Čudni su putevi svevišnji.
Čudni su općenito.
Jučer sam se probudio, obrisao junioru nos, nahranio nas, odveo u igraonicu, bio gladni krokodil kojeg je pola sata uz Roka nakantavalo još sedam gladnih klinaca i jedna mala koja me iscipelarila u pleksus, uždro se mlinaca kod kume i onda crtkarali slikovnice…
Oko četiri me Rokova mama obavijestila da će ipak doći večeras do Zagreba preuzeti mališu te da samim time mogu na koncert, jer unatoč svoj ljubavi svijeta prema Junioru i mom skrivenom paklenom planu da odemo zajedno skakat, na ovaj kijamet ne bi ni iguanu izveo.
Jedanaest godina ranije, dok su se još godine pisale s jedinicom naprijed, imao sam kosu do grudnjaka, mogo sam popit duplo više a da se sjećam i ne rigam i volio sam ići na koncerte.
Družio sam se s drugim, također sjajnim ljudima i tako proveo jedan nevjerojatan ponedjeljak za Bežigradom.
Kasnili smo na predgrupe, ali stigosmo.
Dani i Andi (naprijed), Gagro, Sablja i ja (iza) dođosmo nekako veseli do Ljubljane i nakon par pivkana oskrvnavismo stadionsku travu ljubljanske Olimpije, koju će i pola desetljeća kasnije zajedno s njihovim snovima alpskim Janezima uništiti i plemeniti Dado Von Pršo.
Uploaded with ImageShack.us
Metallica me tada razočarala, jer je bila na 138-om koncertu u nizu i isti su odradili kao da rađaju osamnaesto dijete – ovlaš.
Bacili su par palica i trzalica u raju, ja sam na podu našao od sijena prljavu majicu na neke bijele tetovaže koja mi je postala najdraža do 2006., pa nas je u povratku zaustavila murija i 40% posade strpala u bajbok, pa se vucarasmo do kolodvora sa 170 tolara u džepovima, pa se švercali u vlaku i ja još u zoru trčao na radno mjesto neopran…
I takve stvari se ne zaboravljaju.
I čekaju neki svoj rivajvl, štogod…
I stvori se tako bivša u 7, i ode sretni Rokinjo nakon tjedan dana muškog druženja, i ja izvučem kabanicu islanđanku, nemile čarape i ružne zimske čizme, pokupim Stokuću u Importanetu i krenemo preko par piva do hipodroma.
Pritom popijemo crnogorsku travaricu Travku iz plastičnog čokanjčeta i podijelimo pivu dućandžiju s nekim sremskomitrovičanima nenaviklim da u Hrvatskoj uokrug koncerata nažalost nema tetaka onkraj bačava s ledom punih piva.
Podignem tada i odvedem 90 kila nekog polumrtvog padajućeg bajkera do autobusne stanice i tako vratim karmu onom tipu što me doveo do blizu stejdža u Izoli na Parplima 1997.
I uđemo s 30.000 mokrih i sretnih ljudi u kaljužu.
Uploaded with ImageShack.us
Bokte mili.
Osjećo sam se ko onaj stolni nogometaš na feder.
Di se ustobočiš, tu si, nedo bog da te neko potegne jer padaš a cipele i noge ostaju.
Kad se mičeš, vučeš si nogu s dvije ruke, gliste ovuliraje od sreće i uzbuđenja…
I razblatismo se ko sretna prasad, nebesa mi sipe u Žuju, urlam refrene, Stokuća cijele tekstove, kucamo se i slavimo neke lijepe dane svoje mladosti, i ono bitnije – prvu međunarodnu pobjedu Čunjaša!
Naime, na turniru u Pragu naše su mlade snage dobile neke Čehe i sad jedva čekamo da se vrate i da popričamo uz gajbu-tri…
Gacamo ko čaplje u meksičkom zaljevu, prolazimo rječicu Nuždicu kod zahoda, skidamo kapuljače da bolje čujemo kidanje žica i onaj divni Ulrichov tvrdi a laki zvuk bubnjeva.
Uploaded with ImageShack.us
Ja tužan što nije bilo ništa od Misfitsa ni s Garaže općenito, ali zadovoljan odnosom starih (mašala) i novih (smeće) albuma, mokri i smrznuti ko članovi ŠD Šoderica-istok na natjecanju na lijevoj pritoci Irkutska lagano napuštamo poprište na kojem će sutra mnogi konj istegnuti ligamente.
Uploaded with ImageShack.us
Sibirski Woodstock je gotov, roba se suši, cipele
Uploaded with ImageShack.us
izribate, srce puno, glava čista.
Ponovilo se!
Da, “kovina face” je indirekt od “metal lica”, koji sam frajer, a!
17 komentara
a teško bilo uslikat onaj pisoar za 4 osobe?
“Bokte mili.
Osjećo sam se ko onaj stolni nogometaš na feder.”
A mene su chuli kako se smijem u radijusu od 500metara 🙂
Nisam se od neljudskih uvjeta uspio skoncentrirati na išta što ide s pozornice, ali činio mi se OK show.
S druge strane, malo penzionerskog njurganja…vidio sam majku s cirka dvogodišnjom curicom u naručju kako drhture na kiši, zaljepljene u blatu, a klinka razrogačila uplašeno oči što od kiše i hladnoće, što od djetetu neartikulirane buke koja ju plaši iz zvučnika i skutrila uz majku. Koju su baš pogodili s “njezinom” pjesmo, pa se zaneseno njihala u mjestu.
Mislim, sve je to lijepo biti fan neke grupe, pa i žuditi da dijete od pelena sluša što i ti, ali brate što je previše previše. Nije jedino dijete koje sam vidio da zbunjeno zuji na tom nevremenu, ali je bilo najmanje. Ja sam jedva izdurao kroz kaljužu, ne znam kaj briju ti roditelji…
Ne mislim na tebe, naravno! Samo si me podsjetio kako su neki pakleni plan išli stvarno provodit u djelo s đecom. Nevfermind, highlight večeri: američki simpatični dripac iz Kolorada koji je bio u japankama i bermudama, hvaleći kako imamo “fenomenal chicks”, “fenomenal Dubrovnik” iz kojeg je doletio samo zbog Kovinskih Faca, te – “fenomenal weather”. Ja ga pitam “but it’s cold and rainy?”, a on će: “C’mon, I’m from Colorado!” i krene dalje klizit po blatu, iako je malo malo ronio do lakta da izvadi japanku iz živog blata. Drugi antiklimaktični moment je mortus pijani pajdo iz Sarajeva koji je, iako je imao kartu, krenuo preskakat ogradu (došlo mu je) i zapeo, te si otfikario dva prsta. Skroz. Jdan prst je pao u blato, drugi je na ogradi našla policija. I nije primjetio dok mu drugi nisu rekli, pa ga otfurali u Traumu. Majkomila.
A zakaj sam ja uganuo nogu iako sam bio izvan ograde, fino na cesti, naslonjen na gotovo ugodnu betonsku ogradu s ladnom karlovačkom s kioska?
Svašta…dan za ozljede.
na onoj slici gore fale vam još osmorica, pa bi mogla proć pod neku modernu verziju posljednje večere
imam osjećaj da sam bio u redu iza tebe ovako po fotkama
ako dobro gledam – ti si onaj suuper zgooodni frajer s bicepsima i oriđiđi morskom bojom?? ufff…
no da, ja sam sretna što mi mladac nije imao kartu (a tražili smo i neke preko veze), pa sad nema upalu pluća..
a da sam i ja imala nekih želja za ovim koncertom (a ne nedajbože oliverom ili nekim halidom grrr)….
napokon je netko fotkao i napisao kako je na koncertu zapravo bilo 🙂
predgrupa je trebalo biti “živo blato”
odlično si ti to nama dočarao. ajd, važno da blato nije bilo živo i duboko, inače niš od ovog zanimljivog, duhovitog posta. lijepi pozdrav
postoji ipak blog recenzija Metallice bolja od tvoje 🙂
i komentari 🙂
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko/2010/05/17/jesu-li-i-konji-hipodromska-woodstocka/
@ cici
Kad se sve okolnosti uzmu u obzir, još bih nekako don Kaćunku možda i uspjela progledat kroz prste (možda, kažem!), al kad sam došla do dijela gdje citira Geralda Riveru, omg! Mislim da je svaki daljnji komentar suvišan. Isto tak je mogo citirat Jelenu Veljaču. Ili Uršulu Tolj :rolajz:
bila je to prava blatna grbavica. bravo riba super recenzija , bolja od onog dragaša iz jl
Štuješ ubojice Napstera?
Primjećen si na D. Guetti – izvještaj, molim!
e riba, vreme nas pregazilo…
extra! naročito pasus sa ovulirajućim glistama. 3:)