Krštenje!!!

Bijah sinoć na Rujanfestu.
Zagreb konačno ima svoju verziju Oktoberfesta.
Iako sam sklon kritici, ovo je skroz fino.
Ima šator za raju, šator za rok i šator za dens osamdesetih – gdje je po mom ukusu i najbolja piva festivala – svijetli pšenični Paulaner.
I složih se s Beerlover.blog.hr – om oko Harpa, da nije dobro sve što je Irsko…
Dapače.
Još da ima neki centralni stejđ, igre, atrakcije, interakcije, natjecanja u podrigivanju i da ne toče pive unaprijed, bilo bi sjajno.
Ovako dajem 3+ i jedva čekam sljedeću godinu.

Sinoć je bio koncerat Dugmeta bez Bandića, pardon, Brege.
Tifa klasik, majstor drhtanja i kreveljenja gori od Ivane Kindl i Žaka zajedno, Alen “šiške – Terminator I” i Bebek “The Voice”.
I opet se izderah na klasike.
S tim da ovaj put, kao onomad pred nešto više od tri godine, u blizini nije bilo Mihe ni njenog trbuha u šestom mjesecu trudnoće koji je moja najdraža škvadra pod cijenu života štitila svojim tijelima od tisuća raspjevanih ljudi na Maksimirskom stadionu.

I opet je Alen, najlošiji, odvratno grlen ali prodoran glas s najemotivnijim pjesmama Bijelog Dugmeta – otpjevao onaj stih koji me prelomi kao Đoletov
„Lomiš mi srce ko bagremov prut, onako usput“ devedesetsedme u Ljubljani ili
„Kao na straži čuvam noć od budnih,
ja sam još jedan od sinova bludnih,
pravih se reči uveka kasno setim,
odgovor znam kad ostanem sam“
od Leba i soli…

“Sanjao sam,
E, kako s anđelima jedeš trešnje,
I kako anđeli na tebe liče,
I kako šapućeš u moje krilo,
Rađaj mi djecu kao kolačiće.”

Koje sam emotivno govno nekad, samo bi se pokupio s krpicom…

Kaže moj gradonačelnik da žene ne vole šonje.
Šonjo je onaj tip koji nije dobijo puno batina iniciro šoru ni bijo plav i krvav.
Pa sam spojio dva i dva.
Mudro zbori čovjek.
Lijepo je kad je tvoj grad u rukama elokventnog intelektualca, odmah se osjećaš sigurnije i pouzdanije.

————————————————————————

Adaptacija je na kraju.
Kad postavljate karniše, pripazite da to radite barem deset centimetara od ruba zida koji će u protivnom – pasti.


Kad bi znali s čim sam zaštopo rupu…

U subotu se stan otvara za javnost jer se slavi Rokov treći rođo!

U četvrtak je otvoreno gledanje tekme s čišćenjem.
Ko dođe u 6 sa sredstvom za čišćenje, krpicom i ako se oznoji ima pivu i palačinke.
Prednost ženema s jakim rukama i koljenima!
Party čišćenja će se ponoviti nakon rođendana.
Zašto onda čistim sad a ne poslije?

Kupio sam lonac u IKEI.
Mrcu od deset litara, za grah, juhu, fileke, sarme…
Nerviralo me kaj uvijek nakrcam onu manju rajnglu pa sve curi
Pa sam za vikend nahranio 8 ljudi, spremio 4 posude s tri porcije u duboko i papao ričet za doručak.
Mnogo velik lonac…
Ali vrijedilo je svake žlice!

I kupujem trosjed ili multisjed.
U biti čekam da mi sjedne jedan masnjikavi fush pa mi je fino ić od Kike do Lesnine i ukrug i zamišljat….
Di je još dobro za te stvari?

Pa je ovaj kompletić vodio (ne zbog boje, bljak cikla-menstrualno)

Dok nije uletio ovaj

Pa ga sad treba skinut s vrha ili puknut osamipoltisućakunaisusatiboga…

Isti problem mučim s plazmom/elcedejem od 107 cm i slikom u sliki jer bi ga kupio a htio bi i da svira empetrice i ima hard za snimanje i to sve u jednom i da me pozdravi kad uđem u stan.
Kak je lepo kad ti plate fush…
Ijao…

Jeste kupili novi Playboy s izvještajem iz Škotske i intervjuiranim Balićem sa slikama?
Ajmo, ajmo!