Na pristaništu u Splitu

by Ribafish
0 komentar

Peti, nepovezani, nesuvisli te okašnjeli nastavak Ribljih memoara posvećenih Korčuli, ljetu, moru, praznicima i odrastanju. Za one s više vremena, tu su i prethodni dijelovi (kliknite na naslov i pričekajte da se skrola do kraja)

IV – Vrše, hobotnice, tri mala cipla i blaženo pišanje u more
III – Irska, Korčula, moja najdraža baba i priča o dva jastoga
II – Još malo o Barčot Doku
I – Evala uvale…

Na pristaništu u Splitu

Na dan kad bi završila osnovna škola (cca oko petnaestog lipnja), u Zagrebu bi se stvorio ljetni usmjerivač, zvijezda vodilja i uzor u liku i djelu mog dide Ivana
Utrpo bi me u spavaća kola, bus ili već nešto i odveo u Split
Najčešće Marjan ekspresom

Mene je više od 8-satnog umiranja po kupeima ili onim još gorim, nevjerojatno neudobnim avio-sjedalima, palila vožnja spavaćim kolima
Uvijek bi žicao i nažicao didu da držimo prozor otvoren i onda ili hračkao van ili samo držao glavu na vjetru i guštao ko foka iz Tomidžerija na haringu
Nuspojava je bila da bi, pošto bi prije spavanja zaboravio zatvorit prozor i kako bi u Lici temperatura pala s 30 na 5 stupnjeva, kod prvog ili drugog Kaštela ili eventualno Perkovića dobio uraganski brzodjelujući dugoposljedični proljev i u Split došao poluposran, stiltan od neudobnog vlačnog zahoda, s jačim bolovima u želucu te kvalitetnom prehladom

Split tako pamtim po željezničkom kolodvoru u praskozorje koji je bio sve samo ne čist, garderobi u kojoj bi ostavili kufere i polakom buđenju sitnih trgovaca koji bi lijeno otvarali svoje butige dok bi sunce obasjavalo rivu
Dida je tih ranih osamdesetih uz brigu za razmaženog i lijenog bucmastog purgerskog tuljana, to prijepodne u najvećem gradu Dalmacije morao provesti u brzom shoppingu po nalogu njegove zakonite supruge koja nikad nije imala neku jaču volju za odlazak iz njihove male kućice izgrađene na djedovini u mirnoj i tihoj pješčanoj uvali pet kilometara udaljenoj od grada, novina, birtije, dućana, vode i drugog programa TV Zagreb

Lakše joj je bilo naručiti spizu od muža koji bi svakim ponedjeljkom ujutro sjedao u barku i pičio u šoping i dosadne razgovore o politici (ja bi na barci ostao lovit ciple govnjare) u Velu Luku, koja unatoč imenu nije imala više od dva dućana s hranom i nešto kao Uradi sam trgovinu imenom Samoizbor
U tom produktu socijalizma je bilo tri vrste tkanina, dvije vrste gaća i čarapa, jedna igračka, stolnjak i veličina udica, što bi izrazito išlo na kurac unučetu jedincu koje bi za svaki rođendan (07.08.) dobivao iste prevelike bijele Mataković-gaće i sive prekokoljenke

To je s pubertetom preraslo u iste samo broj veće gaće, dva Pitralona, Brion i Hardy, koji su se na kraju ipak pokazali korisnima jer sam njihovim izlijevanjem na sitnu ribu vrlo dobro pročistio kvart od napasnih mačaka
Uglavnom, baba bila presretna kad bi dida išao u Zagreb jer bi na povratku kroz Split dobijao popis namirnica zahtijevnosti i dužine Stonskog zida
I težine

A zna se ko je to nosao do broda i na brodu i s broda
Nadurenost zbog vreća s lubenicama, smrdljivih sireva (djetetu od 10 godina smrdi čak i paški sir) i pokoje tegle s cvijećem ili pak žive koke, dida bi uklonio nevjerojatnom lakoćom naručivši na trajektu gigantsku šniclu i goveđu juhu
Sad bi naravno ubio za tu juhu, ali dijete od deset godina misli da je juha zlo i da se jede samo zato jer to starci inzistiraju, pa bi se nakrkao mesinom

Od tih dana nekako obožavam jesti na brodu, dok se sve oko tebe lagano valja a ti gledaš na pučinu

Tako bi Mali Durko zaboravio na još par sati vožnje presporim trajektom, didine komplicirane priče o politici s nekim dosadnim ljudima i traženje prijevoza do naše mirne uvalice, gdje bi obnevidio od umora nakon 24-satne vožnje zaboravio i s koliko sam prošao i koji sam razred
Bacio bi se u more, osušio suncem i krenuo u tko zna koje po redu tradicionalno iščitavanje prastarih epizoda Bleka, Čika, Blafa, Modesti Blejz, Rodija i Profesora Okultisa čudeći se zašto se prijatelj Tajanstvenog Alana zove Šnicla ako jede samo ćufte, kako je Zagor pod vodom izdržao 6 minuta bez daha a Sila Majk samo 5 i pol, što je to “sopstvenik” i je li najbolja epizoda Alan Forda Slatka afera ili Veliki zadatak

Romani stari godinu dana iz neke škrinje, špajze ili ispod kreveta, jedna su od stavki koja definitivno može izgraditi dijete na pozitivan način
Još nisam upoznao čovjeka koji je volio stripove i onda postao kreten kao na primjer oni pederkasti dežmekasti debilčići iz žalosne reklame za Cocacolu s 0 kalorija

Pa bi tako vrlo brzo zaboravio na dugo putovanje i Split i uživao u divljini Gradine u kojoj se nikad nije tuširalo jer smo imali malu cisternu te se vrlo blagonaklono gledalo na olakšavanje u prirodi dok je napast zvana telefon došla dosta kasnije

Početkom rujna su me morali tjerat nazad u Zagreb sjekirom negdje par sati prije starta školske sezone, taman kad bi progovorio malo Luški i kad bi me lokalna škvadra prestala zajebavat da sam Purger, što bi mi se odbilo u glavu prvih dana škole jer se toga ne bi mogao riješit – a još bi i otočki naglasak miješao s rječnikom iz loših stripova gornjemilanovačke škole prijevoda pa sam se često izražavao citatima poput «Sekund docnije i bilo bi suviše dockan», «Hiljadu mu doboša Darkvuda», «Kreagh, Bundolo» i sl.

S mora su me vraćali starci popodnevnim vlakom koji baš i nije bio usklađen s trajektom pa se ili trčalo na njega ili čamilo pet sati po zvizdanu, a kako je trajekt bio blizu kolodvora, nismo se puno micali od rive koja je ipak ljepša u zoru
A i ja sam bio u bedu – kao i svaki klinac sam mrzio školu i bio u strahu hoće li mi baba hitit najdraže stripove jer sam ih zaboravio spremit
Nikad joj neću oprostit što više nemam prvog Umpah Paha Braću Dalton u Meksiku ni Klavirski koncert, hiljadu joj retorti…

Ljubav prema Splitu s druge je strane zauvijek cementirana 1975, kad sam za rođu, uz neizbježne gaće te kanticu i lopaticu, od dide dobio i plastičnu Jugoplastikinu suvenir-loptu (onu Tigar Pirot su imali samo štreberi, a balticu… Balticu!? Buahahahahah…) na kojoj su umjesto crnih pentagrama na bijeloj podlozi bile slike šampionske generacije Hajduka i na njima neki kosmati tipovi s fudbalerkama čudnih imena kao Džoni, Oblak, Popivoda, Šurjak, Katalinić, Peruzović itd.

Znam da sam tih dana napucavajuć istu bio nešto zajebo, tipa susjedove šajbe, malog Tončija ili babine bugenvilije i da mi dida nije htio dat loptu dok ne naučim tu postavu napamet
A kako sam bio dosta tvrdoglav klinac, to sam i napravio
Otada volim Hajduk koliko i Dinamo i uvijek se osjećam tužno kad vidim kako neki lažni navijači idu u krug ovom malom državom i rade sranja razbijajući aute ili glave nekom svom daljnjem rođaku s čijim su prapradjedom pred koju šačicu godina dohodali do ovih krajeva u istom plemenu, istih gena i pričajući na istom jeziku

Kasnije se znalo zalomit i zatulumarit u Splitu i okolici, skupilo se puno sjajnih poznanika i kulminiralo Klik patrolom pred dvije godine kad smo Von Smile, Martina (vrati pare!!!) i ja doživjeli nenadmašno 48-satno oblokavanje Karlovačkim Zimskim na Bačama u svibnju i općenito jedan od najluđih vikenda u životu

Da ne spominjem upoznavanje Žareta koji mi je danas ko brat, bivšeg cimera Marasku i barem 6 žena u koje sam bio zaljubljen…

Danas sam opet prošao kroz Split vraćajući se iz Gradine

Onaj Split kojeg obožavam, plac na kojem te bakice zovu «Momak», trgovci koji se svađaju i usmeno smjenjuju trenere, žene u ranim pedesetim koje izgledaju kao kontrolorke ZET-a a švercaju cigarete (s razlogom – ajd ti uhapsi takvu kad se razlaje!), klonirani najpametniji-na-svijetu brkati taksisti s crnim rejbankama, nosači prtljage u mornarskim majicama s Popaj lookom, narkomani s džukelama, besposleni murijaci i fantastične US Splićanke (uvijek skockane) s prevelikim naočalama, neskidajućim mobitelima i takvom građom tijela da bi si htio ugradit treće oko na tjeme, riva u izgradnji na kojoj naravno – baš niko ne radi, penzići koji kidaju zaštitnu ogradu da bi gledali te radove, Grgur uglačanog palca, katakombe, golubi, galebi, glatke ulice, miris mora, miris mora, miris mora…

Ako cijeli život imate sobu s pogledom na zagrebački ranžirni kolodvor, bit će vam jasnije zašto obožavam Split i sve što gleda na prirodu…

Između pristaništa katamarana i autobusnog se smjestio kutak za fast foodove – ima ih bar 12 na sto kvadrata (a i ovaj sam put uspio naručit masnu pizzu), i backpackers caffe, gdje sam ćirnuo na net nakon 58 sati (ko kaže da sam ovisnik, ko!?) i popio kavicu uz jako pristojnog gazdu
Pijuckam sok na klupici i gledam malo u more, malo u komade

Ne znam od kojeg sjemena rastu te Splićanke
Jel u pubertetu ubijaju ružne?
Ne puštaju nedovoljno zgodne iz kuće?
Ako sam u životu upoznao eventualno 5 ražolikih žena iz Splita, sve ostalo kršno, sisato, guzato, jedro, divlje…
I zajebano, kako kaže šestar* Duje, ali zgodno do bola…
Sva sreća da sam prestar i s premalim autom za ikakav kontakt s njima pa u potpunom miru mogu guštat u gledanju

Tako sam sretan kad osjetim taj miris mora
I tako mi se teško oprostit od njega
Back to work…

10.04.2007. u 16:31 •
34 Komentara
Print
#

  • a joj…..baš si me pogodija u žicu…..sve što si napisao,budi u meni nostalgiju.Tako ti crvenih mundira!
    A što se tiće Splita i US Spličanki…..to je od mora i sunca…i konstantnog pokazivanja…

    opaljena • 10.04.2007. u 17:59

  • Kao da čitam ulomke iz svog djetinjstva…A tek miris peraja iz starog sanduka u hodniku i miris izronjenih školjki u staklenoj vitrini plavo-žute stare kredence (mislim da je pola Dalmacije u to vrijeme imalo iste kredence)…Tako mi mog čukundede vrača, zbog ovih postova bih ti podigla spomenik…

    milena • 10.04.2007. u 18:57

  • Nakon previše godina provedenih u maglovitoj pripizdini, sad me svakodnevno oduševljava čak i miris mreža koje se suše u lučici. A znaš kakav je to miris. Al bar znam da sam doma…

    Athena Air • 10.04.2007. u 20:30

  • splicanke su mozda zgodne, ali su sirove..i guzicu imaju, ali cice bas i ne 😉

    c_d • 10.04.2007. u 20:39

  • hiljadu mi jelenskih rogova, i post o ranžirnom kolodvoru bi ti bio zanimljiv

    paor • 10.04.2007. u 20:44

  • Oh, da.. Nije bilo veće radosti sa 9-10 godina od tog prvog dana na moru i vađenja prošlogodišnjih i šretprošlogodišnjih stripova, arhiviranih baš za taj ponovni susret.
    Bijel kao sir prvih tjedan dana, bez sunca i ikakve druge zabave, sve dok se iznova ne pročitaju.
    Jednog ljeta, svi su nestali.
    Uvijek ih bace, damn them.

    Žavijer • 10.04.2007. u 21:22

  • jel ti ribo znaš da li se neoprenska odijela za daljinsko plivanje daju zakrpati? ono podere se dio po šavu pa da ga vratim u početno stanje…

    IRON i je • 10.04.2007. u 21:24

  • @iron, ja i neopren… e jesi me našo… da pričamo o neopranu, to da! ja bio i osto amater.
    brate, vjeruj mi, nemam pojma, ali ne miriše mi na dobro…
    @žavijer, tu i nastane jaz…
    @paore, slijedi post o blatu vs luke, sto mu jarića!
    @c-d, o da, pogotovo ana sasso
    @athena, s obzirom na tvoj nadimak…
    @milena, s nekom naljepnicom paje patka ili plutona!!!!
    @opaljena, i ja se pokazujem pa izgledam ko srušeni rogač…

    ribafish – čovjek krnje jetre • 10.04.2007. u 21:38

  • ……samo cu ponoviti…..
    ”Tako sam sretan kad osjetim taj miris mora
    I tako mi se tesko oprostit od njega” 🙂

    orka • 10.04.2007. u 22:24

  • Kao da NE čitam ulomke iz svog djetinjstva… Jedina rodbina na moru mi je mamina sestrična kod Zadra i jedanput smo “kak’ se spada” bili… ostale morske uspomene su mi ko i svakom Čehu i Slovaku iz Pržemyslovica… ono malo soli i mirisa što požudno skupiš u dva tjedna u godini i utaboriš u nekom mozgovnom file-u, dok ih ovakvi postovi ko tvoj ne aktiviraju…
    Moja su ljetna sjećanja ipak također ugodna, što na zelene kontinentalne provincije baka i djedova, što na prašnjav i nadrealno pust, ali i malom klincu tada magičan Zagreb, na sparine asfalta i hladne haustore, Buda Spencera u kinu “Mosor” i odlazak doma dok je sunce nisko a nebo crveno, isto takvo beskonačno gutanje stripova i knjiga… mislim da za tople uspomene iz djetinjstva čak ni okruženje nije najbitnije, već jednostavno taj, obavezama odraslih sada zagušen, osjećaj zaustavljenog vremena i “usečestva” što bi Rusi rekli, dok si zaneseni limač…. to nam svima najviše fali.

    U vezi dileme iz djetinjstva, “sopstvenik” je na srpskom posjednik 😉 .
    “Sopstvo”-posjed. “Svojina”-vlasništvo.
    Mene je ko malog klinca koji je tek naučio čitati s 5,6 godina svašta zbunjivalo. Npr. jednom kad su psa Fidu u stripu strpali u “kafileriju”. I taman kad sam po kontekstu shvatio da bi to bio kao neki zatvor za pse, eto dokaza retardiranosti koju sam pokazivao od malena. Neki pas naime veli Fidi “evo tamničarke s kobasicom”. A ja u kuhinju pa pitam mamu koje je to jelo “tamničarka” i može li to i ona napravit 🙁

    Nemetz • 10.04.2007. u 22:53

  • Ipak si ti u duši jedan veliki Dalmatinac ali prođi još jednom ovim krajevima a ne javi se zaboravi di su Bilice.En ti sunce tvoje.

    bili • 11.04.2007. u 07:36

  • Lipo ,lipo ,vratio si sjećanja djetinstva ,a bome i ostavio slike sjajnih opažanja,ljubav prema mirisima i okusima….

    kornati53 • 11.04.2007. u 07:52

  • Crni sinko šta se ne javi, mogo sam te na ćevape odvest.

    dida99 • 11.04.2007. u 08:30

  • e riba prijatelju moram reci jedan od boljih postova, a sve sam ti do sada citao (ali sve)
    nije onako duhovit na ribin nacin ali mi se svidja!
    pivu nosim doma iz amerike, starci ce ju svercat u koferu i onda te zovem kada dodjem doma da ti ju dam negdje u ZG, jel moze? i ajde odg. na moj blog ovaj puta! =)

    DOMINUS • 11.04.2007. u 08:39

  • e riba prijatelju moram reci jedan od boljih postova, a sve sam ti do sada citao (ali sve)
    nije onako duhovit na ribin nacin ali mi se svidja!
    pivu nosim doma iz amerike, starci ce ju svercat u koferu i onda te zovem kada dodjem doma da ti ju dam negdje u ZG, jel moze? i ajde odg. na moj blog ovaj puta! =)

    DOMINUS • 11.04.2007. u 08:39

  • Aa e 😉

    012 STATION posada • 11.04.2007. u 09:31

  • Riba pa jesi ti to u krizi srednjih godina? Ajde bar nisam jedini – moji siptomi su da sam počeo skidati muziku iz ranih 90tih (jon secada i colour me badd su mi sad do jaja), a neki dan sam bio na haklu na asfaltu i prvo sam dobio po anatomiji od nekih klinaca a drugo jutro sam se jedva dignuo iz kreveta zbog leđa…
    ali iskustvo je na našoj strani!

    Zlajadojaja • 11.04.2007. u 10:44

  • @zlajo, nisi u krizi srednjih godina nego identiteta… jebo te secada…
    @dominus, kad vidim pivu imas tri komentara!
    @dida, umirem za splitske ćevape. ko da te vodim na peščeničkog glavoča…
    @bili, bilice kod temišvara!?
    @nemetz, skužio sam da je sopstvenik vlasnik, ali porodicu taranu prevest…

    ribafish – čovjek krnje jetre • 11.04.2007. u 11:25

  • Mislio sam na sarajevske ćevape uz točeni Erdinger. Al ako ne voliš, šta ću ti ja.

    dida99 • 11.04.2007. u 13:10

  • marjanom do splita ne izlazeč iz vagon restorana , jao meni pa onda dolje onako pijani na bus za omiš, i konačno u cetinu se bacit pa kod babe na marendu i bevandu……….

    porta • 11.04.2007. u 13:38

  • Ja pamtim Tigar iz Pirota po nekom drugom proizvodu.

    Kaco Mortale • 11.04.2007. u 13:39

  • zaboravih spomenut splitsku pašticadu ajme meni kakva božanstvena klopa, puna usta sline su mi neču više

    porta • 11.04.2007. u 13:39

  • evo bas nekidan prolazio s frendom kraj penzića koji promatraju radove na gradilistu – pa ovaj zakljucio da se cini da svi penzioneri svijeta imaju jednu zajednicku osobinu. reklo bi se da je u pravu.

    extra neveliki pklatovi • 11.04.2007. u 15:36

  • 1,miris mora- miris mora- miris mora…………….
    2.more, more, more,brod,gliser,jedrenjak,skuter itd………………..
    3.ljeto,plivanje,izvlačenje negativne energije čudesnim !!magičnim!! predivnim moćima mora….
    more je jedan od spasitelja svakog iole smantanog čovjeka,tu nema apsolutno rasprave,dokazano!
    4.ronjenje
    5.sunčanje i miris tropical blenda i ostalih drangulija za kosu…………..iskok iz mora i lijeganje na šugaman,tropical.Pogled u stranu i samodopadno i jednostavno urođeno zavođenje mužjaka polaganim pokretima lijeganjem na šugaman(mislile vi to ili ne,kad tad vam baš to dođe;);),mrdanjem guze u najmekši položaj i pogled uperen ka Suncu da te opali po licu koliko treba -taman…..Delial-kojeg više nema,nemaaaa pravog Deliala,oću prijaviti nekome,alooo!!!Jedini pravi miris pravog Deliala ima njegovo ulje ,ali je zaš.faktor 2 pa ti čekaj dok ne završi ljeto,ako želiš sačuvati kožu….. i uživaj ko može………..
    6.stripovi,doma kolekcija,pola prodano,nije bilo mjesta,ali još ima par dobrih albuma koje ne damo nikome! Koji albumi!!!Au!!

    a Split?-Bobisovi kolači i Blatine i Teutina ulica također……riva………….

    Aurora@Borealis • 11.04.2007. u 18:35

  • www.lost.eu/3be75

    aa • 11.04.2007. u 20:32

  • Jebi ga riba, nisam dugo bila na tvome blogu, a onda me danas sjebeš s ovim postom, do suza…Fali mi moj Split
    1. Ulica Fra Luje Maruna
    2. Pijuk lastavica iznad dvora u kojem raste murva
    3. Kava na Radunici i đir priko pazara
    4. Petak u Pina
    5. Subota u O’hare
    6. Riganje u more s mula na Bačama
    7. Burek u Mate u 5 u jutro
    8. Kava na ljuljama na štekatu Rive u 7.30.
    9. od 1-8 s ekipom

    ine • 11.04.2007. u 21:13

  • pusti more imaš bazen na utrinama…. usput ovo je prava tužna priča…Započinje rušenje skakaonice u Garmischu

    Velika olimpijska skakaonica u Garmisch-Partenkirchenu u subotu odlazi u povijest, a na njezinom mjestu bit će izgrađena nova moderna skakaonica.

    Susjed Gorana Milića • 11.04.2007. u 21:36

  • cool si to opisao:) gotovo osjetim miris tog mora… ili čega već:)

    Zlo, naopako i loše • 11.04.2007. u 22:20

  • more , more …
    (noćne more:)
    ajme, jedva cekam ljeto!
    nagustirao si me! :p

    foxxy aka meri cetinić • 11.04.2007. u 22:27

  • pa jel se i jedna od vas ševila na plaži kad toliko volite plažu i taj vaš blitvarski đir , ma je kurac
    bolje se ševe kontinentalke njima je veči doživljaj plaža bla bla…. i jebene sentimentalke…..i ljeto i ostala sranja….ko i ovi majmuni skupa samnom koji puše ove gluposti …

    porta • 11.04.2007. u 22:33

  • ovoj budali gore mogu samo odgovorit u ST stilu..a ne ti si!
    Nego tila sam rec da umisto Korcule stavis Ugljan, umisto Zagreba NYC i imas moju pricu.

    stefica • 12.04.2007. u 00:31

  • slažem se totalna budaletina šta češ jebeš budalu živjeli….

    porta • 12.04.2007. u 11:37

  • Nemam nikakvih nostalgičnih uspomena vezanih za Split, jer sam se u njemu prvi puta obreo kada mi je već bilo 25. Što zapravo znaš jer si bio sa mnom. Ali da, nekako mi je drag taj grad, osim jednog elementa. A taj mi nije drag jer su na mojoj Jugoplastika lopti bili Dinamovi igrači. Mada mislim da je Džoni bio poveznica obje lopte, na ovu su, vjerojatno namjerno, djelatnici te splitske firme stavili redom igračke veličine poput Ćalasana, Brauna i Bonića…

    Djetlić maltretira jablan • 14.04.2007. u 01:15

  • uf, a mene podseca na onu ikebanu koju smo uvek nosili na more…rekviziti za plazu, lezaljke, oni duseci na naduvavanje (to je bila stalna postava, ne daj boze da nesto od toga nedostaje) put iskljucivo avionom, u hotelu B (nekad i A) kategorije, uvek po tri nedelje…mi domaci proletarijat isli smo na more u Hrvatsku, a snobovi u Grcku i to na Krf

    Ivana • 14.04.2007. u 23:36

I ovo bi vam se moglo svidjeti

Ostavite komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.