Giza je s ekipom krenuo rano ujutro s Bukovca, a nakon što su prošli Sljeme, spustili su se na drugu stranu gdje su mrtvi umorni poskakali u bazen u Stubakima… Zvižduk s Bukovca i Posljednji zvižduk su mi bile jako drage knjige u djetinjstvu, a plan da se u jednom danu dopješači do Stubičkih Toplica, okupa i onda sjedne na vlak za Zagreb nešto u rangu remek djela Tko pjeva zlo ne misli i one scene iz vagona…
Kako moj otac vuče korijene upravo iz ovog kraja, tako nam je i kuhinja dosta često vukla upravo na tu stranu, pa sam odrastao uz mirise pohanih piceka, pečenja, sarmi, čušpajza, sira i vrhnja… I uvijek kad otkrijem neko mjesto gdje je baza upravo ovakva klopa, nešto mi toplo dođe oko srca i onda ne znam stat…
Upravo se to dogodilo neki dan kad smo došli u Obrtničku 47 na kraju Donje Stubice u Majsecov mlin, veliki kompleks kuća, kućica, paviljona, ribnjaka, dječjih igrališta, i još desetak hektara prekrasnog zelenila posvećenih gastro i inim hedonizmima. Igrom slučaja naletjesmo na kišan dan pa je velika drvena terasa bila prazna, a mi sjeli pored šanka za stol prekriven starinskim crveno bijelim stolnjakom. Na drvenim je zidovima uz pokoju staru sliku nema pretjerano mnogo detalja i baš ono nekako domaća atmosfera, mirno, nježno, odmjereno.
Covid je i ovdje uzeo maha tako da je smanjio broj stolova i gostiju, no i dalje se na jelovniku ne vidi nikakva kriza, i nudi se sedam-osam aduta zagorske kuhinje prožete modernim idejama i jako zgodnom izvedbom, pojačanih sa sezonskim specijalitetima koji najčešće dolaze iz obližnjih šuma, OPG-ova i potoka. Kako je u 2020. puno manje grupa i turista, posvetili su se više meniju i detaljima na karti.
Lokal je u najmu mladog chefa Zdravka Semenskog koji se nakon 12 godina kuhanja po Dalmaciji i kontinentu po prvi put primio chefovske i vlasničke uloge.
„Htjeli smo našim gostima ponuditi zagorske klasike na moderan način, spojiti tradiciju s novim tehnikama da se zadrži starinski štih, a da opet svi budu ugodno iznenađeni. Naravno, nitko odavde ne odlazi gladan!“, rekao nam je gospodin Semenski, a mi smo krenuli u napad!
Za početak dolaze nježne i slatke rakije Fako iz Krapinskih Toplica, od meda i lavande te od tri vrste meda i vina! Uranili smo par dana za tipični zimski meni sa sarmama, buncekima, krvavicama i puno zelja, a nismo bili ni za jak specijalitet – domaću pastrvu koju kupuju iz Belskog dola, a onda drže u svojim kavezima u sljemenskom potoku koji prolazi pored mlina, desetak metara ispod terase.
Uz klasičan izbor suhomesnato sirnih uvoda, odabrali smo dvije od četiri juhe u ponudi, zelenkastu od tikvica i koprive, te naravno – zagorsku. Kopriva trenutno liječe mamurluk, od zagorske se najedeš, dva podjednako kvalitetna izbora.
Jako je zabavno čitati imena jela kojima bi pozavidio svaki copywriter, pa su tu skockani vepar (između gulaša i paprikaša, naravno, meso je narezano na kockice), grahorasti picek (u miksu sjemenki), skoprivani lungić (medaljoni omotani špekom i čips od koprive, kelja ili što već raste u to doba godine), purica s kuruze (prsa u cornflakesu), i tako dalje.
Godine iskustva u Centru Marjan na Braču i Staroj školi Mirkovec, Zdravku su donijele iskustvo, kreativnost, ali i sjajno dizajnirane tanjure, pa instagramlijama toplo preporučujemo skoprivani lungić. Svinjska rebrica ovdje zovu moderni pajcek, velika su, mesnata i s vrlo malo premaza, a od priloga svakako treba izdvojiti povrtni orzoto s velikim komadima povrća. U Mlinu nemaju nikakvog problema s Vegetom i stavljaju je u meku teletinu s domaćim valjušcima i vrganjima. Povratak u mladost, instantni…
Ovaj stvarno obilan ručak odlučili smo pratiti domaćim gemištom, kupažom graševine, bijelog pinota i muškata žutog vinarije Gospočić iz Stubice, a onda je naletio gospodin Boris iz Bolfana, pa znate kako je završilo. Vidimo se na VinoComu!
Vikendom se po narudžbi ovdje radi teletina ispod peke, patka s mlincima i sve što se i inače jede u ovim krajevima. Za desert sufle i zagorski sladoled – semifreddo s bučinim uljem i sjemenkama! Svakako trebati probati fenomenalan kruh koji nastaje iz tekućeg tijesta koje se lijeva u kalup. Nestvarna korica, nešto između kruha i kajzeršmarna, ma kako god se ovaj pravilno pisao, skidamo kapu.
Maštate li o bijegu iz metropole, kako vikendom, tako i preko tjedna, pedesetak minuta vožnje vam ne bi trebalo predstavljati neki problem, a nakon par sati šetnje po Medvednici, posjet Majsecovom mlinu je naprosto idealna nagrada. Vraćamo se na krvavice i buncek čim još malo zahladi!
Majsecov mlin
Obrtnička ulica 47 49240 Donja Stubica
https://majsecovmlin.hr/
091 622 5215
2 komentara
Postovani Ribafish, vrlo ste njezni pri recenziji ovog restorana. Pohodim isti vec nekoliko godina (imam viksu nedaleko) i ne mogu se nikako oteti dojmu da biponuda trebala biti puno kvalitetnija. Mjesto je samo po sebi prekrasno, no kvaliteta kuhanja, a bome i inovacije (sto od strane proslog sto od novog chefa-zakupnika) je u najboljem slucaju mediokritetska. Spomenuli ste i sami Vegetu ciji se okus niti ne pokusava prikriti, a da ne govorimo o tome da je puretina u cornflakesu vrlo nesretna kombinacija jer meso ostaje suho a ‘kuruza’ u koju je uvaljano ama bas nikako ne doprinosi okusu. Isti pristup mesu sam iskusila i u Staroj Skoli (a sada mi je i jasno zasto) gdje se komadi mesa, kao i ovdje, obaviju necime (sjemenkama, cornflakesom) iskljucivo u svrhu ‘inovacije’, Ne bi li trebali paziti na okus, socnost i je-ne-sais-quoi kad se radi o relativno razvikanom restoranu zbog kojeg se, navodno, isplati napustiti Zagreb?
Apsolutno ste u pravu. Svatko ima pravo iznijeti svoje mišljenje i imati svoj stav. Ne volim ni ja suho meso, ali ono koje je bilo nama posluženo je bilo sasvim korektno, inače ne bih pisao tekst o tome. Što se Vegete tiče, mislim da je danas i dalje koristi 90% kućanstava Hrvatske, a ovdje barem to priznaju, dok vam drugdje lažu u oči. Na žalost, nisam bio kod prijašnjeg gazde pa ne znam uspoređivati, a Zagreb se vikendom svakako isplati napustiti makar zbog šetnje oko Mlina i ugođaja…