By ribafish
A kako majstor piše dva posta tjedno – mora da sam mnogo zdrav!!!
Kako mi je ovakvom, od viroze i temperature satranom i kljastom (bole kostiiii) zabranjen prilazak Junioru, a kako mi je istodobno nakon dva dana nemrdanja prokleto dosadio interijer sobe – krenuo sam slagat CD-ove.
Pa sam onda Alan Fordove stavio ispred Maxmagnusa, kazete vratio malo iza, DVD-ove smjestio u jedan red, shvatio da mi je neko maznuo videokazetu gdje je Jenna vatrogasac (pimpek mu se ne digo više) i sad fakat ne znam gdje ću s knjigama koje su na podu, al sam bar ubio dva sata.
Pogledo sam na Jurosportu ocvale tekme Liverpul Deportivo i Mančester Bayern iz 1983., te preduhitrio dekubitus, dekumanus i kardo odlučivši bit koristan i očistit frizer.
Onda sam skopčo da to i nije pametno delat s temperaturom i odusto kad sam onako gladan, u dnu dna, sljubljenu s donjom desnom stijenkom i nekim oblikom života (vjerojatno šljiva) našao sarmu od Uskrsa.
Ne ovog Uskrsa…
Sjela je, uuu, kako je sjela!
Mislim da je to ujedno bio i najstariji eksponat u škrinji uz mrtvog ugora od dvaes deka (mrzim ugore ispod tri kile jer se udavim kostima) i koji je u frizeru toliko dugo da bi, da je osto živ, danas bio velik ko skotna Nessie koja je pojela Žaka.
Drugi vječni eksponat je vrećica graška koja nikad neće bit upotrijebljena jer ne jedem grašak (pikam ga van iz francuske, znam, znam – grijeh…) i služi mi ko lavanda – da ne zjapi prazno kad je kriza.
Operem zatim rundu tamnog veša, crvenu plahtu i bijelu posteljinu, stavim sušit tu crnu i ružičastu robu i krenem na toplo ne prestajuć se nadat dobroj Vili Pegloslavi.
Tada mi za oko zapadne kupaonski ormarić jer mi je u ruci ostao magnetić koji služi za zatvaranje njegovih vrata.
Istovremeno otpadne i drugi, a trećeg sam našao na podu iza lavaboa.
Naravno, kako negdje sigurno imam super-lepak, rastrčim se po stanu i ta-daaam – nađem ga!
Super ljepilo je ono što kupite, onda nešto zalijepite, tubu zatvorite i kad ga sljedeći put trebate za gumb, ručku ili zub – imate neupotrebljivo skoreno govno ili prah.
Tako sam i ovaj put otvorio tubu iz koje nije curilo ništa.
Ali, Riba se ne predaje!
Kombinirke, stiskavac, gnječenje, žila na čelu – ništa.
Stari grubi plavi frotirni ručnik za prljave poslove, sila, vrtnja u oba smjera (nikad ne znam u kojem smjeru treba vrtit – ko oralka…), ali tuba pobjeđuje.
Majstor se tada poput Profesora Baltazara dosjeti, da kao i u ribičiji, najbolje u tim situacijama služe – zubi.
I zažvalim tubu onim doumnjacima, stisnem, okrenem i currr…
Tekućina u mojim lijepim, još upotrebljivim ustašcima.
Procurilo…
Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!
Pljujem smrdljivu tekućinu i brzostiskajuće bijele stvrdnute komadiće otrova,
kužim da mi usta gore,
punim usta vodom,
trljam jezikom o stijenku obraza i pokušavam strusit to dole,
četkicom brzinski skidam sve s bočne strane jezika i s donje usne prije negoli se stvrdne,
a stvrdnulo se,
sve smrdi po autolakireru iako od viroze imam brat-bratu najviše 3% osjeta mirisa,
prolazim jezikom preko zuba, a tamo slojevi hrapavog,
trljam ručnikom ko lud, skoro se zapalio jadan,
mičem ručnik i kesim se u ogledalo,
pol ručnika mi je sljepljeno za zube i sad s njih strše plavi crvići – ko da sam plavu govedinu iz juhe jeo, ili govedinu od Štrumpfova,
lud trčim do kutije sa šivaćim pomagalima i vadim iglu,
iglom stružem navlake ljepila sa zuba, više neuspješno nego uspješno,
nalazim živac,
urlam,
dižem se s poda od boli, kužim da nema igle, gledam se u ogledalo i kužim da mi je u jeziku – majstor si dao autoanesteziju,
odrvenjelim, pinokio-jezikom tražim nečista mjesta i kužim da moram postrugat sve od trojke do šestice,
cijelu večer u nepovrat trošim tri olovke i dva centimetra nokata raubajući višak brzosljepljujućeg otrova iz tvrdih dijelova usne šupljine,
lijepim magnetiće s iskrenom mržnjom i spržim si i pol jagodice desnog kažiprsta tak da nemrem ni taktilno kopat nos,
ali viroza ionako uništi sve lijepo i podatno za iskop.
Gledam film s Patrikom Svejzijem i pljuckam plastiku…
Sad mi sarma ima okus branika od Klia.
Ako je neko za pusu od Terminatora…
Smijete mi postavljat pitanja…
By ribafish
PS: Sliko sam zgradu za izživljavanje grudama. Pa nismo mi tak loši bili! Ko baci na vrh – ima pivu!
By ribafish
I Merry Cetinić svima, i uskoro će sredit radove na www.ribafish.com pa se vidimo i tam!
12 komentara
aaaa.. budalo :o) …. pusa i nadam se da se vidimo ovih dana…
A je l’ imaju ti motorički debili kakve veze s bajkerima? Samo pitam…
Akp ti život okrene leđa
i moment lijepilo zaljepi zube
pa ti plavi ručnik plomba postane
sve od šestica do trojka
tada ti živor poručuje
da stvarno nemaš sreće
sve pd šesticado trojka.
Bar se blog vratio, aj nešto. Sad se isprićavam idem se negdje zarućit.
no da, i blog ti se vratio… a pljastiku si valjda već ispljuvao… e budale.. (a ja mislila da moj 15-njak doma je nedorastao… ehhh..)
”…kužim da nema igle, gledam se u ogledalo i kužim da mi je u jeziku – majstor si dao autoanesteziju…” AHAHHAHAHA, ajme ti nisi normalan! e dobro u usta, bar nije u oko…. 😛
hahahhhahha,jako sam se nasmijala,do suza(…)!
ma ti si zbilja genijalac kad si u elementu!!!
e,da,i SRETAN TI BOŽIĆ uz želju da ti se ostvare i one najskrivenije želje (tipa sve Vile Podilazičice, Radilice, Ugodilice da dođu u tvoj dom i tamo ostanu dok ih ti ne obučeš u Carevo novo ruho i odeš na putovanje)… Kissy-kissy 🙂
A kad tek zamijeniš karbofix za svinjsku mast…
Jebeš ljepilo, javi ima li posljedica od sarme
sad znaš kak je to keljit gebis s tu mač ljepila…..
ja sam jednom ulila varikinu u oko….jako fino iskustvo
zapravo imaš sreće….mogao si žvakat pileći batak pritom…sad bi štemao nečije ligamente iz usta…
svaka ti dala (khm vode iz bokala mozda zena cita)
majstorki stari stvarno majstorski jos se smijem.
pozz od oficirova (ili džentlmenova neznam sad) brata.
samo tako nastavi
Brate jebo te patak ne sramoti me sa tim pppoozzzzz
hehe