Petra Lidia Ševeljević: Umjetnica i Čisteća medvjedica

Samostalna umjetnica, slikarica, članica HZSU-a, preko tjedna stvara, a preko vikenda čisti u akcijama Čistećih medvjedića. Kako trenutačno ima slike na prodaju, a neki od vas viška bjeline na zidovima – idemo probati spojiti ugodno s korisnim!

by Ribafish
0 comments
Petra Lidia Ševeljević: Umjetnica i Čisteća medvjedica

Imao sam nekih desetak godina kad je moj nastavnik Likovne umjetnosti sjedio i gledao moj pokušaj crtanja stolice, primio se za glavu i rekao – vrlo dobar. Njemu je možda bio bed, ali ja sam bio sretan kao prase na masnu krpu jer nikada talenta za crtanje nisam imao ni u tragovima. Maksimalan doseg sam imao na kasnijim godinama faksa dok sam na obaveznim predavanjima radio črčkice u bilježnicama, lijepio herbarije curama jer nisam imao love ni za čokoladu, i to bi u biti bilo to. I uvijek sam se divio ljudima koji od praznog papira stvore neku prekrasnu priču…

Jedna od tih ljudi s druge strane plota koji se kuže u crtanje je i Petra. Petra je visoko i nasmijano biće koje se pojavi na akcijama čišćenja po cijeloj Hrvatskoj i onda hodamo i čistimo i meljemo, i ja eto skužim da žena ne samo da crta i slika, nego od crtanja i slikanja i živi, a kako uvijek ima akrilnih slika i printeva na papiru na prodaju, rekoh, da nam ispriča kako se postaje slikarica! Inače, Petra Lidia Ševeljević rođena je u godini Zmaja, 31.8.1976. u Zagrebu, završila srednju školu za primijenjenu umjetnost i dizajn 1994.g., a Likovnu akademiju, smjer slikarstvo, u klasi profesora Rončevića, 2000.g. Aktivno izlaže od 1999. g.

Draga Petra, kad i kako si shvatila da ćeš crtati i slikati cijeli svoj život?
Fala ti Riba na pitanjima! Ponosna sam na tebe i tvoje veselje kad si crtao stolac i kasnije črčke po papiru. Svatko ima pravo i nikad nije kasno crtati i slikati! To je cijela poanta likovnog izražavanja – fokusirano se i kreativno razonoditi! Baš kao sport ili bilo koja aktivnost koja dozvoljava da unosiš većinu svojeg bića u proces! Čak i kad se čisti livada u društvu Čistećih medvjedića! To je i užitak i razonoda, još se i družiš jer ima puno raznih čistećih medvjedića. Kad pratiš srce sve ovce uđu u tor! (to sam sad izmislila )
Po pričama roditelja, otkrio me tata, kupovao mi je boje, flomastere, bojice, koje sam obožavala i gledala sa sjajem u očima. Isto kao što danas gledam životinje, Mjesec i zvijezde na noćnom nebu. A stariju sestru sam kopirala, kao kasnije stare majstore, posebno Michelangela.
S kojih devet godina sam usred šumarka u kvartu pred mamom i prijateljicom izjavila, i sama sebe iznenadivši, da ću ići na likovnu akademiju. Pa je opal i sastavak u školi na temu što želimo biti kad odrastemo: ‘Želim biti slikarica kako bi slikala šareno obojene slike i tako veselila ljude’. I dalje slikam!

Je li bilo teško na Akademiji?
Na akademiju je najteže upast i imat sreće s kolegama i mentorom kojeg si odabereš. Inače nije teško studirati, treba pratiti program, biti prisutan, sve ostalo ide svojim tokom. Prva godina je bila samo crtanje, druga slikanje, treća i četvrta su pod mentorskim usmjeravanjem.
Najdraže u sjećanju mi je ostalo što sam bila prva generacija prof. Rončevića koji je danas u penziji kao Akademik. Bilo je to doba učenja i vježbanja slikanja i otkrivanja svojeg izričaja. A zapravo pronalaženje sebe i svojih interesa i putova ne staje cijeli život. (Jer samo mijena stalna jest).

Što si sve radila nakon faksa?
Slikarske i crtačke radionice, s djecom i s odraslima, prijavljivala se i natjecala za izložbe po galerijama Zagreba a zatim i po HR. Dosta dobro mi je išlo, revno i redovno sam izlagala. prva samostalna izložba bila je još dok sam studirala 2000. godine u Galeriji SC, s kolegicom Tanjom Tintor. Dobro su nas spojili, imali smo sličan izričaj, na mojim slikama su bili tamnoputi ‘modeli’ tipa Michael Jordan, Mike Tyson, Evander Holyfield, Lenox Lewis, Alek Wek, Karl Malone i slični markantni sportaši i likovi, a Tanja je imala provokativne žene kao s naslovnica magazina. Njeni radovi su živi, vrckasti i duhoviti, to mi se jako svidjelo. Voljela bi opet s njom napraviti izložbu!
Da bi mogla imati status samostalne umjetnice trebalo je zasukati rukave i redovno izlagati na solo i grupnim izložbama. A da bude jasnije, ne rade se izložbe radi dobivanja statusa, nego jer te goni neka unutarnja sila, tzv. viša sila.
Imam te svoje doživljajne unutarnje krajolike, livade, šume, mora, likove i životinje koji me inspiriraju na slikanje i rad.
Tako je i danas nakon što status samostalne umjetnice imam tek 21 godinu.

Kako izgleda život umjetnice, od čega se živi, kako nađeš izložbe ili one tebe?
Jedan dio godine provedem u pisanju i slanju zamolba i projekata za natječaje za izlaganje, Svako proljeće se šalju emailovi ‘ko blesavi po Galerijama. Pa su tu natječaji za financiranje izložbi ili nečeg drugog što smislim.
U vrijeme korone imala sam 2 online projekta koje je potpomoglo ministarstvo kulture.
Svaka izložba ili radionica su vrijedno iskustvo kroz koje prolazim zajedno sa svojim suradnicima i gledaocima. I baš kao što pitaš koji puta nađem izložbe a koji puta one nađu mene i to je sve OK.
Početkom ove godine opala je izložba u Križevcima u Galeriji K2, došli su i Čisteći Medvjedići pa smo poslije otvorenja napravili Čikolov po centru! Bilo je super! Pa kaj ima bolje od otvorit izložbu koja priča ‘lovačke priče’ o Zemlji i herojima, a poslije čisteći heroji sakupljaju čikove i iznenade turiste šetače koji samo što nam se nisu pridružili!
Tu su također socijalne mreže s kojima se bavim i koje mi pomažu da animiram pratioce, reklamiram se, ne bi li moji medvjedi, žirafe, zebre, mačke, peseki, mjeseci, planete i ostale drangulije privukle pažnju nečijeg praznog zida
Prazni zidovi traže slike, a moje slike traže prazne zidove! Otvorena sam za suradnje vezane uz razne likovne poduhvate prožete aktivnom ekologijom i boravljenjem na svježem zraku!

Što za tebe u biti znači slikarstvo?
To je način življenja, to je vizualno osjetilno doživljavanje i proživljavanje života i onda zapisivanje bojama na podlogu.
Osim na opipljivu podlogu zapisujem i virtualno na fejsbuk stranicu @paintingsuperstar na kojoj objavljujem albume sa slikama, novo nastale slike i druge radove.
Slikam također po majicama, odjevnim predmetima unikatne motive, printam svoje slike na papir kao male postere.
Želim i nastojim da je moj rad pristupačan pa zato radim printeve, razglednice i stavljam slike na akcije. Kako? tako da stvorim album sa ‘sniženim’ slikama na svojoj fejsbuk stranici.
Ostale slike su u drugim albumima. Samo gledanje niš’ ne košta, još uvijek!
Najbolje je što manje o tome govoriti, slikarstvo je promatranje očima i tikitikerom. Ako osjetiš ono što vidiš onda ti se sviđa ako ne osjetiš onda niš’, ideš dalje dok ti se nešto ne svidi. Jebiga.

Koja je tvoja životna filozofija?
Kada idem u svijet, i u prirodu, ostavim ih u istom ili u boljem stanju nego što sam ih zatekla. Tog se prvo sjetim, ostalo je sve trlababaraza. Djela govore više od riječi. Svaka guzica nađe svoj šekret i ostale filozofske poslovice koje nisu za javnost. Hihihi…

Što najviše slikaš, a što bi možda željela slikati?
U slikarstvu su tu ciklusi, možeš imati jedan ili 100. Svaki ciklus slika se bavi nečime što me zanima i intrigira, veseli. Ciklusu se mogu vraćati ili ga završiti i ići dalje. Npr moja prva solo izložba su bili portreti i poluaktovi, povremeno se vratim tom ciklusu s novim portretom. Također slikam portrete po narudžbi.
Diplomirala sam sa sudoperima, izlagala ih više puta. Pa sam slikala IKEA namještaj, stolice, sofe, lampe i zadnje od običnih kućnih predmeta su bile Pipe. To su bile slike koje su privlačile pažnju jednako kao i one s portretima. Svaka slika nađe svog promatrača.
Onda sam prešla na životinje i pričanje priča o njima. Sada furam Mjesec, Zemlju, superheroje i životinje kao personifikacije brige, ljubavi i zaštite planet Zemlje!
Sljedeća izložba je u MURAI kulturnom centru u sv.Juraj na Bregu iznad Čakovca gdje u prosincu 2024. izlažem najnovije slike. Naslov izložbe je ‘za Zemlju’ a uz izložbu zajedno sa prijateljima čistećim medvjedićima radimo mini akciju čišćenja. Tako osim slikanjem pokazujem i aktivnim prostim primjerom skupljanja smeća kako i koliko mi je važna dobrobit Zemlje i svih živih bića.
Željela bi više slikati svemir i letjelice! Satelite i planete! Te nevidljivu ekipu promatrača!

Jesi li ikad požalila što si slikarica, a ne recimo PR manager?
Žalim zbog neredovitih primanja, moje članstvo u HZSU mi donosi staž i socijalno ali ne i novce u obliku redovnog primanja. Prihod si osiguravam sama kroz ponudu slika, printeva, projekata i svog ostalog raznog honorarnog rada i suradnja. Neizvjesno i nepredvidivo je snalaziti se. Pa idem korak po korak do ostvarenja osjećaja sigurnosti koje donosi stalni priljev novaca.
Neka bude ovdje zapisano da unatoč svemu, neprocjenjivo je veselje kada gledalac poželi biti kupac mojih slika i ta slika koju kupi završi na zidu i oplemeni te podigne živući ili radni prostor bojama i tematikom! Tada je jedna od mojih svrha ispunjena i osjećam zahvalnost i zadovoljstvo.
Za sve sadašnje i buduće generacije zalažem se za ‘Osnovni dohodak’ tzv ‘basic income’ https://web.facebook.com/ECI.BasicIncome koji je odgovor na sve probleme u svijetu. Za sve ljude svijeta. Veselim se kad će to jednom svi, za početak ‘samo’ razumjeti, shvatiti.


Što trenutačno radiš, kakav je život umjetnice u Hrvatskoj u 21. stoljeću?
Pripremam izložbu koja je sljedeći mjesec u MURAI kult.centru. Pratim ih imaju takvu ekipu izlagača baš sam počašćena. Neobično je i udaljeno mjesto ali je svjetsko!
Surađujem s knjižnicima u sklopu Zelena knjižnica u kojima gostuju autori koji se bave prirodom i zaštitom iste. Nakon knjižnice Voltino u Kolovozu, gostovala sam sa svojim radovima u Knjižnici M2, pa sljedeće godine 2025. veljača ide Marin Držić i travanj knjižnica Sesvete. Povodom sesvetske izložbe predložit ću Čistećim medvjedićima afterwork akciju čišćenja na dan planete Zemlje u utorak 22.4.2025. u parkiću blizu knjižnice i kolodvora.

A inače, zajebano je u današnja izazovna, reklo bi se teška, promjenjiva i ubrzana vremena 21.st. Događa mi se da radim suprotno od onoga što zaista trebam, biti među ljudima. Uvlačim se u samoću kako bi se lakše nosila s vanjskim svijetom i naravno više radila. Teško mi je često i bojim se, al’ sam unatoč svemu tome hrabra! Nastojim sama sebi biti heroj, po preporuci mojih slika. A je, jebiga!

Kako i gdje možemo vidjeti tvoje radove?
Oko se može baciti za početak na webu www.petraseveljevic.hr, kontaktirat me ili zapratiti na Fejsu i Instaču. Vidjeti uživo radove samo kod mene doma gdje slikam i radim. Ili na izložbama kad budu!

Imaš li neku poruku za kraj?
Brinite o sebi, o Zemlji i svim živim bićima! Podržite umjetnike koje poznajete, nikad ne znate kakva se priča krije iza face ili rada. Ako ne možete neš’ kupiti, a onda preporučite, ako nešto ne razumijete pristojno pitajte. Budite ljubazni ako je to moguće i iskreni! Sve to i sama nastojim i nije uvijek lako!
Zahvalna sam na prilici druženja s tobom i svim ČM i volonterima, sličnomišljenicima, ljubiteljima prirode i životinja, umjetnicima svih vrsta, kolekcionarima i onima kaj buju tek to postali!

Hvala ti puno i vidimo se na akcijama!

Kontakt:
Facebook https://www.facebook.com/PetraLidia
Insta: @PaintingSuperstar

 

You may also like

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.