Rewilding Velebit: Kako smo prenoćili u osmatračnici okruženi medvjedima i veprovima!

Ne idete u Liku jer nema dovoljno zanimljivih stvari u ponudi? E pa evo vam jednog sasvim novog iskustva – prenoćite u osmatračnici gledajući divlje životinje!

by Ribafish
0 komentara

Risovi, medvjedi, divlje svinje i stotinu vrsta ptica svakodnevno vrluda vrletima i šumama našeg najvećeg planinskog lanca. Logično je da se nećete uputiti pješke i u japankama draškati i slikati ove zvijeri, ali ima nešto divno u tome kad primijetite da se nešto šulja šumom – a vi na sigurnom!

Kako bi spojili i ugodno i korisno pobrinula se neprofitna Rewilding Velebit zaklada koja je uz svoj slogan Povratak divljini počela surađivati s OPG-ovima koji imaju koncesije u Ličkom polju i na više lokacija na samom Velebitu.

Ona se trudi dati više prostora divljim životinjama i raditi na dizanju formalne zaštite nekih šumskih dijelova gdje je čovjek nemilosrdnom krađom i nemarom doveo više vrsta na granice izumiranja. Kako se uz praćenje životinja i još milijun stvari bave i građenjem osmatračkih kućica s jednostranim staklom (kao u američkim krimićima), koje možete iznajmiti na više dana i noći i iznutra promatrati vanjski život.

No, što je Rewilding Velebit zaklada? Kruno Bošnjaković ispred zaklade kaže sljedeće: “Mi smo neprofitna organizacija koja se posljednjih 11 godina bavi zaštitom prirode na Velebitu. Naglasak nam je na zaštiti i poboljšanju stanja divljih životinja, jačanju suživota čovjeka s prirodom, poticanju održivog turizma temeljenog na prirodi, educiranju i informiranju opće populacije i ciljanih skupina o Velebitu. Aktivnosti su nam zaista razne (bacite oko na naš web, Facebook i Instagram) od brojanja i ispuštanja životinja, preko obnove lokvi, do izložbi, raznih radionica za djecu i odrasle i još puno toga….”

Ukratko, dio Rewilding Europe, inicijative nastale u Nizozemskoj koji se bavi obnovom divlje prirode, zalaže za povratak životinja na mjesta gdje su prije živjeli, a odakle ih je otjerao čovjek, brigom za općenito sve životinje i ptice i osvješćivanjem ljudi koliko je bitno da imamo kvalitetan suživot. U Hrvatskoj su otvorili „poslovnicu“ zahvaljujući preporuci WWF Adria, a danas nakon 11 godina postojanja uz nekoliko vanjskih suradnika zapošljavaju desetak zaljubljenika u prirodu koji doslovno žive svoj posao.

Tako smo na upoznavanju u gospićkom Hotelu Ana, gdje obično ukrcavaju goste u svoje službene Dacije, imali čast pričati s Ninom Salkićem, zaljubljenikom u fotografiju i prirodu iz Senja, koji je rekao da je cijeli život sanjao postati rendžer (kao i ja dok sam htio biti Kapetan Miki i piti mlijeko umjesto viskija) i da mu se to kroz Rewilding Velebit konačno i ostvarilo.

Pričali smo još pola dana, ali u vožnji i šetnji, jer osim promatranja životinja, Rewilding nudi i foto-safari i obilazak terena, što uključuje posjet još jednoj osmatračnici divljih životinja i jednu lokvu koje ovi vrijedni ljudi redovito pune jer zbog propusnog krškog tla i Ličko polje i Velebit znaju oskudijevati tim najbitnijim sastojkom sa svačiji život. Nakon što smo saznali hrpu detalja, dovezli smo se do ograde usred Ličkog polja i ušli među stotinjak goveda i isto toliko konja razbacanih po ogromnih 1500 hektara pretežno pod papratnjačama i travom.

Licencirani vodič i fotograf Nino nam tumači kako je sve počelo s koncesijom od 250 hektara, i da se uz stalno širenje ovdje danas uzgajaju podolci, boškarini te španjolske pasmine goveda sayaguesa i marmana. Najveći problem govedima su vukovi, ali to se smatra prirodnom selekcijom, jer ni vukova nema previše…

Rewilding Velebit trenutno ima pet osmatračnica, a u NP Paklenica i NP Sjeverni Velebit nema gospodarenja divljim životinjama. Rewilding Velebit je uzeo koncesije na području između Paklenice I SJ. Velebita i tu smo smanjili lovni pritisak, što bi onda bio taj koridor koji se pruža od sjevera do juga Velebita. Jedan od zadataka je i projekt (govedo) Taurus, kojem je cilj povratak tog nasljednika goveda Tur u Ličko polje, koje će se na završetku projekta opet moći nazivati – divljim. Uglavnom, voženi smo prostranstvom punim udolina između sela Medak i Mogorić, koji kilometar od totemskog Zira ne prilazeći preblizu bikovima i kravama u bojama svim, te ih gledamo s osmatračnice u blizini centralne lokve.

Nino nam kaže – „Ovo vam je u ljeto mini Serengeti! Uza sve ostalo radimo na obnavljanju ekosustava, pa su ovdje niknule nove orhideje, za njima došli miševi, za njima lisice, pa čagljevi – sve zbog toga što se proširila ispaša. Stalno se vodi brojno stanje, brine o infrastrukturi, kontaktira Agroproteinku za zbrinjavanje uginulih životinja. Sve po PS-u. Jako puno udolina. Cijele godine organiziramo Taurus safari ture s vodičem, a radimo i hranilište za bjeloglave supove.“

Totalno zaljubljeni u ogromna goveda kojima uopće nismo zanimljivi, krećemo na pola sata vožnje udaljen dio Velebita na kojem posjećujemo lovište  Ramino korito (za istoimenu prašumu nismo imali vremena, ali je na to do listi!). Divljenje divljini, prirodi, miru i tišini te brutalnom pogledu na Pag i ostale otoke. Konačno dolazimo do prve od pet osmatračnica (tri su za promatranje sisavaca, dvije za ptice), pažljivo ne kršimo pravila i šapćemo pazeći da ne stvaramo buku. Kućice su skoro pa nove, veličine 3×4 metra, unutra su 4 stolca, 2 kreveta i kemijski wc. Jednosmjerno staklo omogućuje gledanje van, ali ne i unutra. Ne bi se smjelo šetati oko osmatračnice jer to tjera životinje, da ne spominjemo nuždu van kućice jer onda – no medo.

Odlazimo na tradicionalni ručak u hostel/planinarski dom Baške Oštarije, jedemo grah i štrudle, spremamo osnovne stvari i odlazimo u našu kućicu. Nino nam ponavlja da šapćemo, ne lupamo, ne izlazimo vani i uživamo u pogledu na proplanak. Tihi zatvara vrata i ostavlja mene i Kasandru u sasvim novoj avanturi – kako provesti 16 sati zajedno u drvenom kavezu a da se ne pokoljemo… No, za sve mora postojati prvi put, pa od 16.00 do 20.00 kad pada mrak buljimo ispred sebe u stolicama, tiho dišemo i skoro ne koristimo mobitele, samo odbijamo pozive. I onda padne apsolutni mrak pa krećemo sa žderanjem pohanaca iz lunch paketa. “Ljudi obično čitaju ili spavaju slušajući zvuke iz prirode.” Rekao nam je Nino, ali ja sam zaboravio naočale, rekli su nam da ne palimo svjetlo, i općenito nas je bilo malo strah, pa nismo baš prespavali noć unatoč udobnim krevetima na kat i duplim vrećama za spavanje (da, hladno je).

Nekako smo zaspali pred zoru, ali zora je vrijeme za hranjenje, pa opet bez treptaja blejimo u bjelogoricu s lijeve, livadu ispred, i crnogoricu s desne strane. Konačno dolazi jedna siva ptičica. Onda druga. Druže se i nešto čeprkaju. Eto i puha koji tjera ptičice na drvo, stižu druge tri ptičice, crne, mislim da čak ima i seksa, ali iza velikog kamena. Prelijeće pred prozorom dosta tromo jedan moljac i umjesto veprova, risova, srna, jelena i medvjeda, što su ih par dana prije nas vidjeli posjetitelji ove osmatračnice (koji od milja i zbog kamenja na livadi zovu Stonehenge), mi ne vidjesmo ništa osim Igora, lovočuvara Rewildinga, koji je došao po nas u predviđenih 9.00 sljedećeg dana. Šmrc, nula bodova. Jesmo li bili preglasni, je li Kasandra bila preglasna jedući čips, jesam li ja prejako hrkao ili zvijeri nisu imale svoj dan – nikad nećemo saznati. Ali da je napeto, malo avanturistički i dosta drugačije od svega doživljenog – definitivno jest. Sad moramo doći opet, pogotovo jer nam je Igor pokazao tragove jedenja na deset metara od kućice i naglasio – sigurno su jeli po noći. Uglavnom, ne odustajemo!

U osmatračnice dolaze uglavnom srednjedobni parovi zaljubljeni u prirodu, malo Hrvata, najviše Francuza, Britanaca i Nizozemaca. U cijenu od 350 eura uključen je vozač, transport i lunch paket, uskoro je u funkciji totalni hit – postavljanje mikrofona s vanjske strane i infracrveno noćno osmatranje, ali ima dana.

Uglavnom, sve informacije nađite na stranicama Rewilding Velebit, čuvajte prirodu i podržite ovakve fenomenalne projekte koji nas vraćaju bliže prirodi.

 

Rewilding Velebit • Making Europe a Wilder Place
www.rewilding-velebit.com
Follow us: Facebook • Instagram

I ovo bi vam se moglo svidjeti

Ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.