Sretnem se s frendom neki dan.
Intimnim frendom.
Intimnim jer je jedan od onih s kojima mogu raspredati sve teme svijeta od hemeroida pa do zadnjeg saziva sabora.
I isto ćemo se smijat.
I kaže tako Krešo da me se sjetio jučer na zahodu.
Ja se nasmijem i kažem:
– Fino, Krešo. Nadam se, nakon što si povukao vodu?
– Ma ne stari, znaš da nas je hrpetina u firmi ali imamo samo jedan zahod po katu. E, i tako ti ja imam svoje caarstvo u koje se istovarim taman nakon prvog sastanka malo Fejsa i kavice… Brat bratu, jedanaestica je trenutak kad sam svakodnevno sperman za čistku. Uzimam novine i pičim na zahod.
– A tamo još deset prisralih?
– Ma ne, svi to obave do deset. Ali tu nastaje problem. Neki tip, koji je očito duhanski ovisnik, svako malo si dođe zapalit jednu u klonju.
– Pa šta nije zabranjeno, izljepljeno papirima s pečatom da se ne smije?
– Naravno da je, ali mi smo na osmom katu, na pol puta do terase i pol puta do dvorišta s jednim presporim liftom. Tip je navodno dvaput ugrizo nekog u liftu kad je išao čikat… Al samo neke menadžere, nije bitno, nego frajer mi se nasere u zahod i uživa… Već si je i pepeljaricu instalirao i ne miče je, čeka ga ko bega.
– Pa uživaj i ti, kaj ti fali, k’o da si na derbiju.
– Nemrem buraz, astma me stisla. Nemam više 18 let… A unutra – komora, nema prozora, ventilacija iz razdoblja Ante Markovića, stisnuto, a vruće…
– Zovi inspektore, ono, pa poginut ćeš. Ne daju ti osnovno građansko pravo na sraćku? Pa tog ni u Ruandi nema!
– Eto. Zato ti to pričam.
– Šta?
– Pa došli smo do biti. Dakle, ja nazovem inspektore, oni me legitimiraju, dođu u firmu, šćućure pred vratima i dočekaju onog Turčina. Ukebaju ga, rebnu mu soma kuna, firmi rebnu 20.000 kuna, a mene potapšaju i kažu gazdi – super vam je ovaj mladić, napravio je dobro djelo.
– A gazda ti iskopa oko, odbije od plaće i istjera ko pseto jer si mu uzeo 21.000 kuna iz džepa?
– I još mi se svi smiju i nema šanse da nađem posao sljedećih pet godina – ko želi cinkaroša i curicu u firmi?
– Fina nam je ova Hrvatska, misliš da bi te neki odvjetnik uspio izvuć?
– Moš mislit… Još bi ja na sudu ispao kriv jer ne serem u slobodno nego u uredovno vrijeme.
– Gle, imam ideju. Znaš gdje sjedi taj tvoj kreten?
– Naravno, ima kancelariju do mene.
– Pa kad on ode zapalit cigaretu na zahod – ti mu se lijepo uvuci u sobu iseri na radni stol, sve fino po tastaturi, slušalici i postitima…
– Ideeeš. A hoće dobit astmu od toga?
Pozdravljamo se, a ja odlazim i razmišljam koliko malo primitivaca u ovoj patuljastoj državi, carstvu krađe, nepotizma i tajkunluka, sere po toliko puno beskičmenjaka.
I strah me za moj zahod…
Preneseno s http://www.pressthepresident-croatia.com
10 komentara
Vrijeme ti je da promijeniš poso. Ove crtice iz života su preusrane. Da ne pričam o kopipejstovima koje više niko ni ne Čita. Uzmi motiku i mlati, pisanje ti više nejde.
čitali bi da stavlja dobar link na fejs 😛
S kim se druži i dobar je. Sezona kiselih krastavaca, a ne čvaraka. (I pašteta raznoraznih.) Silo priveži za nožni palac i magla->grm. Buđenje garantirano kad naiđe kapitalka. 😉
Za rad u firmi i pušenje koliko sam čuo vrijedi lex specialis, stariji Zakon o zaštiti na radu, tak da nije 21.000 nego mislim cca 100 ili 200 kn i soma kuna poslodavac
Mogao je isto tako anonimno dojaviti inspektoratu od zaštite na radu preko sanitarne do MUP-a (protupožarci) čak i preko maila, a svi oni su dužni izaći po dojavi na bilo kojoj osnovi. Pa da vidiš veselja: ponedjeljak – zaštita na radu; utorak – MUP; srijeda – sanitarna. Ako to nije dosta zoveš i zaštitu okoliša. Pa onda porazgovaraš sa šefom na ravnopravnoj nogi (drvenoj gusarskoj) pa ako se onda pušioničar ne urazumi poduzimaju se drastične mjere…
Bezveze.
bilo bi smiješno… a nije. i mene moji pušači i dalje zajebavaju jer su (opet) počeli hodati okolo i pušiti javno…
a onda nek ja ganjam šljakere da se ne smije.. grrr…
Jedina posljedica zakona koji je sam sebi svrha je taj da čistačice imaju dvaput više posla. Štenge pred ulazom i aula su stalno zasuti s čikovima (javne pepeljare su uklonjene), a po kancelarijama se skrivaju u ladice i kutije za recicle-papir…
Prijetnja davežima pozivom inspekcije rezultirala je protupitanjem , hoću li ja dići kredit od dvjesto somova koliko je kazna za firmu?!?
Da sam ja na Krešinom mjestu ja bi mu u pepeljarici svaki dan nakon kenje onako suptilno ostavio po malo govance. Pa da vidimo tko će duže.
k.
Došo ćaća kući i veli: “Ćero, neš vjerovat što mi se danas na poslu dogodilo”. Velim ja: “Gukni.”
“Radija ja za strojom i odjednom -dramatska puza- nema nikog okomene. Pa di su, pitam se ja. Kad ono ošli svi pušit kod automata za kavu. Ajebemumater, mislim se ja, što ne bi ija sta kraj aparata.”
I stari ode do aparata za kavu, među ljude koji su stajali zbog čik-pauze.
Nailazi predradnik, i ravno na mog starog: Pa ti ne pušiš?
Stari hladno: “Pa ne pušim?”
Predradnik zbunjeno: “Pa ni kavu ne piješ?”
Stari će opet: “Pa nepijem. Popijo na gablecu.”
Predradnik: “Pa šta misliš da radiš?”
“Pa stojim!”stari sad već ponosno. Jer štono se reče kud svi tud i mali mujo.
“Ma odi radit, čovječe božji!”
“Pa zašto i ovi stoje!?”
“Pa oni puše!” odgovori predradnik sa nevjericom u očima.