Namazani autanima i naoružani dobrom voljom smještamo se u apartman preko puta streljane Pampas (baš im je lijep novi stadion), dajemo Dživcu instrukcije kako da prespava par sati i krećemo u golemi hangar podijeljen na prostor za DJ-a, prodaju majica, publiku i najbitnije – kućne kuhare piva. Naime, Hombre je Festival koji nenatjecateljski okuplja ljude koji kuhaju vlastita piva i jednom godišnje potoče to što su svarili. Netko deset litara, netko dvadeset, netko jedan stil, netko tri ili pet. Uglavnom, kao da ste na izložbi autića i onda se dođeš hvaliti svojim primjercima. Osim što se ovi uzorci piju, i to s ogromnim guštom.
Ove je godine prema izvještaju Luke Pavličića istočeno preko 80 vrsta piva, a možete biti sigurni da takva piva, te okuse, arome, mirise, niste imali priliku sresti u lokalnoj birtiji, a bogami ni nekoj finijoj. Kiša nas je ove godine zaobišla, komarci porcijaši su se držali na distanci jer je jedan od organizatora imao nekakvu kutijetinu s dimom i ogromnih fenom iscrtavao granicu između posjetitelja i krvopija. Odmah je prozvan Ghostbusterom!
Festival je organiziran od strane udruge Panonski pivarski sindikat koja trenutno broji preko 50 članova, kuhaju redovito, dijele znanje i sve to kako bi baš na ovaj dan svake godine pokazali ono što najbolje znaju. Ako ste bili pametni i na vrijeme nabavili svoju ulaznicu po cijeni od 30 eura, na ulazu zadužite ‘Hombre 4’ tvrdoplastičnu festivalsku čašu i bonove za burger i hot dog te s vrata kupite festivalsku majicu jer bi kasnije svari mogle oteti kontroli, pričam za frenda. Frendove. OK, i sebe…
Pogled pada na dvadesetak stolova i desetak homebrewera koji su imali priliku prvi ponuditi svoje pivo. Pod budnim okom sindikatlija, dobrog duha festivala i ljudske veličine Doca Bereckog koji je bio zadužen za kompjutersko praćenje točidbe, njegove bolje polovice koja nas je sve neumorno slikala te jednog od najboljih regionalnih profesionalnih pivara Bojana Papa – od 16.00 je počela štala. Toliko veselih, nasmijanih ljudi dobre volje teško da ćete sresti igdje u Hrvatskoj a i šire. Iskusniji toče po deci, mlađi i naivniji pune čaše do vrha, na stolu pokoji snack i sok, jedini prigovor je da je moglo biti par punktova za otočiti višak piva i vodom isprati čaše (jedan is not enough). Isprike livadi…
Kako netko istoči bačvu, na njegovo se mjesto spaja nova, pa pratimo aplikaciju i, puno učinkovitije nakon desetog piva, ceduljice iznad točionika. Svašta tu ima, lagera, kvazilagera, pale aleova, apa, ipa, neipa, stoutova i raznoraznih specijala (sve što ne spada pod ove prije navedene stilove). Dakle, uz dobru organizaciju, možete probati sva piva na festivalu! Normalno, niste Chuck Norris pa zapnete u razgovoru, slikanju ili izvanrednom burgeru, a koliko tamo ima dragih ljudi, to je teško za opisati. Nazivi piva su posebna priča, Proljeće u Višnjevcu, Čarlijeva deva, Holy water, black edition, Black mosquito, G=mc^2, That’s what she said te osobni mi favorit Festivala – Milf shake! Neprevaziđeno ipak ostaje pretprošlogodišnje – Hopile, jer autor nije znao koje je sve hmeljeve stavio i koji je preuzeo glavnu riječ…
Osim lokalne PPS ekipe, tu su i gosti iz ostatka Hrvatske (Miro Nova Runda, Krešo Daruvarska, Mario Primarius…), pa i iz regije (BiH, Srbija), plus minus petstotinjak ljudi koji su se jako dobro zabavljali i nakon 22.30 kad sam posustao i povukao se na spavanje s osmijehom na licu i toplinom u srcu sretan što sam se napričao i nasmijao s hrpom dragih ljudi. Svibanj 2024. Je predviđen za novo osječko druženje, a vi ne propustite varaždinski Festival Udruge pivara Sjever u srpnju te priliku da se učlanite u netom osnovanu Udrugu Pivara grada Zagreba!
Uskoro više, hvala PPS-ovci, hvala Osječe, daleko najbolji party ove godine!
