neki dvd…//////
Ivo, ljubim ruke. Ali kako proć tetu na blagajni….
sevacjaku – 28.09.2005. u 15:05 kaže: ….kad već budeš tam…nemoj se samo čudit vokabularu….i zvukovima koje će proizvodit….miha….a doktora i babice…..nigdje….ajd….nek vam samo što kraće traje taj sešn….i da bude sve 5…
::ribafish:: – 29.09.2005. u 14:16 kaže: sad ce gledat u zastor, a ja cu kopat nos u cekaonici…
