Ribafish – Dnevnik trudnog muškarca 2

by Ribafish
0 komentar

Ikrini monoloziŽene su nervozne pred menstruaciju. To se zove pms. Onda puste krv. Pa im je puno bolje. I mogu čak i biti raspoložene za seks. A kad su trudne, krv se gomila devet mjeseci. I onda su vrlo teške. I onda se mi nerviramo jer smo u tom razdoblju najbolji ikad u životu. A seksa nema pa nema. I što možemo radit nego se propit i žalit škvadri u bircu kako nam je teško. Jednog dana kad se i rodi čedo, to slavimo tri dana i prelazimo definitivno u ekipu crvenih noseva. Jer moramo čekat mjesec-dva da joj zaraste pipica. I onda jednog dana kad pipica i zaraste (dobar savjet – dajte tehničaru koji je zašiva 100 Eura da stavi dva šava viška), i nju zasvrbi ista, ti si već odavno za šankom. I onda se mi pokušavamo ostavit alkohola i opet biti dobri, a one se dure. A dijete raste. A svi dobro znamo kako nejebica uzrokuje pedofiliju. I onda neki odu ukurac i skidaju gluposti s neta, a drugi opet za šank. I igraju mali nogomet. I opet su u penisu jer su nezadovoljni… Zato i ima toliko razvoda. Jer nam ne daju. I zato, drage žene, stisnite malo zube, začepite noseve i ispunite nam barem tu i tamo neku želju. I to bez preokretanja očiju. Jer ako mi možemo ići u šetnje parkovima, hranit labudove i gledat Bridget Jones, pa dajte i vi nama tih pola sata gušta. Ribafish, drugi tjedan bez seksa.

Mjesec treći
Mihaela nije bila sigurna je li ili nije u težem stanju jer ni čika gine nije bio. Kao da mu je to posao, mislim. Tenkre je na prvom pregledu, naime, zaključio da je plod naše ljubavi i krivog računanja plodnih dana po njegovom mišljenju definitivno polip a ne beba i rekao Mihi da dođe za dva tjedna. Ona me nakon toga par puta tijelom zaustavljala da ga ne ubijem pogledom ili grubom riječju, ili se bar izurlam da nisam neka retardirana hobotnica nego čovjek (i da mu pokažem nešto što nije krak), ali znate i sami kakvi su današnji ginekolozi. Puno para, malo znanja. Reda radi, malo trzam Mihu i tvrdim da nije trudna nego da je progutala bronhi. I tako se rodilo i prvo ime za prijestolonasljednika plemenite loze Jakopovića s grbom. Mali Polip Bronhi Jakopović Prvi Orni. Mihaela uzima zadatak da se bakće s tim ženskim kratkim imenima. Onda trenutno shvatim da je jedna od najiritantnijih i najprimitivnijih pojava na hrvatskom tlu gomilanje ženskih imena i prezimena da bi se pokazalo tko je veća i primitivnija snobina. Pa se smrznem pri pomisli da bi se moja kćerka Marija Antoaneta Kolinda Brumhilda Eritreja mogla udati za Frodu Erika Bonga Karmelov Vukov Colića Anžuvinca Kuratog, i onda fakat ne znam kako bih zvao unučiće osim zviždukom ili otvaranjem pive. I zato mora bit kratko.
Koliko boleština je Mihaela uspila skupit zahvaljujući zabrani pijenja tableta i genijalnom polipastom nalazu super-retardiranog gineta – od bronhitisa, streptokoka, sinusa i kosinusa, ne bi me čudilo da rodi klokana ili hidru. A kako je sve boli i nije za niš, a kamoli za seks, prisiljen sam kupovati sva izdanja Smokvinih listova i sličnih loših čuda i radit kolekciju. Nisam toliko drkica bacao od satova marksizma u srednjoj. I onda se jednog dana Mihaela naglo raspoloži (ne za seks) i pita me da zajedno odemo kod nekog novog gineta na ultrazvuk gledat bebu. Ja pomislio da će je gnječit s onim nečim ko dezodorantom u stiku po trbuhu i pristao. Naravno, tamo tip u bijelom, neka poluležaljka i puno tehnike. Meni postaje neugodno kad joj je tip rekao da se počne svlačit. Skroz! I onda to! Frajer joj je bacio joystick u vulvu i počeo šarat! 20 centi od mene nešto sočno, meko i depilirano (što po defaultu sad treba pripadat samo meni a nisam je vidio tri tjedna), i tip koji rošta ko da mijenja brzine na Ladi. A ja lud jer me trese nejebica ko zadnjeg iz plemena brontosaurusa tako da prosipam sokove i na Supernanny. Zbog naočala… I tada će gine “Neka suprug sjedne. Gospodine, gledajte u monitor, a ne u…” “Kome ti sudrug, nabit ću ti tu kamericu u čm…”, a onda ugledam sliku tog skvrčenog crno-bijelog crvuljka na ekranu i totalno se raznježim. Puknem. Pa to kopa nos! Isti tata! Na facu mi se navuče vrlo glup osmijeh koji ne skidam cijeli dan do večernje pive s ekipom. U svijet me vraća Smile s legendarnom rečenicom – e Riba, totalno si zgubljen otkad si fetusirao…

Lipanj 2005.

I ovo bi vam se moglo svidjeti

Ostavite komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.